Poštovani Predsjedniče Vlade Republike Hrvatske,
Poštovani dužnosnici zakonodavne, izvršne i sudske vlasti Republike Hrvatske, časnici Oružanih snaga, vjerski velikodostojnici, članovi diplomatskog zbora,
Cijenjeni uzvanici, gospođe i gospodo,
 
 
Dopustite da Vam se najprije najsrdačnije zahvalim što ste se odazvali pozivu da zajednički obilježimo i proslavimo Dan državnosti Republike Hrvatske. Meni, mojim suradnicima, kao i svima nama koji s ponosom obilježavamo ovaj blagdan učinili ste time veliku čast.
 
Blagdan kojeg obilježavamo za tjedan dana, prilika je da se prisjetimo onog dana, 25. lipnja 1991., kad je Republika Hrvatska proglasila državnu neovisnost. Bila su to teška vremena, vremena neizvjesnosti. Odluka je bila hrabra i riskantna. Poslušali smo glas naroda, koji se u velikoj većini, na demokratski način, referendumom, odlučio za nezavisnost. Ta je odluka, prisjetimo se, donijeta u trenutku kad još nije bilo izvjesno da će nas druge zemlje priznati. Uslijedila je agresija i rat, koji nam je nametnut, koji nikako nismo željeli. Naše misli i ovom prilikom, kada proslavljamo našu državnost, idu prije svega onim hrabrim građanima, našim braniteljima, koji su za slobodu, demokraciju i državnu nezavisnost žrtvovali najviše što su imali, svoj život. Dopustite da im i ovom prilikom izrazim zahvalnost i odam počast.
 
U ovih nešto više od dva desetljeća, za dobrobit Hrvatske i njen prosperitet radili su mnogi naši građani – i oni za koje znamo po imenu i prezimenu, ali i mnogi drugi, koji su vjerno i predano doprinosili općem dobru. Svaka država i svako društvo satkani su od rada i talenta onih koji u njima žive. Nijednu zemlju ne čine samo političari, niti samo javne i poznate osobe. Svaka je zemlja ono što su njeni ljudi. Naši ljudi su – u teškim i dobrim vremenima – pokazali da vole svoju zemlju i da su spremni učiniti što treba za njen napredak. Svima im izražavam najdublju zahvalnost. To se odnosi i na one naše državljane koji žive izvan Hrvatske. Svi su oni dali važan doprinos razvoju naše zemlje.
 
Čak i u onim najopreznijim društvima, 21 godina života je dovoljna da bi se čovjeku priznao status „prave punoljetnosti“. Već s 18 godina imamo prava i obveze, ali nam se ponekad još može „progledati kroz prste“. No, s 21-om godinom nas se već u svemu tretira kao zrele i odgovorne članove zajednice. Tako je nekako i s našom zemljom, Republikom Hrvatskom. U sadašnjim okolnostima, nakon više od dva desetljeća od proglašenja nezavisnosti, prihvaća nas se kao zrelo i odgovorno društvo. Više nema nikakve dvojbe – ni kod nas ni u svijetu – da je Hrvatska jedna potpuno normalna zemlja. Ne idealna, jer takvih zemalja nema, ali ne ni zemlja-problem. Uspjeli smo konsolidirati demokraciju – o čemu svjedoči i način na koji smo, bez ikakvog incidenta -  proveli parlamentarne izbore krajem prošle godine. Pokazalo se da su naše političke stranke i građani zreli da se odupru izazovima ekstremizma i radikalizma, te da su u potpunosti prihvatili demokratske metode u politici.
 
No, istodobno, u našem društvu očekujemo novu zrelost. Zrelost pri odlučivanju. Zrelost pri promišljanju o sadašnjosti i budućnosti. Zrelost pri ostvarivanju politika. Zrelost u zamišljanju i izgradnji prosperitetnog društva. Nije moguće odgovornost za naš vlastiti razvoj i budućnost prebaciti na neku drugu adresu. Više nego bilo koje prethodne godine, danas moramo osjećati odgovornost za odluke koje donosimo. Jednako tako, odgovornost da se odluke donose, da se ne odlažu za neka, navodno bolja vremena koja, ako budemo predugo čekali, nikada neće doći.
 
Prije godinu dana smo na ovom mjestu sa zadovoljstvom prihvatili odluku Europske unije da nam otvori vrata punopravnog članstva. U međuvremenu smo održali i referendum, na kojem je potvrđeno da naši ljude žele da Hrvatska postane članica EU. Za godinu dana, brojat ćemo dane ili čak i sate do tog velikog događaja. Možda je ovo prilika da još jednom ponovimo da na članstvo u Europskoj uniji gledamo kao na veliku priliku. Od nas ovisi hoćemo li je iskoristiti. Spremni smo raditi s drugima, biti aktivan partner svima – i onim zemljama koje su već članice Europske unije, i našim susjedima koji su na putu da to postanu, kao i drugim zemljama svijeta čija se politika temelji na ideji slobode i međusobnog poštivanja. Kao i dosad, zahvalni smo našim prijateljima i partnerima u svijetu na podršci koju su nam pružali u teškim vremenima. Računamo na nastavak tog prijateljstva i suradnje i u budućnosti. Naše skorašnje članstvo u Europskoj uniji ne znači nikakvo zatvaranje u odnosu na druge, nego upravo obratno. Kao članica Europske unije bit ćemo još više otvoreni za globalna pitanja. U odnosu na politička zbivanja u našem dijelu svijeta, u Jugoistočnoj Europi, ostat ćemo aktivan partner i pouzdani oslonac svima koji vode politiku daljnje demokratizacije i europeizacije. Europska budućnost cijelog ovog dijela Europe za nas ostaje dio našeg vlastitog nacionalnog interesa, i najbolji jamac sigurnosti i napretka.
 
Vremena nisu ni jednostavna ni laka. Ali, bilo je i težih. Kao ni u tim težim vremenima, tako ni danas nema razloga za odustajanje ili za očajavanje. Iz teškoća i problema nitko se nije izvukao bez samopouzdanja, bez vjere u sebe i svoje sposobnosti. Danas nam treba više takve vjere i više odgovornosti prema sebi i prema drugima, kako bismo se što brže okrenuli razvoju, investicijama i otvaranju novih radnih mjesta. Istodobno, optimizam i samopouzdanje nisu sami po sebi dovoljni. Treba nam promišljena, odgovorna i zrela vizija daljnjeg razvoja. Treba nam konsenzus volje i akcije, kako bismo na najbolji mogući način odgovorili izazovima vremena. Treba nam znanje i kompetencija. Ako mogu nešto poželjeti za ovaj veliki blagdan, za rođendan demokratske i samostalne Hrvatske, onda bih to mogao izraziti u tri riječi: razvoj, zrelost, odgovornost.
 
Poštovani uzvanici,  gospođe i gospodo,
 
Vama i svim građankama i građanima Republike Hrvatske srdačno čestitam Dan državnosti, rođendan naše Domovine!