Transkript emisije
/Početak u 15,30 sati/

MARIO HARAPIN: Poštovani slušatelji, dobar vam dan na početku još jedne emisije Prvog programa Hrvatskog radija «S Predsjednikom uz kavu» u kojoj jedanput na mjesec predsjednik Stipe Mesić komentira aktualne događaje u zemlji i u svijetu. Iza 16 sati i vi ćete moći postavljati pitanja putem telefona, a s Predsjednikom Republike razgovarat će Mario Harapin. Predsjedniče, dobar dan.
PREDSJEDNIK: Dobar dan vama i vašim suradnicima i svim vašim slušateljima.
MARIO HARAPIN: Naravno krenut ćemo od najaktualnijih događaja. To je u prvome redu smrt bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića. Mnogi analitičari procijenili su da je Miloševićeva smrt veliki udarac za Haaški sud posebice za tužiteljicu Carlu del Ponte. Koliko je sa smrću Miloševića, ali i Milana Babića narušena vjerodostojnost Haaškog suda?
PREDSJEDNIK: To sigurno nije za sud dobro, jer je ipak događaj koji je mnoge iznenadio. Naime u zatvoru kao i inače ljudi žive, ali i umiru. Međutim, Babić je bio premlad da bi umro. On je izvršio suicid. I to se događa. Kakva god bila kontrola, ali ljudi se ubijaju u zatvorima. Prema tome, to nije tako veliko, za mene Babić nije veliko iznenađenje. Naime, on je za one Srbe koji su htjeli veliku Srbiju iz ove garniture Miloševićeve i njegovog režima, on je za njih izdajnik. Za nas je zločinac, jer je bio u onom krugu koji je organizirao zločine u Hrvatskoj. Na kraju i suđen je u Haagu. Tako da on nije imao izlaza. Prijetnje obitelji vjerojatno su bile velike. Upravo s te strane, sa strane onih koji su ga smatrali izdajnikom i on je ostao u zrakopraznom prostoru. Tražio je izlaz u suicidu. Što se tiče Miloševića ja ne vjerujem da se on htio ubiti, iako dolazi iz suicidne obitelji, jer mu se ubila i majka i otac i ujak. Mislim da je istina u tome što je on uzimao lijekove koje nije smio, makar takva su zadnja izvješća, lijekove koje mu je liječnik zabranio. Jer, simptomatično je da je on napisao pismo da ga se truje u zatvoru, a uzimao je lijekove koje nije smio. Pitanje je samo kako je mogao doći do lijekova koje ne smije koristiti. On je pisao da ga se truje. Dakle, on se pripremao da bi liječnici ipak zaključili kako se ne može liječiti u Haagu i da bi trebao ići u Moskvu. A, onda je jasno, kad bi jednom otišao u Moskvu pitanje je veliko kolika bi bila onda šansa da se vrati na suđenje, jer bi se uvijek moglo reći, čujte nije sposoban za transport, nije sposoban za odaziv sudu i stvar bi sa suđenjem svakako propala. Međutim, njega ne treba žaliti. On je jedan od najvećih zločinaca 20. stoljeća. Samo bi to bilo dobro kada bi i u Srbiji shvatili da su njegovi zločini imali odraz i na Srbiju.
MARIO HARAPIN: Mislite li da će se ta katarza dogoditi u Srbiji?
PREDSJEDNIK: Ja mislim da neće makar sada. Ali u Srbiji mora doći do katarze. Srbi se moraju susresti sa onim što se dogodilo. Oni moraju jednog dana priznati istinu da je rat bio planiran, da ga je Milošević planirao, da je on u taj rat ugradio i ratni zločin i zločin genocida, da je on upravljao zločinom, jer sve što se radilo na etničkom čišćenju u tom svemu je on sudjelovao, jer da nije sudjelovao on bi to zabranio. On njega je polazilo sve i njemu su se podnosili računi. On je zapovijedao vojskom, on je zapovijedao i ovim trabantima u Krajini kod nas u Republici Srpskoj, pa i s onim što se događalo na Kosovu. Dakle, njega ne treba žaliti. Ali, možemo biti nezadovoljni što nije dočekao presudu. Ja sam makar zbog toga nezadovoljan. Volio bih da je dobio presudu, da se suočio s pravdom taj koji je sijao smrt da i sam vidi kako izgleda kad dobije najtežu vremensku kaznu.
MARIO HARAPIN: U zemljama koje su bile žrtve Miloševićeve politike javnost je upravo zakinuta za taj osjećaj pravde koji bi vjerojatno bio cjelovit izricanjem presude. Sad nažalost nećemo imati toliko osjećaja da je recimo Srbija na neki način kažnjena, iako govorimo ovdje naravno o individualnom pristupu, jer se ovdje sudilo Miloševiću, dakle nije se sudilo Srbiji. No, možete li sreći kako ipak zadovoljiti taj osjećaj pravde u konačnici?
PREDSJEDNIK: Pa, on se može zadovoljiti jedino na taj način da drugi bjegunci što prije dođu u Haag, što prije stanu pred lice pravde, a to su prije svega Mladić i Karadžić.
MARIO HARAPIN: Mislite li možda da je sada smanjena šansa za suradnju Srbije sa Haagom s obzirom na ovo sve što se dogodilo u posljednjih desetak dana?
