ZOLTAN KABOK: Poštovani slušatelji, dobar vam dan u još jednoj emisiji prvog programa Hrvatskog radija “S Predsjednikom uz kavu” u kojoj jedanput na mjesec predsjednik Republike Stipe Mesić govori o aktualnim događajima u zemlji i svijetu.
Ja sam Zoltan Kabok, a vi ćete poštovani slušatelji predsjedniku Mesiću moći postavljati pitanja putem telefona iz 16 sati.
Gospodine Mesiću, najprije, dobar dan.
PREDSJEDNIK: Dobar dan vama i vašim slušateljima.
ZOLTAN KABOK: Današnju emisiju - moram reći i to - preuzima i Glas Hrvatske i emitira izravno putem satelita srednjeg i kratkog vala, te interneta. Dakle, stoga je prigoda da pozdravimo i sve slušatelje prije svega naše sunarodnjake izvan domovine.
PREDSJEDNIK: Hvala lijepo. Pozdravljam sve koji nas slušaju i one koji će postavljati pitanja.
ZOLTAN KABOK: Na početku naša bi se zemlja do 1. srpnja trebala očitovati o zahtjevu SAD-a o neizručivanju američkih vojnika Međunarodnom kaznenom sudu. Nedavno je stiglo pismo iz sjedišta Europske unije.
Gospodine Predsjedniče, kako će se naša zemlja postaviti u tom slučaju ili bolje rečeno kako bi se trebala postaviti u tom slučaju?
PREDSJEDNIK: Hrvatska je prije svega saveznik sa Sjedinjenim Američkim Državama u antiterorističkoj koaliciji, aktivno surađujemo i mislim da tu nema spora. Isto tako Hrvatska ima svoj strateški cilj ući u Europsku uniju i nije nam svejedno što Europska unija misli o hrvatskoj politici.
Budući da se sigurno radi o jednom delikatnom pitanju u kome se je Hrvatska našla i ne samo Hrvatska nego i mnoge druge zemlje mi moramo odgovoriti i jednom i drugom savezniku.
Dakle, Hrvatska je u specifičnoj situaciji. Na jednoj strani mi smo potpisali i ratificirali ugovor odnosno Zakon o formiranju suda za ratne zločine, stalnog suda za ratne zločine i to smo ratificirali. A, isto tako donijeli smo Ustavni zakon o suradnji sa Haaškim tribunalom. I jedno i drugo nas obvezuje. I vrlo teško bi bilo hrvatskoj javnosti objasniti kako jedan tretman imamo za svoje građane, a drugi tretman za građane druge države. Ali, ja smatram da tu postoje šanse da se na zadovoljstvo jedne i druge strane to riješi.
Naime, mi sada upravo pregovaramo i vjerujem da ćemo naći izlaz ili u prolongiranju našeg odgovora ili u našem ispuštanju predsjedničkom odlukom, drugim riječima da se Hrvatska oslobodi kao i zemlje NATO pakta da ne mora potpisivati takvu izjavu kojom će isključiti američke građane iz ekstradicije Međunarodnom sudu za ratne zločine.
ZOLTAN KABOK: Netko je spomenuo jednu tvrdnju da se zapravo Hrvatska u ovom trenutku nalazi između čekića i nakovnja, dakle između SAD-a i Europske unije. Dijelite li vi to mišljenje?
PREDSJEDNIK: Pa, u izvjesnom smislu je, jer su različiti zahtjevi. Ali, mi moramo objasniti i jednima i drugima svoju poziciju, objektivno u suštini što Hrvatska želi i ja vjerujem da ćemo naći izlaz.
ZOLTAN KABOK: Predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku Zdravko Tomac rekao je da će Hrvatska pri donošenju odluke čuvati nacionalne interese, dignitet i ponos. Kako komentirate tu izjavu?
PREDSJEDNIK: Mislim da je Zdravko Tomac točno opisao što Hrvatska želi.
ZOLTAN KABOK: Ne manje važno pitanje, bojite li se kazne SAD-a u slučaju negativno odgovora dakle službenog Zagreba i što bi se moglo dogoditi ako Hrvatska na američka traženja - dakle već ste spomenuli tu mogućnost - ne da niti pozitivan niti negativan odgovor, odnosno nastavi pregovore u cilju dobivanja na vremenu?
PREDSJEDNIK: Ja ne vjerujem da Hrvatska može biti kažnjena više nego što otprilike sada znamo. Svojevremeno bilo je nagađanja kako će nam biti uskraćena pomoć za modernizaciju vojske u visini od 19 milijuna dolara. Sada bi tu mogli očekivati uskraćivanje oko 6 milijuna dolara. Ne vjerujem da se bilo što drugo može u tom slučaju naći kao kazna za Hrvatsku. Mislim da će ili ostati na tih 6 milijun ili još kao što sam rekao ili predsjedničkom izjavom da će nas osloboditi, ili kao što ste i vi rekli da prolongiramo. To ne znači dobivanje na vremenu nego da se prolongira odgovor dok se nađe jedno prihvatljivo rješenje za sve.
ZOLTAN KABOK: Da li to znači da su pojedine izjave američkog veleposlanika Rosina možda preishitrene u kontekstu čitavog ovog slučaja?
PREDSJEDNIK: Pa, nisu to preishitrene izjave. Ambasador se drži onoga što je stav Amerike i on je to sasvim korektno interpretirao.
Prema tome, ne bih rekao da je to ishitreno.
ZOLTAN KABOK: Naša zemlja je došla i na promatračku listu Ureda za trgovinu pri američkoj vladi zbog nepoštivanja intelektualnog vlasništva u prvom redu na području farmaceutike.
Je li riječ o još jednom pritisku SAD-a?
PREDSJEDNIK: Ne bih rekao da je to pritisak. U međunarodnim odnosima mora biti transparentnost bez obzira o čemu se radilo, pa i kad je intelektualno vlasništvo u farmaceutici u pitanju. Mora biti transparentnost i mi to zastupamo.
