VEČERNJI LIST
gđa Ružica Cigler, glavna urednica

Poštovana gospođo Cigler,

U «Večernjem listu» 9. ožujka 2004. godine, objavljen je intervju sa g. Krešimirom Ćosićem, voditeljem saborskog izaslanstva u NATO-u, s naslovom «Generali JNA vojsku su udaljili od NATO-a». Ne ulazeći u razloge niza zlonamjerno izrečenih vrijednosnih sudova, u želji objektivnog informiranja čitateljstva, a zbog nekih netočnih činjenica koje su iznesene, moramo na njih reagirati.
G. Ćosić u svom istupanju, između ostalog, tvrdi, da je Hrvatski sabor u proteklih 14 godina «marginaliziran» u odnosu na OS RH , što je «nedopustivo», a uz to ustvrdio je i da je prednost data «savjetnicima predsjednika Republike za vojna pitanja». Kao argument za neodrživost takve «prakse» navodi da čak ni u bivšoj zajednici «predsjednikovi savjetnici» nisu o takvim stvarima odlučivali, nego parlament iste.
G. Ćosić, trenutno je, kao zastupnik u Hrvatskom saboru, između ostalog, i voditelj saborskog izaslanstva u Parlamentarnoj skupštini NATO-a. Za voditelja takvog jednog izaslanstva očekivalo bi se da izvrsno poznaje Ustav i zakonske propise iz područja obrane i nacionalne sigurnosti, međutim, kada analiziramo gore navedene rečenice tada bi, nažalost, mogli zaključiti i nešto drugo.
Naime, jednostavno nam je teško povjerovati da g. Ćosić ne poznaje neke notorne činjenice iz naše ustavne i zakonodavne prakse.
Primjerice, nije valjda da g. Ćosić ne zna što naš Ustav kaže o ulozi Hrvatskoga sabora na području obrane i nacionalne sigurnosti tj. da Hrvatski sabor donosi državni proračun (a to uključuje i proračun za obranu), da odlučuje o ratu i miru, da donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane Republike Hrvatske te da ostvaruje građanski nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti Republike Hrvatske.
Isto tako, jedino Hrvatski sabor odlučuje o tome kada i pod kojim uvjetima Oružane snage Republike Hrvatske mogu prijeći njezine granice ili djelovati preko njezinih granica. Isto tako, nije valjda da g. Ćosić ne zna što o ulozi Hrvatskoga sabora kaže Zakon o obrani tj. da osim što ostvaruje demokratski nadzor nad Oružanim snagama i odlučuje o slanju OS izvan granica, on također donosi Strategiju obrane Republike Hrvatske, odlučuje o visini sredstava za financiranje obrane, usvaja Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga, utvrđuje stanje neposredne ugroženosti i ratno stanje, raspravlja i usvaja Godišnje izvješće Vlade Republike o spremnosti obrambenog sustava, provođenju kadrovske politike i ukupnom stanju u Oružanim snagama, raspravlja, zauzima stajališta i utvrđuje prijedloge zakona i drugih propisa iz područja obrane, razmatra ostvarenje Plana obrane Republike Hrvatske i provedbu obrambenih priprema, nadzire funkcioniranje sigurnosnog sustava, te daje mišljenje na prijedlog imenovanja i razrješenja načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga.
Sve gore navedeno zasigurno nije marginalizacija Hrvatskog sabora, pa je problem očito, ili u nedovoljnom poznavanju problematike, ili u svjesnom iskrivljavanju činjenica. Isto tako nejasno je kakva je u svemu tome uloga «predsjednikovih savjetnika», odnosno, u najmanju ruku bilo bi od strane g. Ćosića korektno da eksplicira tko i kada je istima dao bilo kakvu prednost u odnosu na ono što propisuju Ustav i zakoni, tj. u odnosu na Hrvatski sabor.
Dalje, nejasna je, ali i vrlo ozbiljna tvrdnja g. Ćosića koji kaže «da je u posljednje četiri godine institucija predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika OS RH bila pokriće za cijeli niz u strateškom smislu pogrešnih odluka glede razvoja HV-a».
Da je g. Ćosić pažljivije čitao Zakon o obrani vjerojatno mu tada ne bi promakla baš obrnuta činjenica. Naime, upravo na području odlučivanja o razvoju Oružanih snaga Republike Hrvatske predsjednik Republike premda ustavni vrhovni zapovjednik Oružanih snaga nema nikakvih izravnih ovlasti. Ministarstvo obrane izrađuje Prijedlog dugoročnog plana razvoja, Vlada Republike Hrvatske ga utvrđuje i predlaže Hrvatskom saboru koji ga usvaja. Institucija predsjednika Republike nije, dakle, mogla biti pokriće za bilo što (što god pod tim g.Ćosić mislio) kada u proces odlučivanja o razvoju Oružanih snaga uopće nije ni uključena.
No, u jednoj se stvari i možemo složiti s g. Ćosićem tj. da su ocjene NATO-vih stručnjaka koje su rađene proteklih godina «kristalno jasne i nedvosmislene». G.Ćosić to izriče u negativnom kontekstu, s očitom željom diskreditacije proteklog razdoblja. Naravno, da ni to razdoblje, kao uostalom ni ono prije njega, nije bilo idealno, i svakako treba o njemu govoriti kritički, međutim, izvješća koja dolaze sa zadnjih sastanaka sa NATO izaslanstvima, uz sve upućene, ali i dobronamjerne, kritike na određene slabosti kojih su svi odgovorni ljudi u Hrvatskoj svjesni, utvrđuju ipak nešto drugo.
Tako je i jedan od zaključaka koji je proizašao sa nedavnog sastanka sa stranim partnerima ipak bio pozitivan, te je izaslanstvo Parlamentarne skupštine NATO-a, uz sve dobronamjerne kritike, istaknulo i zadovoljstvo dosadašnjim reformama obrambenog sustava RH i preustrojem OS RH te dobivenim odgovorima i informacijama.
S obzirom na svoju funkciju i g. Ćosić je sudjelovao na nekim od tih sastanaka, no, vezano na parafrazirani zaključak, izgleda da je stranim gostima, srećom ipak govorio neke druge stvari od ovih koje je izgovorio u svom intervjuu za «Večernji list».
S poštovanjem,
Danijela Barišić, pročelnica Odjela za informiranje