PREDSJEDNIK: Pa, ne mora biti. Oni mogu sada možda i pojačati suradnju sa Haagom. Međutim, to nije sve. Ja očekujem i da se vojni vrh Jugoslavenske vojske koji je provodio volju Slobodna Miloševića nađe u Haagu. I slažem se s onima koji kažu zašto general Adžić, zašto Veljko Kadijević nisu u Haagu. Oni su uspostavljali granice velike Srbije, oni su drugim riječima odgovorni za rat, a pod njihovim zapovjedništvom, jer ako idemo i po zapovjednoj odgovornosti događali su se svi ovi zločini. Jugoslavenska armija je okupirala Vukovar. Oni su vršili napad na Vukovar, oni su zarobili tamo stotine i stotine tisuća ljudi, oni su ih odveli u Srbiju u logore. Jugoslavenska armija je prepustila zarobljenike da ih se postrijelja na Ovčari. Drugim riječima za to treba odgovarati po zapovjednoj odgovornosti onaj tko je bio iznad te vojske. Uz Miloševića jasno i ovi.
MARIO HARAPIN: U Srbiji se ovih dana naravno mnogo raspravlja o tome gdje bi trebao biti pokopan Milošević. Obitelj je izrazila želju da to bude ipak u Beogradu i to po mogućnosti naravno u Aleji velikana gdje je pokopan i premijer Zoran Đinđić, čija je treća obljetnica ubojstva prošla prilično nezapaženo. Sad me zanima koliko su ta pisma sućuti srbijanskih predsjednika i premijera koje su uputili obitelji i određivanje mjesta pokopa koliko će to odrediti budući put kojim će ići Srbija, koliko će ojačati možda radikalna scena?
PREDSJEDNIK: Mislim da svi oni koji šalju sućut obitelji, obitelji koja bježi ispred pravde, koja se ne želi suočiti s pravom, obitelj za kojom je raspisana tjeralica njima uputiti sućut ja mislim da će biti malo vjerodostojni. To nije europski model. Ako žele Europu onda se ne mogu vladati na ovakav način. Prije svega Milošević je suđen za najveće zločine i sada izražavati žaljenje po mome to jednostavno ne može u Europi biti prihvaćeno. A, što se Srbije tiče time će ona teže prihvatiti katarzu, jer Miloševića nismo mi izabrali. Miloševića nije izabrala Finska. Miloševića je izabrala Srbija. Zato Srbija mora doživjeti katarzu samo je pitanje kada.
MARIO HARAPIN: Zanima me možda bi li Carla del Ponte nakon svega što se dogodilo u proteklih desetak dana trebala reći zbogom Haagu kao tužiteljica i pustiti možda to svoje mjesto nekome tko će brže raditi svoj posao?
PREDSJEDNIK: Na tužiteljstvu je da pronađe osumnjičenike, da ih optuži i da ih preda sudu. Tužiteljstvo dalje više nema utjecaja što i kako se organizira čuvanje. Zatvor je jedna druga institucija. Tu postoje pravila o tome tko bi sada trebao odgovarati ako ima kršenja pravila. Mislim da to nije prava adresa.
MARIO HARAPIN: Među haaškim pritvorenicima vlada priličan nemir obzirom na sve te zadnje događaje. Zanima me jeste li upoznati s time kako je riješena obrana Ante Gotovine?
PREDSJEDNIK: Ne, ne znam točno samo sam pročitao da je odvjetnik Mišetić dobio pravo zastupanja, ali ne znam da li je to prošlo u Haagu.
MARIO HARAPIN: Osnovana je Zaklada za obranu generala Gotovine kojoj je cilj naravno prikupljanja novca za obranu. Tko bi prema vama trebao plaćati tu obranu, Zaklada, Vlada ili netko treći?
PREDSJEDNIK: Ja smatram da u svakom slučaju obrana ako država donese odluku da se nekome plaća obrana onda to mora biti jednako riješeno za sve. Ne može general Ademi koji ima velike zasluge za obranu Hrvatske ovisiti o nečijoj dobroj volji, dok za drugog se osnivaju zaklade. Mislim da to nije u skladu sa našim opredjeljenjem da svima koji su zaslužni za obranu Hrvatske da se odnosimo na isti način istim mjerilima. Zašto bi netko imao više, netko manje. Ja smatram da tu mora biti određena mjera za sve njih koji su se našli, jer oni ne odgovaraju za ono što su činili dobro. Njima se stavlja nešto na teret. Na sudu oni trebaju dokazati i izvesti sve dokaze čime mogu obraniti sebe i svoju čast, a na tužiteljstvu je da im dokaže da su nešto činili što nisu smjeli ili nisu spriječili nešto što su činili drugi. Ali u svakom slučaju prema svima njima mora biti isti tretman.
MARIO HARAPIN: Naravno tu su još i druga dvojica generala koji su također optuženi i sada se govori u posljednje vrijeme o spajanju naravno optužnice. Odvjetnici ne smatraju, nisu svi jedinstveni u ocjeni o spajanju, jer misle da bi se time mogao otegnuti proces suđenja, a možda i naštetiti još pojedinim generalima. Što vi mislite?
PREDSJEDNIK: Pa, ako ništa drugo sigurno da proces onda može biti duži. Taj postupak će ako se spoje optužnice biti daleko duži nego što bi bio da se radi o dva odvojena postupka.
MARIO HARAPIN: Svojedobno ste rekli da treba otkriti sve one koji su pomagali u bijegu Gotovine. Je li itko do sada otkriven?
PREDSJEDNIK: Pa je, otkriveni su oni koji su davali lažni identitet Ivici Rajiću otkriveno je u nekoliko slučajeva. Ali, što se tiče Gotovine ne znam da li je tu bilo što više učinjeno.
MARIO HARAPIN: To je možda zato što je tzv. Akcijski plan zaključen ili?