 
ZOLTAN KABOK: Mediji su proteklih dana pisali o novom sukobu na relaciji Ured Predsjednika - Banski dvori. Navodno ne možete se usuglasiti oko toga treba li dijelu hrvatskih Srba nadoknaditi stanarsko pravo ili se ono može dokazivati samo u sudskom postupku. Premijer Račan tako je optužio dakle vašeg savjetnika za vanjsku politiku Tomislava Jakića da državu tjera u stečaj. U jednom od vaših posljednjih istupa rekli ste da vi i premijer imate istovjetno stajalište o tom pitanju.     
Možete li evo sada pojasniti te nesuglasice i razmimoilaženja.
PREDSJEDNIK: Pa, niti savjetnik Jakić tjera Hrvatsku u stečaj niti on može natjerati Hrvatsku u stečaj, niti se radi o nesporazumima. Možda o neinformiranosti. Ja sam sasvim jasno rekao o čemu se radi. Hrvatska mora dati šansu svojim građanima da se vrate u Hrvatsku. Hrvatska mora vlasnicima vratiti njihovu imovinu.
Što se tiče stanarskih prava, ja sam to već nekoliko puta objasnio. Stanarsko pravo je derivat društvenog vlasništva. Hrvatska je ukinula društveno vlasništvo, prema tome Hrvatska ne može vratiti stanarsko pravo jer bi onda morala vratiti i društveno vlasništvo. To jednostavno taj institut više ne postoji. A da treba ljudima osigurati stanovanje, to je druga stvar. Na koji način će biti osigurano stanovanje, da ima garanciju onaj tko se želi vratiti u Hrvatsku, garanciju da ga nitko neće iz stana izbaciti, da ima sigurnost stanovanja - to je sada pitanje konkretnih rješenja. A, oni koji su na sudu, koji brane svoj interes jer su izašli iz stana pod nečijim pritiskom ti na sudu mogu dokazati upravo tu činjenicu da nisu dobrovoljno napustili stan nego upravo da su izbačeni iz stana i naše sudstvo je samostalno. Ono će presuditi prema činjeničnom stanju i važećim zakonima.
ZOLTAN KABOK: Jeste li s premijerom Račanom razgovarali o tom slučaju?
PREDSJEDNIK: Da. Ja sam s njim razgovarao i nema nikakvih nesporazuma. Možda je to znate ono krivi telefon. Netko nešto kaže, onda se malo doda, ali ovdje nema nesporazuma. Pa i premijer i Vlada su svjesni da mi ne možemo vratiti stanarsko pravo kad nema društvenog vlasništva. To je sasvim logično.
ZOLTAN KABOK: Što je s Vašom inicijativom o trostranoj deklaraciji i povratku izbjeglica? Navodno je propala upravo zato što hrvatska Vlada ne želi dati naknade za stanarska prava smatrajući da za to nema zakonskog uporišta?
PREDSJEDNIK: Pa, ne može se dati naknada jer je to stanarsko pravo bilo pravo na stan, ali to nije imovinsko pravo. To je pravo na stanovanje i da te nitko ne može uznemiravati u tvome stanu za vrijeme dok ti kao stanar plaćaš stanarinu, plaćaš sve komunalne takse i ono što već uz to ide, što uz stanovanje ide. Ako ti kao stanar izvršavaš svoje obveze tebe nitko ne može iz stana izbaciti. U tome je bila težina stanarskog prava. Mogao si mijenjati stan za stan uz suglasnost vlasnika stana. To je bilo u onom sistemu kada si imao stanarsko pravo. Drugog tu načina nema. To nije u pravom smislu imovinsko pravo.
Druga je stvar što se omogućilo stanarima koji su dugo godina u jednom stanu, da dobiju beneficirani otkup. Zatekao se u stanu i oni koji smatraju da su na ovaj način pod nečijim pritiskom ostali bez stana oni to mogu uvijek dokazati. Tu isto nema nesporazuma.
ZOLTAN KABOK: U proteklih mjesec dana od kad se nismo čuli dakle u posljednjoj emisiji pa do danas Radimir Čačić je također dospio na naslovnice novina ne samo zbog afere i nepojavljivanja u emisiji Hrvatske televizije, već i zbog izjava kako traži izbore za mjesec dana. Iznio je i optužbe na račun nekih svojih kolega dakle iz Vlade da kaže Linić je u sukobu interesa, Željka Antunović se protivi javnim natječajima, primjerice Bandić sam bira direktore. Možete li - vi znam da ste istupili iz HNS-a nakon što ste postali predsjednik države - komentirati ponašanje ministra obnove i graditeljstva Radimira Čačića?
PREDSJEDNIK: Ja mislim da se to pitanje mora postaviti gospodinu Čačiću.
(Z.Kabok: Ali ovako sa strane neutralno kad gledate kao profil političara.)
Gledajte, to je njegova procjena da bi bilo dobro da se izbori što prije održe, da se jednostavno ovo zagrijavanje prije izborne kampanje na jedan način završi. To je njegova procjena.
Moja je procjena da moramo obaviti jedan veliki dio posla da bi ušli u Europsku uniju i ako bi sada išli u izbornu kampanju izgubili bi korak. To je opet moja procjena, ali mi se ne moramo zbog toga sukobljavati. Svatko je iznio svoje mišljenje.
ZOLTAN KABOK: No, koliko ministri kroz državne projekte raznih ministarstava promoviraju u stvari sami sebe i koliko je to uopće etično?
