Poštovani gospodine Predsjedniče Saveznog Vijeća Parlamenta Republike Austrije,
Poštovani povjereniče Europske komisije, gospodine Hahn,
Uvaženi gosti,
Dame i gospodo,

Velika mi je čast i zadovoljstvo biti danas s Vama na obilježavanju Dana Europe u Grazu. Zahvaljujem Vam, također, na mogućnosti da govorim na ovoj konferenciji, te na tome što ste odlučili da ona bude fokusirana na Hrvatsku.
U nedavnoj prošlosti, na Hrvatsku se obraćala pažnja u kontekstu tragičnih događaja – ratnih sukoba, zločina u tim sukobima, kao i u općem kontekstu raspada države i teškoća pri formiranju nove. No, danas govorimo o Hrvatskoj kao o uspješnom primjeru europeizacije i demokratizacije, kao o zemlji koja je uspješno završila pregovore o članstvu u Europskoj uniji i koja očekuje da će već sljedeće godine postati punopravna članica EU. Već i ta činjenica pokazuje dubinu promjena koje smo ostvarili. Te promjene ne bi bile moguće bez zajedničkog rada onih koji su unutar same Hrvatske bili uporni u promoviranju reformi i transformaciji cijelog našeg društva, i naših prijatelja iz zemalja-članica EU koji su nas ohrabrivali i poticali na takve reforme. Naši uspjesi su, dakle, i vaši uspjesi. Svi imamo razloga biti ponosni na ono što smo dosad postigli.
Koje su glavne pouke iz tog dugotrajnog procesa transformacije, koji se dogodio u desetak godina, naročito od 2000. godine nadalje? Mislim da je važno identificirati te glavne pouke, kako bismo ih prezentirali i drugim zemljama koje su sada na putu pristupanja Europskoj uniji – našim prijateljima i susjedima među zemljama Zapadnog Balkana koji s pravom očekuju da uskoro započnu pregovore o članstvu u EU.

Prije svega, naglasio bih da je u hrvatskoj politici, ali u velikoj mjeri i u cjelokupnom hrvatskom društvu, postojao snažan konsenzus oko glavnog smjera hrvatske politike – potrebe i želje da se uđe u Europsku uniju, i to što prije. Taj je konsenzus bio važan zato što je omogućavao da se europska politika nastavi bez obzira na promjene na vlasti i u opoziciji. Europsku uniju treba željeti, i mi smo je željeli. Željeli smo je zato što smo u njoj vidjeli simbol i instrument razvoja našeg društva. Željeli smo je i zato što je ona zajednica mira, a nama je mir – nakon iskustva kojeg smo imali u 1990-im – bio iznimno važan. Željeli smo je i zato što smo u članstvu u EU vidjeli priznanje da smo postali „normalna zemlja“. Kad kažem „normalna“, ne mislim „savršena“. Nijedna zemlja, pa ni Hrvatska, nije u situaciji da ne bi mogla dodatno unaprijediti svoje demokratske potencijale, efikasnost svojih institucija i podići razinu slobode i pravednosti. No, za nas je članstvo u EU ipak potvrda da smo na putu transformacije naše zemlje, njenih institucija i cjelokupnog društva, dosegli razinu koja je zadovoljavajuća – i to ne samo sa stanovništa naših kriterija, nego mjerena strožim, međunarodnim standardima.
Druga pouka koju bih izdvojio je vezana uz značaj samih pregovora o članstvu u Europskoj uniji. Mi smo u te pregovore ušli kad se već dogodio veliki val proširenja iz 2004. Bili smo drukčiji od zemalja koje su tada ušle u Europsku uniju – iako smo s nekima, primjerice sa Slovenijom – dijelili mnoga zajednička iskustva. No, naša je tranzicija bila složenija od tranzicije u većini drugih zemalja koje su tada postale članicama EU. Ona je uključivala pet elemenata: političku tranziciju iz autoritarnih u demokratski sustav, ekonomsku tranziciju u otvoreno tržište, državnu tranziciju – kojom se stvarala nova država i njene institucije, društvenu tranziciju – koja je zadirala u način na koji smo živjeli u društvu, i tranziciju iz rata u mir. S obzirom na složenost i višestrukost tranzicije, mi smo trebali podršku vanjskih aktera kako bismo što prije učinili odgovarajući napredak i transformirali naše društvo. Članstvo u EU bio je onaj glavni motiv i cilj zbog kojeg smo provodili odlučnije akcije u svih pet aspekata tranzicijskog procesa. Koristili smo savjete, a ponekad i opomene koje su nam dolazile iz EU kako bismo odvažnije mijenjali našu privredu, kako bismo konsolidirali demokratski sustav, i – naročito – kako bismo poboljšali ukupne odnose u našoj regiji, te time stvorili pretpostavke za trajni mir. Ponekad nam se činilo da su europski kriteriji prestrogi, i da ne uzimaju u obzir specifičnost naše tranzicije. Činilo nam se i da treba ipak voditi računa o uvjetima u kojima smo započeli naš put demokratske tranzicije. Od nas se ponekad očekivalo da u deset godina riješimo probleme poslijeratnog pomirenja – za koje je u Europi trebalo ponekad i 30 godina. No, ukupno gledano, možemo zaključiti da su poticanja iz Europske unije bila iznimno važan faktor u transformaciji naše politike, te da su bila od koristi reformskim snagama u zemlji.