PREDSJEDNIK: On je zaključen što se tiče odlaska generala Gotovine u Haag. Ali, oni koji su kršili zakon oni su kršili zakon i oni za to moraju odgovarati ukoliko se u toj proceduri to utvrdi.
MARIO HARAPIN: Znači da bi ipak trebalo potražiti te ljude koji su financirali bijeg Gotovine?
PREDSJEDNIK: Pa normalno, jer oni su kršili hrvatski zakon.
MARIO HARAPIN: Možda ako se zadržimo još na ovim ja ću reći pak sudačko zatvorskim temama nekako su u zaborav pale dvije osobe. Jedna je Hrvoje Petrač, a drugi je Ante Jelavić. Je li bio Petrač jedan od pomagača Gotovini?
PREDSJEDNIK: Ja to ne znam, jer tu je bilo sigurno više pomagača, jer nemoguće je da se čovjek četiri, četiri i pol godine skriva, praktično ne skriva nego putuje po cijelom svijetu, odsjeda u najboljim hotelima. Dakle, ipak to košta. Probajte otići vi tjedan dana u jedan skupi hotel pa ćete vidjeti koliko to košta, a ovdje se ipak radi o godinama izbivanja. Tu je bila čitava jedna organizacija koja je to provodila. A, što se tiče Jelavića čujte on je presuđen ne pravomoćno, ali je presuđen u Bosni i Hercegovini. Ja mislim da bi mi morali i Hrvatska i Bosna i Hercegovina donijeti takav zakon po kome moramo pružati jedni drugima pravnu uslugu. Jer, ovo jednostavno je karikiranje pravde. Netko može ubiti stotinu ljudi u Bosni i Hercegovini, preplivati Savu i on je slobodan čovjek. To jednostavno ne može ići. Ako i postoji dvojno državljanstvo mora se riješiti što s onima koji su učinili zločin na jednoj strani odnosno koji odgovaraju na sudu na jednoj strani u jednoj državi ako se zateknu u drugoj državi. O tome se mora donijeti sporazum i prije ili kasnije to će biti veliki problem.
MARIO HARAPIN: Bi li možda Jelaviću trebalo organizirati suđenje u našoj zemlji?
PREDSJEDNIK: Pa, budući da se radilo o našim novcima koji su netransparentno trošeni ako se to tako može tepati svakako da bi trebalo odgovarati. Ali u Hrvatskoj se malo oddgovara za državne novce.
MARIO HARAPIN: Evo kad smo već kod tih državnih novaca Parlament Bosne i Hercegovine je odbio dogovor s Hrvatskom o isplati novca ratnim stradalnicima koji su bili pripadnici HVO tijekom rata u BiH. Bi li taj Ugovor također trebalo možda revidirati? To je isto novac koji dakle odlazi iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu?
PREDSJEDNIK: Mislim kada su vođeni pregovori o stradalnicima HVO da je to trebalo ipak voditi na jedan način da javnost bude upoznata, jer se radi ipak o novcima hrvatskih poreskih obveznika. Šta je s onim Hrvatima koji su u Armiji Bosne i Hercegovine ratovali protiv istog agresora. Da li su oni tu uključeni. Ja to ne znam. Ja taj Sporazum nisam vidio. Puno toga ima ovdje što je za mene nepoznanica, ali mislim da bi najbolje bilo da su se pregovori vodili pred licem javnosti i da hrvatski obveznici znaju koliko oni to plaćaju, zašto plaćaju i na kraju da se zna po kojim pravilima plaćaju.
MARIO HARAPIN: No, ipak malo da se posvetimo i temama u našoj zemlji. Niste se htjeli miješati u sukob između aktualnog i bivšeg premijera, ali ste se priklonili većini analitičara koji ocjenjuju da se radi o predizbornim prepucavanjima. Mene sad zanima kako komentirate evo ovaj jednak odnos snaga između dvije vodeće stranke SDP-a i HDZ-a. Prema zadnjim istraživanjima javnoga mjenja te dvije stranke imaju oko 28 odnosno 29% glasova birača?
PREDSJEDNIK: To je sada jedno nadmetanje. O tome će biti još dosta govora. Bit će dosta istupanja u javnosti tko je učinio više dobrih poteza, tko je učinio više loših poteza. Toga će sigurno biti. Ali, ja bih volio da se te rasprave vode argumentirano, da se dadu statistički podaci, jer mislim da nije dobro da se to prenosi na nekakvu osobnu razinu. Mislim da smo mi ipak civilizirano društvo. Nekome prigovarati znate da je ovakav ili onakav, najgore je znate ako je netko vrijedan, a glup. To je najteže, taj napravi najviše grešaka.
MARIO HARAPIN: Kad smo već kod statistike 60% građana negativno je ocijenilo rad Vlade. Je li to pravi pokazatelj ili?
PREDSJEDNIK: To je pokazatelj da na jednoj strani ljudi prihvaćaju da je Vlada učinila puno u otvaranju Hrvatske u otvaranju ovog našeg puta prema Europi, jer sami pregovori puno znače. A na drugoj strani opet osjećaju tegobe života, osjećaju to što se kod nas još nije do kraja vratila industrijska proizvodnja na nivo od prije rata. To se osjeća. Preko 300 tisuća je nezaposlenih. Sve se to osjećam, male mirovine i jasno ljudi na ovaj način onda reagiraju.
MARIO HARAPIN: Je li to možda reakcija zato što Vlada nije uspjela pokrenuti Hrvatsku?