PREDSJEDNIK: Pa, nije u redu da se državnim novcima promovira ova ili ona osoba. Ali da se promovira jedan projekt, jedan model to je druga stvar. Naime, Hrvatska ima jedan sjajan model izgradnje cesta koji ne opterećuje hrvatski državni budžet. To znači da je Hrvatska našla mogućnost da dobije dugoročne kredite i da se uz pet godina grace perioda i da se prikupljaju sredstva za otplatu tih kredita u strogo ciljanim izvorima kao što je na svaku litru prodanog goriva dio ide za gradnju cesta. Za svaku registraciju vozila dio ide za gradnju cesta. To su čvrsti izvori i sve ono opet što će dolaziti naplata na cestama to će se akumulirati i s tim će se otplaćivati taj dugoročni kredit.
Međutim, moram reći kalkulacije su takve da nakon 2010. ne samo da će ovi izvori biti dovoljni za otplatu kredita, nego će i biti prihodi budžeta. Dakle, još će u pozitivnu bilancu ulaziti i taj dio iz auto-cesta.
Dakle, to je jedan projekt kojeg je dobro da građani znaju, dobro da znaju da imamo drugu strukturu zaduženosti, jer jedno je ako se zadužujete za razvoj u funkciji razvoja, a drugo je ako se zadužujete za potrošnju. Ovo je zaduživanje za razvoj u funkciji razvoja. I zato je to dobro i to treba objasniti građanima da se zna što se to događa. Je, Hrvatska je povećala dug, ali dug koji ide u razvoj, jer bez modernih prometnica, a to znači bez auto-cesta, Hrvatska nema šanse da uspije niti u turizmu niti u aktiviranju svoje privrede.
ZOLTAN KABOK: Auto-cestama ćemo se vratiti malo kasnije. Spomenuli ste prezaduženost. Je li Hrvatska prezadužena zemlja? Nedavno su se oko toga sporili ministar financija i guverner Hrvatske narodne banke. Rohatinski je tako upozoravao na alarmantno stanje vanjskog duga te su neki analitičari spominjali čak i sindrom Argentine, dok je ministar Crkvenac tvrdio da smo umjereno zadužena zemlja?
PREDSJEDNIK: Pa, ja smatram da smo povećali zaduženost, ali kažem to je druga struktura. To je struktura zaduženosti u funkciji razvoja. I zbog toga to još nije alarmantno. Alarmantno bi bilo kad bi se povećavao dug. On je sada dosegao jedan iznos koji može biti još manje ili više povećan, ali ne znatno povećan. Zato je to dobro upozorenje da se zna dokle limit, dokle Hrvatska može ići sa zaduživanjem pa i ako je razvoj u pitanju.
ZOLTAN KABOK: Vraćamo se sada na ono pitanje auto-cesta. Obišli ste veći dio tih kapitalnih projekata. Koliko smo u ovom trenutku blizu onoj prvotnoj ideji još iz 70-tih godina Zagreb-Split tri sata?
PREDSJEDNIK: Mi smo blizu, jer se naša operativa sjajno organizirala. Mogla se organizirati i zbog toga jer smo dobili konkurenciju stranih izvođača i zbog toga svakodnevno se toliko obavi posla da će cijeli program biti izvršen do kraja šestog mjeseca ono što je planirano, a do kraja godine isto tako ono što je planirano. Zato mislim da možemo biti zadovoljni da ćemo dobiti pravac od mađarske granice preko Zagreba, Karlovca do Splita, a to znači i veza sa Šibenikom i Zadrom i nastavak dalje za Dubrovnik. To je ono što smo nekada mogli samo priželjkivati. Ali ja vam moram reći mi danas gradimo toliko cesta u Hrvatskoj što nekada nije Jugoslavija mogla izvršiti u jednom vremenu od deset godina. Zato ja kažem to je jedan sjajan model koji će upravo probuditi hrvatsko gospodarstvo i omogućiti da se veže uz razvijeni dio Europe.
ZOLTAN KABOK: I zato smo se prezadužili?
PREDSJEDNIK: Nismo se prezadužili.
(Z.Kabok: Šalim se.) Zadužili smo se dosta, ali nismo još prezaduženi.
ZOLTAN KABOK: Kako komentirate ishod glasovanja za Zlatni grb, priznanje za razvoj demokracije Hrvatskog sabora. I tu je bilo isto raznih nagađanja.
PREDSJEDNIK: Koliko ja znam ne odnosi se glasanje Sabora kad sam ja u pitanju. Ja nisam mogao očekivati da će neki klubovi, neki predsjednici klubova glasati za mene jer se oni inače sa mnom ne slažu u vizijama razvoja Hrvatske, u demokratizaciji Hrvatske, u mojim političkim koncepcijama. Ne slažu se i to se je moglo i očekivati. Dakle, o meni se nije izjašnjavao Sabor. O meni su se izjašnjavali njih nekoliko u ovim klubovima koji su predstavljali taj Odbor za dodjelu nagrade.
Međutim, ono što nije dobro, a to je trebalo biti naznačeno, ja sam uvjetovao da ukoliko ja dobijem nagradu da novčani dio nagrade ide u humanitarne svrhe. Ili nekom dječjem domu ili djeci branitelja, ali u svakom slučaju u neku humanitarnu svrhu i mislim da je zakon tu manjkav kada je u pitanju dodjela ove nagrade. Trebalo je to urediti tako da nagradu dobiva osoba za koju Sabor izglasa, ali da novčani dio ide u humanitarne svrhe i da jedino što nagrađeni treba to je da kaže da je to njegov izbor u koju humanitarnu svrhu. Za mene je neprihvatljivo da netko tko je plaćen da razvija demokraciju, tko je plaćen da radi u skladu sa zakonom, tko je plaćen za promociju funkcioniranja pravne države da to još i naplaćuje kroz ovu nagradu. Za mene je to neprihvatljivo.
(Z.Kabok: Kupuje traktor.) Pa bilo što on kupio, bilo što namjeravao. Mislim da je zakon ovdje manjkav. Trebalo je čovjeku dati da dobije jednu satisfakciju ako se zalaže za demokraciju, funkcioniranje pravne države itd., ali da novčana nagrada ide u humanitarne svrhe. Onda bi po meni to bilo korektno.
