Neki dan je otkazano predstavljanje trećeg izdanja Mesićeve knjige, ovaj put pod naslovom "Kako je srušena Jugoslavija". Treba se prisjetiti, naslov prvog izdanja glasio je "Kako sam rušio Jugoslaviju", a drugog "Kako smo rušili Jugoslaviju"
Prvi glas o nestanku predsjedničkog zrakoplova Borisa Trajkovskog predsjedniku Mesiću u Bruxellesu prenio je njegov savjetnik za vanjsku politiku, Ivica Maštruko. Kad je čuo, zastao je, oči su mu se ovlažile i nije dugo trebalo da odluči kako ne treba ići u Mostar, gdje se te večeri trebao sastati s predsjednikom BiH Draganom Čovićem i predsjednikom Srbije i Crne Gore Svetozarom Marovićem i s njima sudjelovati u izravnoj TV emisiji. Procjena je bila točna. Unatoč pokušajima da ga se reanimira, skup optimističnog naslova o ulaganju u BiH isti je tren propao.
Karizma iskustva
Mesić je Trajkovskog dobro poznavao. Cijenio ga je kao čovjeka koji je u protekle tri godine, otkad je na čelu Makedonije, sjedio na tempiranoj bombi čiji su upaljač držali drugi. Teškom mukom održavao je mir u zemlji koju već godinama nastoje raščetvoriti i iznutra i izvana, a kao jedan od rijetkih državnika u zemljama bivše Jugoslavije stekao je i nešto povjerenja druge najveće etničke grupe, u njegovu slučaju, Albanaca. Trajkovski i Mesić godišnje su se po raznim skupovima, na temu paktiranja u jugoistočnoj Europi, susretali četiri-pet puta i već odavno bili su na "ti". U Mostaru su imali dogovoren termin za odvojeni razgovor. Kod mlađe generacije balkanskih političara, Stipe Mesić ima karizmu iskusnog političara koji je posjetom Beogradu i uzajamnom isprikom sa Svetozarom Marovićem zatvorio krug. Bio je posljednji predsjednik Jugoslavije otjeran iz Beograda, kamo se vratio desetak godina poslije kao predsjednik Hrvatske, najuljuđenije zemlje u regiji, čiji savjet žele čuti i u Sarajevu i u Beogradu i u Skoplju. Razmjenu isprike s Marovićem pozdravljaju stranci koji ga od tada počinju gledati kao čovjeka kojega prvoga treba pitati kad ne štima u regiji. Erhard Busek, stari europski birokrat, to je prije nekoliko dana, otvoreno i rekao. Istini za volju, i Mesić se mijenjao. Neki dan je otkazana promocija, ako se ne varam, trećeg izdanja njegove knjige, ovog puta pod naslovom "Kako je srušena Jugoslavija". Treba se prisjetiti, naslov prvog izdanja glasio je "Kako sam rušio Jugoslaviju", da bi se na koricama drugog izdanja priklonio kolektivnom "Kako smo rušili Jugoslaviju".
Izvidnica u Mostaru
Naslov trećega označava prelazak na ulogu promatrača "Kako je srušena Jugoslavija". Nameće se pitanje kako će glasiti naslov četvrtog izdanja? Vjerojatno "Kako su srušili Jugoslaviju". Kod njega promjene idu polako i neprimjetno. Da je netko prije godinu dvije ili tri rekao kako će predsjednik RH Stjepan Mesić posjetiti Međugorje, Posušje i Široki brijeg, lokalne vojske i tajne službe i svi međunarodni špijuni, kojih je u Bosni i Hercegovini svojevremeno znalo biti i do 40 tisuća, zasigurno bi stavljene u punu pripravnost. Danas već to izgleda normalno. Teško je povjerovati, tom dojučerašnjem izdajniku svekolikog hrvatstva i haaškom špijunu pismene su pozive poslali načelnici hercegovačkih općina, a da stvar bude bolja, pismeni je poziv stigao je i od svemoćnih hercegovačkih fratara. Stvar je dalje išla ovako. Mesić je u Hercegovinu poslao izvidnicu sa zadatkom da ispita što hercegovačko biračko tijelo misli o njegovu dolasku.
Na redu tajne službe
Vjerojatno, ni sam nije vjerovao. Tako su u misiju krenuli savjetnici Tomislav Car i Siniša Jagodić sa zadatkom ispitati što se događa. Javili su da je sve čisto i da turneja može početi. No, kako je stradao Trajkovski, sve je otkazano do daljnjega. Kad smo jednog mostarskog političara pitali što se to događa, otkud Mesić u srcu Hercegovine, uzvratio je protupitanjem: "zar on nije hrvatski nacionalist?" Govorkalo se, čak, da će u Hercegovini eventualno pokušati utjecati da se riješi stvar s Antom Gotovinom, ali to dakako nije bilo moguće i provjeriti. Mesić i premijer Sanader počeli su blisko surađivati. Sastaju se u četiri oka, a kako se moglo doznati, posljednji su put razgovara- li i o potrebi da se tajne službe umjesto tračevima počnu baviti državnim interesima. Vjerojatno će tražiti promjene Zakona o tajnim službama. Njihova suradnja u vanjskoj politici već je gotova stvar. Za očekivati je da se uvažavaju i u unutarnjim stvarima, barem do rujna, kad kreće procedura za nove predsjedničke izbore.