PREDSJEDNIK: Ja ne bih rekao da nije pokrenuta Hrvatska. Pokrenuta je utoliko što su mnoge reforme nastavljene, neke su započete, a nisu dovršene. Ona je pokrenuta ali ne dovoljno, nije dovoljno pokrenuta.
MARIO HARAPIN: U ispitivanjima javnog mjenja uvijek je mnogo građana koji ne žele dati nikome glas. Naime, ono što se često puta može čuti, a to je da se uopće ne zna za koga bi glasalo, zato što se non-stop jedni te isti političari vrzmaju na sceni. Sad znam da je možda malo prerano govoriti o parlamentarnim izborima, vi se nećete kandidirati, ali jeste li razmišljali možda o tome da poduprete neku političku stranku ili novoosnovanu listu na kojoj će biti perspektivni mladi, uspješni ljudi koji bi jamčili razvoj naše zemlje?
PREDSJEDNIK: Ja se u same izbore neću miješati, ali da ću dati podršku nekim idejama, nekim poduhvatima to je sigurno za koje budem ocijenio da će biti korisni za Hrvatsku.
MARIO HARAPIN: Znači ne možemo očekivati neku vašu, recimo eno Mesićeva lista ljudi za Parlament?
PREDSJEDNIK: Ja ne znam. Ja sam čuo o tome već nešto da se priča. Ali, da li je to u operacionalizaciji ja mislim da još nije. A, ukoliko bude vidjet ćemo o kome se radi.
MARIO HARAPIN: Ali dobro čuli ste da se nešto priča. To znači da vaši ljudi neki to rade ili kako?
PREDSJEDNIK: Ne. Do mene su te vijesti došle od sasvim neutralnih ljudi.
MARIO HARAPIN: Znači, ljudi se sami organiziraju?
PREDSJEDNIK: Da. Daju takve poruke da bi trebalo nešto učiniti.
MARIO HARAPIN: Pošle su dvije godine od nove vlasti. Više ste puta ocijenili da je Vlada više radila na vanjskoj politici, manje na unutarnjem političkom planu. Je li se zakasnilo primjerice s donošenjem antikorupcijskog programa, reformom pravosuđa, ali i drugim aktivnostima i mjerama koje bi potaknule gospodarstvo?
PREDSJEDNIK: Jasno je da se s tim mjerama zakasnilo, da se s tom regulativom uopće kasni. Bilo bi dobro da je ta regulativa uspostavljena kada se počelo masovno ukazivati na taj problem, problem korupcije i mita. Predugo ovo sve skupa traje. Nitko za korupciju nije još odgovarao. Jasno da se kasni. Ali, da li sada da budemo s tim zadovoljni pa kažemo kasnili smo i nikom ništa sad će biti dobro da se državni mehanizmi uključe i da na kraju jednog dana taj posao završimo i da mito i korupciju svedemo na najmanju moguću mjeru. To je zadaća državnih organa koji to moraju provesti.
MARIO HARAPIN: Rekli ste da je krajnje vrijeme da se donese antikorupcijski program, ali tu ste negdje spomenuli i javne nabave. Na koje ste konkretno mislili?
PREDSJEDNIK: Ima njih puno, jako puno. Jer ako pogledate izvješće državne revizije pa ćete vidjeti nema te oblasti u kojoj nema kršenja u tom smislu pravila, kršenje zakona. Uvijek se nečim opravdava zašto se nisu do kraja poštivala proceduralna pravila. Znate kako se kaže, ja sam to nekoliko puta ponavljao. Demokracija i procedura. I procedure se treba držati. Ako se negdje preskače, ako se ulažu veliki novci, ako se zemlja zadužuje, ako se kupuje za ovu ili onu državnu potrebu određena sredstva to mora biti sasvim transparentno. Jer, ako nije jasno sumnja ostaje. Da li treba nešto više reći od recimo posao s Bechtelom. Da se na jednoj strani javno traži da se Bechtelu ustupi jedan posao, milijardski posao bez javnog natječaja, jer je opravdanje da će ta auto-cesta biti na vrijeme napravljena i da će biti najkvalitetnije napravljena. A, onda pod pritiskom javnosti ide se na javni natječaj. Naš konzorcij se javi i za milijardu kuna jeftinije je dobio posao, za milijardu kuna. Sad vas ja pitam, a kud je trebala otići ova milijarda kuna? Nije to sto tisuća. To je milijarda. Kud je to trebalo otići. Ako hoćete vidite jedan. Ali ja prigovaram i način na koji se želi graditi most na Pelješcu odnosno povezivanje kopna i Pelješca. Smatram da je trebalo prije svega dovršiti dogovore, pregovore sa Bosnom i Hercegovinom.
MARIO HARAPIN: Treba li nam uopće taj most?
PREDSJEDNIK: To je sada veliko pitanje, jer se ušlo u projektiranje, ušlo se u trošenje novaca, a još ne znamo točno da li je to sada ono što je najpotrebnije. Ta simbolika znate da se poveže Hrvatska to u izvjesnom smislu i ima svoga rezona. Ali gledajte na drugoj strani ako napravimo tunel od pet, šest kilometara koji bi povezivao Hrvatsku kroz dio Bosne i Hercegovine taj tunel se može uzeti u koncesiju. To košta pet puta manje, a idemo onda s ovim sredstvima, idemo dalje prema Dubrovniku, auto-cestom prema Dubrovniku. Ali, ako se tu potroši 500, 600 ili ne znam koliko će koštati milijuna eura takav jedan most, a ne skraćujemo ni jedan kilometar auto-cestu prema Dubrovniku. Korist je da će se lakše povezati Korčula sa Dubrovnikom i sa ostatkom Hrvatske. Isto tako korist je da će Pelješac dobiti i cestu i vezu sa Dubrovnikom, ali to nije tolika veza kolika bi bila veza povezati auto-cestom Dubrovnik sa ostatkom Hrvatske.