Međutim, ovi u Saboru zastupnici mogu uvijek promijeniti, dodati još jedan zakonski član tako da se te nedoumice otklone i da se to više ne događa.
ZOLTAN KABOK: Ono što je pred nama gospodine Predsjedniče, to je treći apostolski pohod Papa Ivana Pavla II dakle našoj zemlji. Što očekujete od tog posjeta?
PREDSJEDNIK: Pa, zna se da je Sveti Otac najveći moralni autoritet danas na svijetu. I sigurno da je Hrvatska privilegirana zemlja kad Sveti Otac dolazi u Hrvatsku, posebno kad dolazi treći puta. Ono što je važno očekivati od te posjete to su njegove poruke, njegove poruke za suradnjom, poruke za tolerancijom, poruke za međuljudskom ljubavi i na kraju poruke da nam je put u Europu potreban i da je to u stvari europska sudbina. Ja to očekujem i vjerujem da će naši građani to sasvim sigurno razumjeti.
ZOLTAN KABOK: Usporedo sa pripremama za dolazak Svetog Oca sve su žustrije rasprave o radu nedjeljom. S jedne strane često se ističe upitan moral i same crkve koja se zauzima za neradnom nedjeljom, a istovremeno tog dana rade i oni sami.
S druge strane trgovci ističu da će biti otkaza ako se zabrani rad tim danom. Kako bi trebalo riješiti to pitanje po vama?
PREDSJEDNIK: Pa, ja sam već nekoliko puta izjavljivao da trebaju raditi oni čiji je rad neophodan. Ako smo turistička zemlja mi moramo sigurno ponuditi usluge onima koji ne mogu taj dan ostati bez hrane ako si sami kuhaju, ako sami pribavljaju svoje namirnice. On to mora negdje kupiti. Onda moramo reći, dobro, neće nedjeljom raditi kršćani, ali onda će raditi ne znam budisti, radit će muslimani i u njihovim trgovinama će se onda to kupovati. Na nekakav način se to mora riješiti. Ali, ja mislim da je rješenje u tome ono što je neophodno to će svatko priznati da se treba raditi. Ali, tu se još o nečemu radi. Treba platiti rad i ako je neophodan treba ga platiti više nego što se plaća rad svakim danom radnim danom. I ne bi bilo dobro da netko svaku nedjelju radi. Dakle, dolaze nekakve smjene, dolaze nekakva dežurstva kada će netko obavljati rad i nedjeljom, ali onda će morati dobiti koji slobodan dan, a to se mora regulirati sporazumima između sindikata i poslodavaca. Ja sam upotrijebio jedan možda krivi primjer pa sam rekao da se i “Glas Koncila” prodaje. Pa, evo ako netko smatra da sam u tome smislu pogriješio jasno ja se onda ispričavam, jer mi je interes bio reći - možda je ovo krivi bio primjer - da je ono što je neophodno da se treba obaviti.
Naime, ne smijemo poći od toga da danas-sutra oni koji posjećuju Hrvatsku da kažu, čujte, tamo vi nedjeljom ne možete jesti u restoranu, ne možete kupiti u trgovini, zatvorene su apoteke. Čekajte, moramo reći što je to neophodno, a to neka kažu sindikati i poslodavci.
ZOLTAN KABOK: Da, upravo sam Vas to htio pitati, možda su najbolji primjer, hoćemo li po vjeri po organiziranosti zemlje pa i tim nekakvim europskim integracijama, Italija. Talijani primjerice na Tijelovo rade normalno, rade svi dućani, rade centri koji dakle prodaju robu. Da li uopće mi možemo sebi priuštiti taj luksuz da u vrijeme turističke sezone koja kod nas još uvijek traje vrlo malo, odnosno jedan i pol mjesec da li si možemo priuštiti to da nedjeljom budu dućani zatvoreni?
PREDSJEDNIK: Teško je zamisliti napredni turizam koji će jedan dan isključiti uslugu iz aktivnosti. Teško je to zamisliti, ali neka to riješe oni pred kojima to stoji. A, svakako da crkva treba reći svoje mišljenje, ali isto tako i poslodavci i sindikati, jer nije u redu da netko radi nedjeljom, da radi blagdanom, a da mu se to više ne plati. Mora mu se više platiti, ali to mogu biti samo dežurstva. To ne može biti da netko nema uopće nedjelje. Pa, to bi bilo u sukobu i sa zakonom i u sukobu sa moralom, a i da ne kažem i s vjerskim zakonom.
ZOLTAN KABOK: Poštovani slušatelji vrijeme je i za vaša pitanja.
Ako imamo nekog na liniji, dobar dan. Lijep pozdrav, slušamo vas.
SLUŠATELJ: Dobar dan. Molit ću za Predsjednika jedno pitanje. Neka mi odgovori, što misli o ratnim vojnim invalidima Drugog svjetskog rata. S 50% invalidnosti penziju dobije 400 kuna. Međutim, sadašnji ratni vojni invalidi - ja nisam protiv toga da oni imaju, neka imaju - imaju penzije od 3 do 5 tisuća kuna. Neka mi gospodin Mesić odgovori, a mislim da je Mesiću poznato da nije bilo Drugog svjetskog rata da bi danas srpska noga gazila po Hrvatskoj. To mu je sigurno jasno.
ZOLTAN KABOK: Hvala lijepa. Evo, gospodine Predsjedniče.
