«Postalo je već tradicijom da vam se obraćam na kraju godine da bih s vama podijelio svoja razmišljanja o proteklih dvanaest mjeseci. U isto vrijeme koristim tu priliku da bih naznačio što mi se čini najvažnijim u razdoblju što je pred nama.

Opraštamo se s godinom koju će sasvim sigurno obilježiti početak pregovora o članstvu naše zemlje u Europskoj uniji. To je nesumnjiv uspjeh, ali to nije kraj puta. Mi smo zapravo tek stali na početak puta na kojemu nas čeka još mnogo posla. Dio toga posla moramo odraditi u idućoj godini. Pregovarati moramo na način da ćemo pokazati svoju spremnost za ulazak u Uniju, ali i da ćemo znati braniti i obraniti ono što su naši vitalni nacionalni interesi. Jedno s drugim nije u suprotnosti, pred sličnim su se zadatkom nalazile i zemlje koje su danas članice Unije. Mnoge od njih žele nam pomoći i pametno je tu pomoć prihvatiti.

Godina 2005. bila je godina u kojoj je obilježena 60-ta obljetnica završetka Drugoga svjetskog rata, najprije u Europi, a potom na Pacifičkom ratištu. Svijet se prisjetio užasa rata, milijuna poginulih i ubijenih. Prisjetio se i zašto je rat vođen. Nacizam i fašizam nametnuli su rat, jer su cijelome svijetu željeli silom nametnuti poredak zasnovan na netoleranciji, diskriminaciji i zločinu. Za nas u Hrvatskoj bila je to prilika da se sjetimo i činjenice da je domaća inačica nacizma i fašizma harala i ovim područjem, jednako nečovječna i okrutna, jednako zločinačka kao i njezini uzori. Neki bi to voljeli zaboraviti, ali to se naprosto ne smije i neće zaboraviti.

U našem susjedstvu, ali i u svijetu razmišljalo se naglas o desetoj obljetnici Daytonskog sporazuma, uz jednodušni zaključak da taj sporazum kojim je prekinut rat u Bosni i Hercegovini treba nadograditi, kako bi osigurao trajnu i stabilnu zgradu mira. Kako?, to je pitanje što će nesumnjivo biti na dnevnom redu i u godini 2006.

Šest desetljeća postojanja obilježila je i svjetska organizacija Ujedinjenih naroda. Svi smo svjesni njezinih nedostataka, ali svi smo svjesni i toga da je svijet bez te organizacije nezamisliv. Znamo da Ujedinjeni narodi moraju biti reformirani, ali oko toga sukobljavaju se interesi pojedinih velikih sila, odnosno skupina zemalja i nema još onoga napretka kojemu se nadamo. Reforma svjetske organizacije ostaje stoga zadatak i u godini u koju ulazimo.

Svijet je u godini 2005. i dalje bio suočen s prijetnjom globalnoga terorizma, a ta će opasnost lebdjeti nad nama i u godini u koju ulazimo. Postajemo sve svjesniji rizika što je borba protiv globalnoga terorizma nosi za ljudska prava i slobode, za demokraciju uopće. Nikada ne smijemo pristati na bilo koji koncept koji bi u ime uspješne borbe protiv jednoga zla zagovarao bilo toleriranje, bilo činjenje drugoga zla.

U Hrvatskoj godina koja je na izmaku nije ni izdaleka bila onakva kakvu bih poželio njezinim građankama i građanima. Istina je, ima pozitivnih pomaka, ima primjera koji ohrabruju, ali – u cjelini gledano – nije učinjeno dovoljno, nije poduzeto ono što se mora poduzeti. Mislim u prvome redu na to da još uvijek nemamo cjelovitu strategiju gospodarskog razvoja. Najavljena je za polovicu godine 2006. i ja se iskreno nadam da će ta najava biti i ostvarena.

Broj nezaposlenih ne smanjuje se, ili je tek neznatno smanjen. To je izravna posljedica činjenice da privreda još nije pokrenuta, da u smislu proizvodnje još uvijek gledamo na rezultate iz predratne godine 1990. kao na magičnu i nedosegnutu brojku. Tu je pred vladom velik zadatak, a vremena za gubljenje zaista više nema. Krajnji je trenutak da se nešto napravi.

Prilagođavanje svijetu za kojega smo se opredijelili često je bolno. S time se moramo pomiriti. Ne moramo se, međutim, pomiriti s time da na dugi rok loše živimo – govorim o većini – da se radna i socijalna prava smanjuju, da zaštita zdravlja postaje luksuz. Tržišno gospodarstvo ima budućnost samo ako bude išlo ruku pod ruku sa socijalnom državom. Sindikati bi morali još agresivnije zastupati interese radnika i zaposlenika, oni moraju postati u punome smislu partner vladi.

Naša unutarnje politička scena pokazuje i dalje boljke tipične za razdoblje tranzicije, ali i za demokraciju koja još nije sazrela. To se očituje kako u stranačkome životu, tako i u ponekim saborskim raspravama. U vremenu što je pred nama moramo uporno raditi na učvršćivanju demokracije i vladavine prava, na promicanju tolerancije i snošljivosti, bez obzira na bilo kakve razlike – od političkih, do nacionalnih ili vjerskih.

Napuštamo, dakle, staru godinu s pomiješanim osjećajima. Bilo je uspjeha, bilo je pozitivnih nagovještaja, ali na prodor koji će obećanje o boljem životu učiniti dostupnim, na taj prodor još uvijek čekamo. Naravno, Hrvatska je dio svijeta i negativne tendencije iz svijeta neminovno se prelamaju i preko nas. Ali, ne smijemo se prepustiti. Imamo i znanja, i sposobnosti, imamo potencijala. Ukratko – mi možemo, samo treba znati što želimo, te kamo i kako hoćemo. Ovo „kako“ čini mi se osobito važnim.

U godini 2006. ključni su zadaci pred kojima stojimo: nastavljanje pregovora o članstvu u Europskoj uniji, učvršćivanje stabilnosti i mira u regiji, dosljedno provođenje svih preuzetih međunarodnih obveza, jačanje kontakata sa svijetom u funkciji promicanja vlastitih kako gospodarskih, tako i političkih interesa i, nikako ne na posljednjem mjestu, stvaranje uvjeta za bolji život svih naših građana.

Svima želim sretnu i uspješnu Novu godinu.»