MARIO HARAPIN: Prije nego li otvorimo i telefone za pitanja slušatelja Predsjedniče hoćete li ostati bez zrakoplova i automobila u kojem se vozite?
PREDSJEDNIK: Vidite to je još jedan razlog da se treba uvijek raditi transparentno. Kada je formirana ta jedna zovu je 66. pukovnija, iako nje nema u Hrvatskoj vojsci, tu se je plaćalo na određeni način da nitko ne zna koliko je tu u stvari novaca potrošeno. Iz raznih izvora su sredstva osiguravana.
MARIO HARAPIN: Možda da objasnimo samo slušateljima, dakle, ta Udruga 66. pukovnija za izgradnju cesta i građevina Državnom odvjetništvu je podnijela prijavu protiv Republike Hrvatske kojom od Ministarstva obrane potražuje 545 milijuna kuna odštete zbog neplaćenih građevinskih radova izbacivanja 2.380 radnika iz sustava MORH-a. Dakle potražuju i Predsjednički zrakoplov i blindirano vozilo u kojem se vozite, jedno vozilo koje koristi Sabor, sto strojeva i kamion te dio opreme iz vojne bolnice.
PREDSJEDNIK: Slušajte oni su mogli tražiti i Ajfelov toranj što se mene tiče, ali to sve skupa treba dokazati. Gledajte, Hrvatska je kupila strojeve za gradnju cesta, najmodernije strojeve. I onda je to poklonila Kulturnoj zajednici Herceg-Bosna, a Kulturna zajednica Herceg-Bosna je onda to poklonila ili ne znam ustupila poduzeću «Monitor». Prvo, kako se može Kulturnoj zajednici dati strojeve za gradnju cesta. To sve skupa je netransparentno. To sve skupa rađeno je da hrvatska javnost o tome ne zna ništa. Vidite kolike vi novce sada spominjete, što se tu sve traži. Kako je bilo moguće da u jednoj državi u kojoj postoje pravila ponašanja da se najednom netko javlja da je njegov avion u kom se vozi Hrvatska vlada i koji je u vlasništvu Hrvatske vlade. Ja znam to je kupovano nekako preko Kajmanskih otoka, za one koji ne znaju to znači preko majmunskih otoka. Zašto je to rađeno, tko se tu ogrebao, koliko, to možete samo misliti, možemo samo nagađati. Ali, mi nismo bili pravna država, mi nismo bili vladavina prava. Zato se to sve skupa moglo događati.
MARIO HARRAPIN: Poštovani slušatelji vrijeme je i za vaša pitanja koja predsjedniku Mesiću možete postavljati na brojeve telefona 6116-333, predbroj za Zagreb je 01. Nekome želim dobar dan. Izvolite gospođo.
SLUŠATELJICA: Dobar dan. Molim vas pitanje za gospodina Predsjednika i pozdravljam sve u studiju. Da li se mogu, postoji li kakva mogućnost izjednačiti invalidi drugog svjetskog rata ili približiti k invalidima Domovinskog rata. Tri godine ništa nisu dobili ni jedne lipe, a to su vam ljudi mahom sa dvije noge vise u grobu preko 80 godina. Zašto su degradirani? Molim gospodina Mesića da nam odgovori jednom da znademo da li postoji bilo kakva mogućnost da ćemo bilo što moći dobiti i približiti se i da nismo degradirani. Hvala.
MARIO HARAPIN: Hvala lijepa i vama.
PREDSJEDNIK: Vidjeli ste, kad se osiguravaju sredstva za neke druge potrebe onda se ipak nađe izvor. Ali, evo, kad bi trebalo izjednačiti invalide jednog i drugog rata onda sredstava nema. To su dosta velika sredstva, ja to priznajem, ali bez onih u drugom svjetskom ratu koji su na strani antifašizma izvojevali pobjedu i doveli Hrvatsku na pobjedničku stranu bez njih ne bi bilo danas Hrvatske. Jer, valjda je svima jasno da nije bilo antifašističke borbe vratio bi se kralj, došao bi Draža Mihajlović, a što bi s Hrvatima bilo to možemo samo nagađati. Ali da ih više od jedne trećine ovdje ne bi ostalo to je sasvim sigurno. Naime, kralj Petar II Karađorđević je imao za vrijeme drugog svjetskog rata i u Londonu svoju ambasadu i u Kairu i u Moskvi i u Washingtonu. Dakle, kada je donesena odluka od saveznika da se poslije drugog svjetskog rata vrate države u svom okviru jasno računalo se onda da će se u tom okviru vratiti i Jugoslavija kao kraljevina. Ali upravo zahvaljujući antifašističkoj borbi Jugoslavija nije izašla iz rata kao kraljevina, kao unitarna država, nego je izašla kao federativna država sa svojim republikama i pokrajinama, da bi Ustav iz 74. proglasio republike državama, na čemu nam je i Badinterova komisija priznala pravo na osamostaljenje. Ali, mnogi to jednostavno zaboravljaju. Zaboravljaju da bez antifašističke borbe, pa i bez ovih invalida i onih koji su poginuli na strani te borbe ne bi bilo današnje Hrvatske. Ali i Hrvatska bi morala nešto poduzeti da tim ljudima koji su već u godinama da im se olakša život.
MARIO HARAPIN: Bi li trebalo znači izjednačiti prava jednih i drugih invalida?