PREDSJEDNIK: Pa, ja smatram da treba izjednačiti prava invalida, jer dobro Vaš slušatelj kaže da nije Hrvatska bila na strani antifašizma za vrijeme Drugog svjetskog rata ovdje bi se vratio kralj, vratio bi se Draža Mihajlović, Hrvatske sigurno ne bi bilo. Jer, ni jedna kvislinška tvorevina uspostavljena za vrijeme Drugog svjetskog rata nije mogla opstati jer je u Jalti zaključeno da sve što je uspostavljeno za vrijeme Drugog svjetskog rata mora nestati i da se vraćaju države koje su bile prije rata. Za Hrvatsku je bila šansa jedino ta da je dočekala rat na strani pobjednika i da je ta Jugoslavija ipak izašla iz rata kao federacija, a na tu federaciju naslonila se konfederacija, jer je Ustav iz 1974. konfederalan praktično Ustav, a iz toga je svijet izvukao i zaključak prema Badinterovoj komisiji da smo imali pravo na osamostaljenje kada je Milošević htio mijenjati granice bivših republika, a sada osamostaljenih država. Zato smatram da je i njihov doprinos važan za uspostavu Hrvatske države, ali i za pobjedu antifašizma.
ZOLTAN KABOK: Puno pitanja dobivamo i putem email-a dakle i putem pošte. Uglavnom se odnose ona na ljudske sudbine poglavito na stanarska prava, neka druga itd. Pa tako jedan slušatelj pita otkup tzv. vojnog stana platio sam po višoj cijeni. Kada ćemo i za to dobiti novo rješenje, jer je Ustavni sud donio odluku da svi građani plaćaju istu cijenu?
PREDSJEDNIK: Točno. Mi smo se zalagali za neselektivnu primjenu zakona, a u ovom slučaju je selektivna primjena. Zašto je to bilo tako učinjeno samo mogu pretpostaviti, ali građane moramo izjednačiti u njihovim pravima i mislim da se to mora u jednom kraćem vremenu i dogoditi.
ZOLTAN KABOK: Idemo dalje s pitanjima. Dobar dan, slušamo vas, izvolite.
SLUŠATELJICA: Dobar dan. Lijep pozdrav gospodinu Predsjedniku i podržavam njegov komentar vezano sa ovim nagradama od sto tisuća.
Ovako, zanima me da li mi može gospodin Predsjednik odgovoriti kada će obitelji poginulih civila biti zakonom obuhvaćeni s osobnim civilnim invalidima. Naime, zanima me isplata invalidnina. Osobni civilni invalid ako ima mirovinu može primati invalidninu. Međutim, obiteljsku invalidninu ako ima mirovinu ne može dobiti. Pitam zato što sam ja prošle godine navršila 60 godina. Nisam znala da nemam pravo na tu invalidninu i godinu dana sam sada primala i invalidninu i mirovinu. Međutim, sada ja moram 8.500 kuna vraćati mirovine da bi zadržala invalidninu.
ZOLTAN KABOK: Gospodo, hvala lijepa, razumjeli smo pitanje.
PREDSJEDNIK: Točno, ovo je problem i ja mislim da ga moramo uputiti na nadležnu adresu i to na resorno ministarstvo. Ja ću se potruditi da od mojih savjetnika dobijem konkretan odgovor i jasno u suradnji s ministarstvom. Ne bi smjelo biti - ja ponovno govorim - selektivne primjene zakona, ali moramo vidjeti koja je sudska praksa i što je tu posrijedi.
ZOLTAN KABOK: Prije sljedećeg poziva jedno pitanje samo oko Vašeg posjeta Sloveniji u javnosti se digla prašina poglavito kada je u pitanju Ljubljanska banka. Navodno ste prešutjeli optužbu da je za krizu kriva Hrvatska, jer je blokirala Ljubljansku banku Zagreb? Možete li to pojasniti.
PREDSJEDNIK: Gledajte, to bi bilo malo i neukusno da otvaram polemiku s predsjednikom Slovenije kad je on i izjavio da je i Hrvatska kriva za problem Ljubljanske banke. Ja jasno u tom slučaju nisam mogao s njim ulaziti u polemiku niti je to uobičajeno, ali sam rekao svoje mišljenje. Mislim da je to najvažnije. Ja sam rekao da odnos štediša i Ljubljanske banke je odnos građanina sa jednom bankarskom institucijom, bankarskom organizacijom. To nema nikakve veze sa ostavštinom bivše Jugoslavije, jer to bi isto značilo da ne znam ove vikendice kojih desetak tisuća ima u Hrvatskoj čiji su vlasnici Slovenci sada da mi kažemo taj problem ćemo rješavati kroz sukcesiju bivše Jugoslavije. To jednostavno ne može biti. Ja sam zato rekao svoje mišljenje. Jasno da je najvažnije da smo mi u tim razgovorima ne odmah riješili problem, ali otvorili smo raspravu. Niti je predsjednik Slovenije meni protuslovio niti sam ja protuslovio njemu, ali u našim razgovorima i s njihovim ministrima mi smo rekli neka se ta stvar rješava kroz institucije, neka stručnjaci dadu svoje mišljenje, a onda ćemo naći i rješenje.
U svakom slučaju ja polazim od toga da naši građani štediše moraju biti zadovoljeni. To je ono bitno. Na koji način, da li će se ponovno ovdje otvoriti banka, da li će ta banka odmah vraćati i isplaćivati štedne uloge, da li će platiti samo kamate, a kasnije će vraćati glavnicu ili će netko ostati i dalje štediša te banke kad se spor riješi, jer i to je moguće. Da netko kaže, u redu vratite mi kamatu, a štednju dalje nastavljam kao štediša vaše banke. Tu treba sada, stručnjaci moraju naći rješenje i to smo mi i rekli.
ZOLTAN KABOK: Idemo dalje s vašim pitanjima. Dobar dan, izvolite.
SLUŠATELJ. Ja bih pozdravio gospodina Predsjednika i vas i samo bih vam rekao par stvari.
ZOLTAN KABOK: Ja bih vas lijepo molio samo jedno pitanje.
