Gospodo predsjednici,

ekselencije, cijenjeni gosti i prijatelji,

S osobitim zadovoljstvo pozdravljam vas u Zagrebu, glavnom gradu Republike Hrvatske, na početku redovnog godišnjeg okupljanja šefova država srednje Europe. Koristim priliku da vam svima zahvalim što ste pokazali razumijevanje za molbu da zbog održavanja predsjedničkih izbora u Hrvatskoj termin sastanka pomaknemo s proljeća na jesen.
Drago mi je što ste prihvatili moj prijedlog da raspravljamo o tome kako dovršiti proces integracije Europe i je li liberalni, odnosno neoliberalni model jedini okvir u kojemu treba tražiti rješenja problema s kojima se suočavaju zemlje staroga kontinenta. Žao mi je što s nama nisu i predsjednici Njemačke i Ukrajine, koji su u posljednjem trenutku bili prisiljeni odustati od dolaska u Zagreb.
Mi, ovdje okupljeni predsjednici, predstavljamo zemlje, stare članice Europske unije, zemlje koje su tek nedavno ušle u njezino članstvo, one koje imaju status kandidata za punopravno članstvo, kao i one koje tek nastoje dobiti taj status. Ta raznolikost daje nam jedinstvenu šansu da predložene teme razmotrimo iz raznih aspekata.
Bio bih sretan, kada bi ove moje uvodne napomene i ocjene bile poticaj za što sadržajniju raspravu. Vašoj procjeni prepuštam da ih podržite, ili pak podvrgnute kritici. I jedno i drugo, siguran sam, bit će u funkciji obogaćivanja naših spoznaja i saznanja, kao i usmjeravanja daljih kretanja u Europi.
Integracija Europe jedinstveni je, milenijski, pothvat kojemu nema alternative i kojega valja privesti kraju u interesu kako europskih zemalja, tako i cijeloga svijeta. Europsku integraciju ne smije se ni dovoditi u pitanje, a ni zaustavljati. Za uspješan nastavak toga procesa nužna je intenzivna kampanja obavještavanja građana, ne samo zemalja članica Europske unije, nego i zemalja – kandidata i onih koje će to tek postati, kako bi u najširoj europskoj javnosti prevladala svijest o prednostima što ih nosi integracija.
Ne sumnjam da će nastavljanje procesa europske integracije biti nužno praćeno i nastavljanjem rasprava o karakteru i poželjnim dometima integracije, a s krajnjim ciljem da se ujedinjenoj Europi omogući da, govoreći jednim jezikom i ostvarujući jedinstvenu vanjsku, sigurnosnu i obrambenu politiku, preraste u punopravnog partnera, pa i konstruktivnog konkurenta velikima današnjice i sutrašnjice.
Nastavljanje procesa ratificiranja Europskog ustava pokazat će u kojoj je mjeri taj dokument pogodan da bude ustav ujedinjene Europe, odnosno jesu li negativna izjašnjavanja birača u Francuskoj i Nizozemskoj ipak bila primarno određena odbijanjem nekih aspekata politike nacionalnih vlada, a ne odbijanjem i samoga koncepta ujedinjene Europe. U međuvremenu Europska unija može i mora nastaviti funkcionirati u pravnim okvirima ranije prihvaćenih dokumenata.
Zemlje – kandidati za članstvo u Europskoj uniji, kao i zemlje koje tek teže tome da dobiju status kandidata, trebaju nesmanjenim tempom i odlučnošću nastaviti s prilagođavanjem europskim standardima i usvajanjem europskih kriterija, kako bi što prije ispunile uvjete za dobivanje statusa kandidata, odnosno za otpočinjanje pregovora o punom članstvu u Europskoj uniji. Individualna postignuća u tome procesu individualno će se vrednovati, uz primjenu jednakih kriterija i postavljanje jednakih uvjeta svim potencijalnim novim članicama Europske unije.
Borba protiv globalnog terorizma jedan je od ključnih zadataka međunarodne zajednice. Uz odlučno i aktivno podupiranje te borbe, a u punoj suradnji s Ujedinjenim narodima, sve europske zemlje moraju posvetiti osobitu pozornost zaštiti i poštivanju kako ljudskih prava, tako i olakšica što se u prometu ljudi i dobara primjenjuju u sklopu ostvarivanja koncepta europske integracije. Ni u kojem slučaju i nigdje ne smije se snagama sklonim totalitarizmu dozvoliti da borbu protiv globalnog terorizma iskoriste kao paravan za sužavanje demokratskih prava i sloboda.
U traženju odgovora na izazove s kojima se suočavaju europske zemlje i njihovi građani ne bi, čini mi se, trebalo prihvatiti ograničenja postojećeg liberalnog modela. Još manje trebalo bi ga smatrati krajnjim i jedino mogućim okvirom za razrješavanje aktualnih problema koji, uz ostalo, rezultiraju i pojačanom skepsom građana u odnosu na europsko integriranje. Mislim da svi zajedno stojimo pred povijesnim izazovom da hrabro i bez robovanja ustaljenim shemama i modelima tražimo i nove putove, i nova rješenja. Ništa nije konačno i ništa nije dano za sva vremena.
Napokon, rekao bih kako sam uvjeren da treba izaći iz uskih nacionalnih okvira i odreći se ljubomornog čuvanja onoga što dijeli i razlikuje. Umjesto toga moramo težiti pretvaranju nacionalnih različitosti u opće-europsko bogatstvo, a uski nacionalni interes podrediti, ne odričući se pri tome od njegovoga ostvarivanja, širem interesu integrirane Europe. Ta Europa koja ne briše države, već ih približava, koja ne dijeli ljude, već ih ujedinjuje u najplemenitijem i najpoželjnijem smislu riječi, pruža okvir u kojemu će svaka država i svaki narod moći na optimalni način, u skladu s demokratskom procedurom i uz primjenu jednakih mjerila i pravila, artikulirati i ostvarivati svoje dugoročne interese, kao i interes Europe kao novog snažnog čimbenika na svjetskoj sceni.
Još vas jednom sve srdačno pozdravljam i proglašavam zagrebački sastanak predsjednika država srednje Europe otvorenim.