PREDSJEDNIK: Pa svakako da bi trebalo. Ali, trebamo napraviti državne institucije da manje koštaju da bi ostalo više za ove potrebe. Preskupa nam je država.
MARIO HARAPIN: To je pitanje možda iz resora ministrice Kosor. Možete li Vi recimo s njom o tome razgovarati?
PREDSJEDNIK: Pa mogu ako gospođa Kosor smatra za potrebno vrlo rado i moji savjetnici i ja bi o tome mogli razgovarati.
MARIO HARAPIN: Idemo čuti i slijedeće pitanje. Halo, dobar dan, izvolite. SLUŠATELJICA: Dobar dan. Lijepi pozdrav upućujem svima i imam za Predsjednika jedno pitanje. (M.Harapin: Recite gospođo.) Ja sam zvala već prije i pisala sam par puta. Zadnji put 2.11.05. Dobila sam povratnicu. Međutim, nikakav pismeni odgovor.
MARIO HARAPIN: Recite gospodo pitanje, molim vas.
SLUŠATELJICA: Kad bi mogli doći moj muž i ja s njim da se upoznamo i da ...
MARIO HARAPIN: Hvala vam lijepa. Molim vas poštovani slušatelji, imate web stranice, imate adrese naravno Ureda Predsjednika i ako želite doći u Ured Predsjednika ja mislim da jedanput na mjesec postoje tzv. susreti sa građanima, kava sa građanima. Evo, protekle subote je također bilo isto zanimljivo i na taj način se može doći do vas, je li tako?
PREDSJEDNIK: Ovisno o tome koliko se građana javi. Nekada to imamo dva puta, nekada tri puta, nekada jednom mjesečno i uvijek je to subotom.
MARIO HARAPIN: Evo, tako da znate način. Trebate se samo javiti u Ured Predsjednika i prijaviti se. Idemo čuti i slijedeće pitanje. Halo, izvolite, dobar dan.
SLUŠATELJICA: Dobar dan. Lijepi pozdrav gospodine Predsjedniče. Ja vas jako cijenim i zato molim vas za jedan savjet i da vam se potužim šta mi se desilo. Moj suprug je umro prije osam mjeseci i trebao bi dobiti povrat duga. To bi trebala ja dobiti jer sam zakonita nasljednica i jedina. Djece nismo imali. I sad navodno da nemam pravo zato što nismo imali djece da nismo u krvnom srodstvu. I šta da kažem, kome da se obratim. Je li to pravilno?
PREDSJEDNIK: Ne. Ako ste vi živjeli u braku, čak i u vanbračnoj zajednici vi imate pravo na nasljeđivanje samo se taj postupak mora provesti.
MARIO HARAPIN: Znači, slušateljica bi imala pravo na povrat duga, je li tako?
PREDSJEDNIK: Da, svakako, ako su činjenice ovakve kao što gospođa kaže. Dakle, ako je živjela u braku, bračni drug je umro i njega nasljeđuju njegovi zakonski nasljednici. Među njima je svakako supruga. Ako ima djecu onda su i djeca.
MARIO HARAPIN: Naravno. Idemo čuti slijedeće pitanje. Halo, dobar dan, izvolite.
SLUŠATELJ: Dobar dan. Lijepi pozdrav vama i gospodinu Predsjedniku. Gospodine Predsjedniče ja bih nešto u vezi Haaškoga suda, jer je sada to i aktualno i veliki je problem. Haaški sud troši sredstva i ljudske resurse progoneći nevine ljude, jer je nekoliko njih, čak mislim da je i više nego na jednoj ruci, mislim da je skoro kao na dvije ruke prstiju što ima nevine ljude držao po nekoliko godina u zatvoru i tako je trošio vrijeme ganjajući te ljude, zatvarajući, a ne osuđujući prave zločince. Da su u Haaškome sudu zločinci koji su ubijali Engleze i Francuze vjerojatno bi davno Milošević bio osuđen. Pa bih ja molio što će Hrvatska država poduzeti odnosno Vi na čelu da ovi nevini ljudi koji su u Haagu bili godinama dobiju odštetu, a da suci koji su sudili Miloševiću i nisu donijeli presudu za pet godina vrate ta sredstva, jer njihov posao je bez učinka. Hvala.
MARIO HARAPIN: Hvala vam lijepa.
PREDSJEDNIK: Pitanje je u redu, pitanje je samo za Vladu, a ne za mene, jer prema Hrvatskom zakonu ja nisam u nikakvom odnosu sa Haaškim tribunalom, a Vlada mora poduzeti sve da zaštiti svoje građane.
MARIO HARAPIN: Mislite li da bi trebalo obeštetiti sve te ljude koji su bili, odnosno tko bi trebao obeštetiti te ljude?
PREDSJEDNIK: Pa, oni koji su predugo zadržavani u Haagu i na kraju oslobođeni svakako da bi morali dobiti i nekakvu satisfakciju. Međutim, ne stoji kao što ovaj gospodin kaže da Haaški sud drži sve nevine. Preko sto je ovih koji su na strani agresora činili grozne zločine. Ne bih rekao da su oni baš nevini.
MARIO HARAPIN: Slušatelj je rekao otprilike da recimo ovi suci bi također trebali odgovarati, jer se ništa nije dogodilo s ovim slučajem Milošević. Može li se dio ovog svjedočenja, dakle svih ovih svjedočenja - i Vi ste među ostalima svjedočili protiv Miloševića u Haagu - iskoristiti kasnije i protiv Mladića i Karadžića? Koliko će se taj dio procesa možda na neki način iskoristiti i moći uopće?