SLUŠATELJ: A, samo jedno. Znate što, onda bi to jedno bilo pitanje sada, oni prijašnji komunisti. Moj je otac poginuo 1940. i tamo 1943.-1944. kao domobran, moja mama je četvero nas imala, a nije dobila ni jedne kune do dan danas. Sad dobiva nešto malo te socijale. Mene interesira zašto ti komunisti nisu dali tim domobranima, ženama njihovima da dobiju makar solidno nešto. Ja njima ne bih dao ništa. Prvo vam to kažem. A, drugo poljoprivredu. Gospodine Predsjedniče, vi ste poljoprivredu i Tomčić i Račan upropastili sto posto, jer reći ću vam, 10 kila kukuruza 300 kuna. Jedan metar kuruze košta 33 kune, a metar gnojiva košta 300 kuna. Metar da ne kažem ... 150 kuna, a metar ... 60 kuna. To je sramota što ste vi od nas izradili.
ZOLTAN KABOK: Dobro, hvala lijepa. Evo gospodine Predsjedniče ovo prvo pitanje, zapravo dva pitanja.
PREDSJEDNIK: Stvarno ne znam, teško mi je odgovoriti na ovo pitanje jer ispadne do 2000. godine da je poljoprivrednicima išao med i mlijeko i da je bilo sve u najboljem redu, a ja tvrdim da nije. Niti je poljoprivrednicima niti bilo kome drugom bilo sve u najboljem redu. Očito da se zaboravlja kolika je bila inflacija. Očito da se zaboravlja da se dnevno u toku dana mijenjala valuta. Očito da se zaboravlja da je Hrvatska bila izolirana. Očito da se zaboravlja da je život bio vrlo težak radi toga jer su bile posljedice rata, ali bili su i problemi što su uništeni veliki sistemi, što je bio pogrešan model privatizacije. Sve to naši građani znaju. Po ovom pitanju izgleda da je prije bilo sve u najboljem redu i sada je u tri godine sve uništeno. To jednostavno nije točno. Ja ne kažem da je sada poljoprivrednicima znatno bolje ili puno bolje, ali je sigurnost veća.
Međutim, ne možemo utjecati sigurno na atmosferske prilike. To ne može nitko. To je u božjim rukama. Ali ono što možemo napraviti to je da djelujemo da kapital dolazi u proizvodnju pa i u poljoprivrednu proizvodnju, u preradu poljoprivrednih proizvoda i da se onda poljoprivreda više isplati. Tu moramo regulativom pomoći da ljudi u poljoprivredi žive bolje.
I na kraju, ne smijemo robovati samo jednoj ili dvije kulture. Evo, tu je spomenut kukuruz. Mi ne možemo živjeti od kukuruza čija proizvodnja je skuplja nego proizvodnja u nama susjednim zemljama. Onda se tu ne može doći do profita, nego treba vjerojatno i uz veliki angažman stručnjaka doći i do onih proizvoda kojih danas nema u našoj poljoprivredi. Jasno, to nije lako promijeniti poljoprivrednu kulturu, ali moramo nešto učiniti. Ili smanjiti troškove, a znamo zašto su u poljoprivredi visoki troškovi zato što je gnojivo vrlo skupo. Ili da specijaliziramo našu tvornicu za proizvodnju gnojiva za određene vrste gnojiva koja su jeftinija, a da dio gnojiva kupujemo u inozemstvu opet koji je jeftiniji. Zašto da proizvodimo skupo što onda opterećuje finalni proizvod u poljoprivredi.
ZOLTAN KABOK: Malo ću preskočiti sada na drugu temu. Jedan naš dnevnik donio je nedavno veliki naslov prema kojemu vas je general Ante Gotovina nazvao telefonom i s Vama razgovarao. Vi ste dakle to opovrgnuli. Jeste li imali ikakav kontakt do sada uopće s njim ili s odvjetnicima?
PREDSJEDNIK: Ja sam direktno odgovorio na jedno konkretno pitanje, jer je negdje izašla spekulacija u jednim novinama da sam nakon posjete Zadru razgovarao s generalom Gotovinom koji mi je prigovorio zbog toga što se nisam fotografirao pod njegovom slikom. To jednostavno nije točno. S odvjetnicima generala Gotovine nisam razgovarao, niti su oni tražili razgovor sa mnom, a isto tako u tom smislu nisam razgovarao niti s generalom Gotovinom. Jednostavno moram objasniti svoj stav. Svaki za mene čovjek koji nije suđen je nevin, pa za mene to znači i general Gotovina. Ali, smatram da on treba odgovoriti na pitanja Haaškog tribunala. Nažalost, niti on niti Rahim Ademi nisu imali prilike odgovoriti na pitanja Haaškog tribunala, jer oni koji se danas najviše za njih zalažu oni su im zabranili da u vrijeme isljeđivanja, u vrijeme istrage odgovore na pitanja koja zanimaju Haaške istražitelje.
Dakle, oni koji su krivi da je došla optužnica oni sada prozivaju sve druge.
Opet moram reći kada je došao upit za generala Stipetića da kao osumnjičenik odgovori na određena pitanja, rekao sam - iako su se neki protivili - da, neka odgovori. On je odgovorio i skinuo svaku sumnju sa sebe. Zato smatram da su to omogućili i Rahimu Ademiju i generalu Gotovini mi bismo puno problema imali riješeno. Ali, oni nisu imali prilike odgovoriti i sada je jedan reagirao na jedan način, drugi na drugi način. Rahim Ademi se brani sa slobode. Otišao je, odgovorio je na određena pitanja i čekamo sada rasplet situacije.
Nažalost, savjetnici generala Gotovine su mislili drugo. Neka on bude u bijegu, a u stvari u tom slučaju drugi skupljaju političke poene. Jer, mi stvar ne možemo izmijeniti. Jednostavno na sudsko pitanje se mora odgovoriti. Ako bi Haaški tribunal autonomno odlučio da se ili mijenja optužnica ili da se mijenja pozicija generalu Gotovini to je druga stvar. Ali, ne znam tko iz Hrvatske može u tom smislu bilo što poduzeti. Ne može ništa.