U povezanosti između europskih i regionalnih pitanja vidim treću pouku našeg iskustva na putu pristupanja u članstvo Europske unije. Odmah nakon nastajanja Hrvatske i njenog međunarodnog priznanja 1992., ona se suočila s ratom koji je na našem području imao tragične posljedice. U tim godinama, bilo je teško govoriti o suradnji u regiji, sa nama susjednim zemljama. Smatralo se da je EU prije svega izlaz, ili čak i „bijeg“ s Balkana. Međutim, nakon 2000., kad je politika suradnje prevagnula i u Hrvatskoj i u drugim zemljama regije, stvorile su se pretpostavke za drugačiji pristup. Taj se pristup temelji na ocjeni da su pristupanje u EU i suradnja u regiji dvije strane iste kovanice. Suradnja u regiji je najveći doprinos kojeg možemo dati politici na kojoj je stvorena Europska unija.  Ne smijemo zaboraviti da je Europska unija i antiratna zajednica država, te da je i ona sama nastala u namjeri da se nikada više ne ponove stara neprijateljstva, koja su nastala kao rezultat nacionalizama u Europi.  Suradnju u regiji, kao i članstvo svih zemalja regije u EU kad se ispune kriteriji za članstvo, Hrvatska vidi kao svoj trajni nacionalni interes – kao temelj vlastite sigurnosti i napretka. S tom ćemo politikom nastaviti i kao zemlja-članica EU. Mislimo da možemo biti konstruktivan faktor daljnje transformacije i europeizacije Zapadnog Balkana i ostajemo iskreni prijatelj svima u regiji koji su orijentirani prema vrijednostima koje promovira veliki projekt europskog ujedinjenja.
 
Gospođe i gospodo,
Hrvatska ulazi u Eu s novom energijom i ohrabrena zbog toga što su njeni rezultati priznati i što smo prihvaćeni kao konsolidirana demokracija i kao konstruktivan partner. Znamo, naravno, da proces transformacije društva nije završen, te ćemo i nakon ulaska u EU poduzimati ozbiljne reforme. To je u našem interesu, kao i u interesu Europske unije. Predstoji nam izravnije integriranje u institucije, akcije i političko odlučivanje unutar Europske unije. U sljedećih godinu dana, ali i nakon toga, morat ćemo povećati i istaći naše kapacitete kako bismo mogli aktivno sudjelovati u tim procesima. Želimo biti odgovorna i aktivna članica Europske unije.
 
U suvremenim okolnostima ekonomske i društvene krize, teže je nego ranije govoriti o razvoju . No, razvojni projekti ne smiju stati. Ideja Europe je ujedno i ideja smanjivanja razlika između razvijenijih i nerazvijenijih dijelova Europe. Pitanja razvoja za nas su i dalje vrlo važna – i to ne samo u hrvatskom, nego i u širem, regionalnom i europskom kontekstu. Za Hrvatsku je važno da iskoristi prednosti otvorenog tržišta kao i ideje solidarnosti unutar Europske unije, kako bi razvila svoje potencijale. Mnoga pitanja na Zapadnom Balkanu mogla bi se lakše riješiti kad bismo imali nešto jasniju razvojnu politiku, te kad bi se Europska unija i njene članice aktivnije uključila kao prijatelj, partner i investitor.
 
Također, željeli bismo ponuditi svoja specifična iskustva iz tranzicijskog procesa drugima koji prolaze kroz slične procese – i u zemljama Zapadnog Balkana i u novim demokracijama u blizini Europe, npr. u zemljama južnog Mediterana.  U zemljama Zapadnog Balkana Hrvatska je već prisutna, a s obzirom na slična iskustva u tranzicijskom procesu mislimo da možemo biti vrlo konstruktivan akter. U zemljama južnog Mediterana situacija je nešto drukčija, upravo zato što one nemaju priliku u budućnosti se pridružiti Europskoj uniji. Potreban je, dakle, nešto drukčiji pristup. No, za Europu je važno da su sve zemlje u njenom susjedstvu demokratske i da su orijentirane prema mirnom i pravnom rješavanju konflikata, a ne prema sukobima i prijetnji silom – bilo na unutrašnjepolitičkom ili vanjskopolitičkom planu. Ne želimo i ne možemo, naravno, nikome nametati modele – na svakoj zemlji je da nađe svoj put prema stabilizaciji, demokratizaciji i razvoju. No, stojimo na raspolaganju svima koji u tome misle da im hrvatsko iskustvo može biti od koristi.
 
Republika Hrvatska ulazi u Europsku uniju bez second thoughts („fige u džepu“), u potpunosti odana idejama koje Unija simbolizira. Ulazimo s voljom da u njoj budemo aktivna i konstruktivna članica, koja će dati svoj doprinos projektu europskog jedinstva. Ulazimo kao zemlja koja želi daljnje proširenje Europske unije na sve zemlje Zapadnog Balkana, jer takvu politiku smatra najboljim načinom postizanja europskih ciljeva: mira, demokracije, razvoja i solidarnosti.
 
Hvala lijepa.