PREDSJEDNIK: Pa, postoji to jednostavno pravilo na koji način se izvode dokazi. Jedan od dokaza je i taj da se koristi zapisnik sa jednog suđenja za drugo, ali opet svjedok mora taj dio ponoviti ili pismeno ili biti na sudu i dati izjavu.
MARIO HARAPIN: Vi ste spremni ponovno otići recimo u Haag ako se npr. uhiti Mladić?
PREDSJEDNIK: Pa ne samo Mladić nego i Karadžić. Ja o Karadžiću ne znam puno, ali za Adžića i Veljka Kadijevića sigurno bih išao na sud kao svjedok, jer i oni su odgovorni za ono što se događalo.
MARIO HARAPIN: Idemo čuti i slijedeće pitanje slušatelja. Halo, dobar dan, izvolite.
SLUŠATELJ: Dobar dan. Molio bih gospodina Predsjednika čiji sam vršnjak i nekad smo skupa u isto vrijeme studirali u Zagrebu šta on misli da li mi prognanici umirovljenici iz Banja Luke možemo živjeti sa mirovinom od 900 do 1.200 kuna maksimalno? To je zbilja jedan veliki problem i nas je mnogo u Hrvatskoj koji živimo na minimumu egzistencije. Evo, molio bih odgovor gospodina Predsjednika. On veoma dobro zna u čemu se tu radi.
PREDSJEDNIK: Vi bolje znate od mene da je to vrlo teško i kad ne bi bilo nikakvih drugih prihoda mislim da bi bilo i nemoguće sa tako malo sredstava živjeti. Ali, ono što je Hrvatskoj najveći problem to je da smanji armiju nezaposlenih, da ovih 300 tisuća zaposli, da se stvaraju nove vrijednosti da bi se moglo davati iz državne kase više. Naime država daje toliko koliko ima. Ali, mi moramo privredu pokrenuti, jer imamo puno zahtijeva za davanje iz budžeta. Međutim, odakle se dobivaju sredstva u budžet, iz poreza, iz carina, iz svih tih izvora. Ali, svega će toga biti više ako budemo imali napredniju privredu, ako otvorimo više radnih mjesta, ako naše firme budu uspješnije u svijetu. O tome ovisi. Ne samo o dobroj volji. Nije to dobra volja, nego je to pitanje koliko sredstava država ima.
MARIO HARAPIN: U posljednje vrijeme najčešća tema lobiranja domaće diplomacije je ideja o širenju CEFTA-e kao okvira za gospodarsku suradnju u regiji. Taj je recimo prijedlog prihvaćen i prije nekoliko dana na Ministarskom sastanku Europske unije u Salzburgu. Koliko se takva zamisao razlikuje od one ideje od slobodne trgovine na zapadnom Balkanu. Je li ovo u biti ista stvar samo malo drugačije zapakirana?
PREDSJEDNIK: U stvari to je u suštini isto, samo radi se o tome da se to ne pretvara kod nekoga u percepciji da se to ne pretvara u nekakvu sada novu asocijaciju koja bi neke mogla podsjećati da je to ponavljanje nečega što je već bilo. Jer, imate onih koji znaju da nema od Jugoslavije ništa da se nova Jugoslavija ne može napraviti, ali uvijek će oni prigovarati i uvijek će reći, čujte, neko Hrvatsku vodi u Jugoslaviju. Ja vam tvrdim kad bi se mi ovdje u tom prostoru bivše Jugoslavije odlučili za novu Jugoslaviju dakle treći puta svijet nam ne bi dozvolio, Europa nam ne bi dozvolila. Dva eksperimenta završili su u krvi. Prvi eksperiment prva Jugoslavija koja je rođena u Versaju stvorena je od dijelova koji nikad nisu bili zajedno i bila je osuđena na propast. Stvaranje banovine iz 38. godine već je bio prvi znak da se ta Jugoslavija ne može održati. I da nije došlo do drugog svjetskog rata vjerojatno bi se raspala. Druga Jugoslavija opet se nije mogla održati bez glavnih integrativnih faktora koji su nestali. I sad zamislite tko bi 1se usudio stvarati treću Jugoslaviju. To je glupost. Ali da mi moramo otvarati prostor za slobodnu trgovinu, da moramo koristiti i zajedničke resurse, da možemo biti prostor koji će biti interesantan Europi i prije nego uđemo svi u Europu to je sasvim jasno.
MARIO HARAPIN: Kada smo kod susjeda u prvi plan su izbili oni sa Slovenijom sukobi i sa Italijom. Možda recimo prvo Slovenija. Slovenski ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel ponovno je potegnuo pitanje Ljubljanske banke. Gdje i kako vi vidite rješenje tog imovinsko-pravnog problema i kako tumačite to stalno slovensko tužakanje naše zemlje Europskoj komisiji?
PREDSJEDNIK: Mislim da nije dobro da se iz tako važne institucije kao što je Ministarstvo vanjskih poslova šalju nekakve poruke koje prije svega nisu utemeljene. Odnos između štediše Ljubljanske banke i Ljubljanske banke odnos građanina sa jednom financijskom institucijom. To nema veze niti sa Hrvatskom niti sa Jugoslavijom. Pozivati se da se taj problem razrješava u ovom dijelu kada raspravljamo o imovini bivše Jugoslavije, kada dijelimo aktivu i pasivu to nema veze sa Jugoslavijom. To je jednostavno obveza Ljubljanske banke da prema svojim štedišama bili oni Slovenci, Hrvati ili Bosanci budu jednaki. A, budući da se to nije dogodilo prije ili kasnije će Slovenska banka morati - i ja se s tim slažem - platiti svojim štedišama. I slažem se da Slovenska banka otvori svoju filijalu u Hrvatskoj, ali mora priznati dug svojim štedišama. Kako će ona vratiti taj dug? Ako digne kredit kod jedne velike banke to se može dogovorno riješiti. Onima koji imaju najmanje štednje da im se isplati odmah. Onima koji imaju više da se to da u ratama. A, najvažnije je da im se to pretvori u njihov štedni ulog pa neka on odlučuje da li će ili neće dignuti glavnicu, da li će dignuti samo kamate. To neka im se pusti na volju. Ali, sa Rupelom se slažem da bi bilo dobro otvoriti tu filijalu Ljubljanske banke u Hrvatskoj da normalno radi pod jednim uvjetom da se priznaju ulozi.