ZOLTAN KABOK: Imate li spoznaja prisluškuje li protuobavještajna agencija ikoga o potrazi za generalom Gotovinom?
PREDSJEDNIK: Pa, ja ne znam stvarno tko koga prisluškuje, ali sam siguran da nema nezakonitog prisluškivanja. Vidite da mi nemamo ni jedne afere sada s obavještajnim službama, iako neki prozivaju, neki hoće biti prisluškivani. Tako sebi daju veći značaj, a ne znam zašto bi ih netko prisluškivao pogotovo one koji najviše viču da su prisluškivani. Pa, oni to sve glasno govore sve što misle, zašto bi ih netko prisluškivao.
ZOLTAN KABOK: I na kraju kako komentirate akciju Hrvatskog bloka za nagradom od 350 tisuća kuna za ime onoga tko prijavi Gotovinu?
PREDSJEDNIK: To znači da Hrvatski blok ima dovoljno novaca, a moramo vidjeti odakle im toliki novci.
ZOLTAN KABOK: Idemo dalje s pitanjima slušatelja. Izvolite, dobar dan.
SLUŠATELJ: Dobar dan. Lijepi pozdrav gospodinu Predsjedniku i voditelju.
Gospodine Predsjedniče, imam jedno pitanje koje mene već jako, jako dugo muči, a vjerujem i većinu građana Hrvatske. Radi se o tajkunima. Naime, u predizbornim kampanjama se govorilo o tome da će se poslije izbora postaviti pitanje: odakle, kako su na koji način tajkuni došli do tog silnog bogatstva i da moraju platiti porez na to. Na primjer, Luka Rajić je bio vozač kamiona i zna se - to je javna tajna - da je on umjesto da je predavao jugoslavenske dinare na uništavanje, da je s tim kamionom otišao u Bosnu, da je tamo kupovao marke i s tim markama je kupio Zagrebačku mljekaru. E, pa sada, ako je to i uspio - što nije smio napraviti da ne duljim - jasno je o čemu govorim mislim da bi sada Luka Rajić trebao platiti porez na tu silnu imovinu.
ZOLTAN KABOK: Dobro, ja ne bih sada o konkretnim primjerima. Vi ste naveli načelan problem pa evo predlažem da Predsjednik odgovori.
PREDSJEDNIK: Ono što sam ja zastupao zastupam i sada - da svatko treba platiti porez na novostečenu imovinu. Ne bih ulazio u konkretne slučajeve, ali to je pitanje i našoj poreznoj upravi koja bi se morala postarati da i u tom slučaju pred zakonom budemo svi jednaki.
Očekivali smo sigurno da će se problemi kriminala u pretvorbi riješiti vrlo brzo.
Međutim, vidite i sami na sudovima su mnogi problemi još neriješeni, nemamo ni jednu pravomoćnu presudu, iako kad slušate danas neke ljude iz bivše vlasti HDZ-ovog perioda onda će vam reći da je ova vlast izvršila čistku, samo ne znam gdje.
HDZ je 90% tužitelja promijenio, pa preko 50% sudaca je promijenio.
(Z.Kabok: Možda nisu bili dobri.)
U redu, ne ulazim u to sada, ali je činjenica da su oni promijenjeni. Ova vlast nije ni jednog suca promijenila, ni jednog tužitelja nije promijenila. Dakle, svi oni koji su za vrijeme HDZ-a i iz njihove retorte proistekli oni su i dalje tu. Ništa se posebno nije dogodilo. Ne znam gdje su izvršene čistke.
Direktor Hrvatske banke za obnovu i razvoj je iz HDZ-a, predsjednik Gospodarske komore je iz HDZ-a, predsjednik Turističke zajednice Hrvatske je iz HDZ-a, i ako sada zbrojite još javna poduzeća svi su ostali na svojim funkcijama. Tu i tamo je došlo do nekakvih izmjena, ali te izmjene su došle na temelju raspisanih natječaja. Nekome je istekao mandat pa je izabran drugi. Međutim, nikakvih čistki nije bilo. Tko je istjeran s televizije? Sjećate se koliko je nekad novinara napustilo rad na televiziji na ovaj ili onaj način ili i u drugim segmentima društva. I sada oni koji su čistili nekada sada tvrde da je sve očišćeno. Tko? Tko je izbačen iz kojih novina, tko je - kad govorimo o čistkama onda smatramo bez procedure da je netko istjeran sa svoga radnog mjesta. Demokracija podrazumijeva proceduru i sigurno ako netko ne zadovoljava na svom radnom mjestu kroz određenu proceduru se to utvrđuje, ali pod uvjetom da se poštuje zakon, onda se može doći do nekakvog drugog kadrovskog rješenja. Ali, nikome nije dozvoljeno u ovoj zemlji vrši čistke i upravo se to nije dogodilo. Ali neki evo vidite tvrde da je sve očišćeno u Hrvatskoj samo ne znam tko.
ZOLTAN KABOK: Devet minuta smo još s vama. Poštovani slušatelji, idemo dalje s pitanjima. Izvolite, dobar dan.
SLUŠATELJ: Dobar dan. Pozdrav Vama i gospodinu Predsjedniku. Evo, zove Petar Ferenči, predsjednik Mjesnog odbora naselja Klobučak. Gospodine Stipe, ja Vas lijepo molim i pozdravljam Vas i voditelja, već ste mi dva puta, bili smo na telefonskoj liniji ja i vi i vaš voditelj, mislim ne znam kod koga više ...
(Z.Kabok: To je opet voda?)
Ne znam više kome se obratiti, kome pokucati na vrata. Budite ljubazni pa da se riješi ovaj problem u mojem naselju Klobučak gdje su kuće u punoj izgradnji, a evo vi znate već jako dobro da nemamo pitke vode. U razgovoru sa pročelnikom grada Siska, gradske uprave mojega grada Siska gdje sam ja rođen, ja sam živio u Zagrebu 40 godina i sada sam došao u moj kraj, u mirovini sam ja i moja supruga. Pročelnik grada Siska gospodin Kiš kaže, gospodine Petre mi imamo 100 tisuća kuna, nabavite 400 pa ćemo vam povući vodu. Gospodine Stipe, mislim da to nije odgovor jednoga pročelnika našega grada. Iz dna duše Vas molim, od srca Vas molim da se ovome selu, ovome naselju, ovim mještanima na prvoj crti bojišnice pomogne s jednom kapi vode.
ZOLTAN KABOK: Hvala lijepo.
PREDSJEDNIK: Slažem se da se bez vode živjeti ne može, ne može se ni bez struje, ne može se bez riješene infrastrukture. Sjećam se da smo mi o toj temi razgovarali. Zamolio sam odnosno predložio sam mojim savjetnicima da utvrde i kroz Hrvatske vode i u drugim ministarstvima dokle smo došli da se za Klobučak nađe rješenje. Evo, ovo je sada treći puta da spominjemo jedno naselje koje je izdržalo na prvoj crti bojišnice i da tražimo izlaz. Vjerujem da ćemo ga morati naći.
ZOLTAN KABOK: Možda je kao sa Siemensom i bolnicom. Naime, nedavno ste tijekom nedavnog boravka u Munchenu dogovorili konkretni projekt dovršetka Sveučilišne bolnice.
PREDSJEDNIK: Ja sam u razgovoru s predstavnicima, s vrhom Siemensa spomenuo jedan problem koji je kod nas, a to je da je trebalo održati recimo vezu između cijelog “Končara” i Siemensa jer to je bila nekad Siemensova tvornica. I vjerovao sam i sada vjerujem da je i “Jedinstvo”, da je “Prvomajska”, da je “Končar” zadržao vezu s velikim europskim sistemima, mi bismo danas imali daleko manje problema, jer uz velike sisteme vežu se mali poduzetnici, srednji poduzetnici, a to znači onda i otvaranje novih radnih mjesta. Ovako veliki sistemi su uništeni i problem je danas evidentan kroz ovaj broj nezaposlenih. I onda u tom razgovoru sam spomenuo i da bi bilo interesantno doći do jednog rješenja u vezi bolnice u Zagrebu, nove bolnice koja je izgrađena novcima zagrebačkih građana, u koju su uložile firme zagrebačke svoj novac. Ta bolnica je izgrađena 60, 70% i trebalo bi je izgraditi i staviti u funkciju. Jasno, tu bi onda došla i oprema i da bi možda Siemens imao i nekakvog interesa da se pojavi kao partner. Oni su rekli da nešto znaju o tom problemu, da mi ne mogu dati odmah odgovor, ali da će njihova stručna grupa doći ovdje, ispitati čitavu stvar i predložiti rješenje ukoliko oni nađu interesa za takvo ulaganje.
ZOLTAN KABOK: Pet minuta smo do kraja emisije. Idemo primiti još poziv. Izvolite, dobar dan. Slušamo vas.
SLUŠATELJ: Dobar dan. Lijepi pozdrav vama i naravno gospodinu Predsjedniku.
Imam i pitanje za gospodina Predsjednika. Radi se naime o ovome - ja sam prije četiri godine kupio u području Istre na moru zemlju. Molim to u ime svih tih ljudi koji su dolje kupili zemljišta, evo cca ja vjerujem da ima negdje oko 5 tisuća tih gradilišta. To nisu velika gradilišta oko ne znam 500, 600 kvadrata. Kad sam ja kupio dolje zemlju kao i svi ovi drugi to je područje općine Marčana. Mi smo ga kupili kao bit će nekakvi planovi za legalizaciju, za daljnji napredak i sada je to dolje stalo i ništa se ne pokreće. Kad dođete dolje i pitate, bit će, neće, nitko ništa ne zna, to treba u Zagrebu. Tu u Zagrebu kažu ma to nema veze s nama i tako. Samo bih molio gospodina Predsjednika, znam da je puno zauzet da nema vremena, ali da možda nekom nešto kaže da se točno odredi, čujte gospodo, dajte, vi ste ovo područje uz obalu, to ćemo dati ljudima koji su već kupili, neka se legalizira ili što ćemo s time. Mislim da previše kod nas postoji područja gdje ljudi imaju svoja zemljišta, a državne institucije i općine ne znaju što će s time. Ljudi bi si gradili, onda grade na divlje, pa se to ruši, ne ruši itd.
ZOLTAN KABOK: Razumjeli smo pitanje, hvala vam lijepa.
PREDSJEDNIK: Ovdje se očito radi o detaljnom urbanističkom planu kojim se određuje namjena pojedinom zemljištu. Vjerojatno se radi ovdje o zemljištu koje nije bilo građevinsko, bilo je vjerojatno poljoprivredno, zemljište namijenjeno poljoprivredi, ali vjerojatno će u novom urbanističkom planu doći i do određenih odstupanja negdje na račun poljoprivrednog zemljišta jer nedostatak je građevinskog zemljišta.
Ukoliko je objektivno ovdje moguće pretvoriti poljoprivredno zemljište u građevinsko to se mora riješiti urbanističkim planom i to ne može nitko iz Zagreba dati nalog niti općini Marčana niti bilo kojoj drugoj općini. Kod usvajanja urbanističkog plana moraju se poštivati zakonske regule i u tom smislu se treba tražiti onda i rješenje za konkretni slučaj.
ZOLTAN KABOK: Ovim odgovorom stigli smo do kraja emisije. Gospodine Mesiću, hvala vam lijepa na razgovoru.
Završava kao što sam rekao još jedna emisija prvog programa Hrvatskog radija “S Predsjednikom uz kavu”. Do slušanja.