MARIO HARAPIN: Kad smo kod Talijana oni su u jeku predizborne kampanje. Može li se zato prijava naše zemlje Europskoj uniji zbog onemogućavanja kupnje nekretnina Talijanima shvatiti kao predizborno skupljanje bodova ili bi Zagreb trebao početi kopati rovove za dugotrajnije natezanje oko tog pitanja?
PREDSJEDNIK: Tu je nekoliko pitanja koja se s talijanske strane potežu i to nije uvijek sa oficijelne strane. Često puta to je iz raznih udruga. Evo recimo problem sa Ezulima. Tog problema u onom smislu u kome se Hrvatsku proziva, tog problema nema. Naime, oni koji su optirali za Italiju oni su svoju imovinu ostavili u Hrvatskoj ondašnjoj Jugoslaviji. A, talijanska je strana bila obvezna da će nadoknaditi njima vrijednost te imovine. Prema Osimskim sporazumima ono što je Hrvatska preuzela to je nekih 35 milijuna dolara koje Hrvatska treba platiti i mi od toga ne bježimo, samo Italija mora reći na koji račun se plaća. A, što se tiče kupnje nekretnina mi ćemo poštivati reciprocitet. Sa svim zemljama Europske unije kako bude riješeno za naše građane u drugim zemljama, tako ćemo i mi za njihove građane. To je što se tiče prometa nekretnina između privatnika. Ali Hrvatska možemo reći konsezualno stoji na stanovištu da se državna imovina, posebno imovina vojna koja sada prelazi u vlasništvo županija, gradova, općina, da se ta imovina te nekretnine ne prodaju, nego da se daju u koncesiju. Ili da se da u koncesiju Sveučilištima ili da se da u koncesiju privredi ili lokalnoj samoupravi. Ili na kraju da se da i u komercijalizaciju, ali ne za prodaju, nego na koncesiju, na određeni broj godina, pa da i oni koji iza nas dođu ne kažu da smo mi sve prodali.
MARIO HARAPIN: Evo, ponovno ćemo otvoriti telefone za pitanja naših slušatelja. Nekome želim dobar dan. Izvolite gospodine.
SLUŠATELJ: Dobar dan. Već dugo čekam, pa je dobro da ste me uključili. Gospodine Predsjedniče, vi ste rekli da ratni zločini nikad ne zastarijevaju. Recite mi kako to da se poslije 60 godina ne može podići niti jedna optužnica protiv partizana za čitavu seriju ratnih zločina što su učinili protiv raznih naroda na bivšoj Jugoslaviji. I drugo pitanje, recite mi nešto, kako je došlo do toliko ogromne imovine taj ne znam kako se zove Todorić, Todorović od toga «Agrokora». To je vrlo zanimljivo pitanje. Toga čovjeka nikada, nikada nitko ne spominje u pustim njegovim milijardama. Čak je dobio kraljevsko dobro bivše «Belje». To je bilo od kralja Aleksandra. Dakle i to je uzeo u Baranji. Hvala lijepo.
MARIO HARAPIN: Dobro. Hvala lijepa vama. Možda da krenemo od prvog pitanja zločini partizana?
PREDSJEDNIK: U svim ratovima ima zločina pa je bilo i u drugom svjetskom ratu sigurno zločina i na strani partizana. Ali svi oni koji znaju da je netko učinio zločin i ima bilo kakav dokaz danas može otići u prvo pravobraniteljstvo i predati prijavu i bit će sigurno p3rocesuiran onaj na koga se to odnosi. Najlakše je reći znate činili su se zločini. Ali, zločin nema nacionalnosti i nema imena zločin. Ali, žrtva ima ime i prezime i zločinac ima ime i prezime. I ako znamo ime žrtve moramo vidjeti tko zna ime zločinca. I ja sam za to da se svakoga procesuira. Od 90-te do danas tko god ima dokaze mogao je već poduzeti sve mjere stoje mu na raspolaganju.
MARIO HARAPIN: Drugo pitanje je bilo pitanje Todorića i «Agrokora». Od kuda njemu novci, ne znam sada da li vi znate točno od kud njemu novci.
PREDSJEDNIK: Od banke. To je firma «Agrokor» u kojoj je on vlasnik, pretežni vlasnik. Zadužuje se kod stranih i domaćih banaka. Koliko su banke tu prisutne to mogu revizije znati. A, onaj je jedan poslovan čovjek koji meni se čini dobro vodi firmu, koliko je to vidljivo prema van. Ali, nije to sve njegovo. To su firmina sredstva.
MARIO HARAPIN: Idemo dalje sa pitanjima. Dobar dan, izvolite.
SLUŠATELJ: Dobar dan. Pozdravljam vas u studiju i pozdravljam gospodina Predsjednika. Imao bih jedno pitanje koje sam već postavljao koje muči mnoge štediše. Već šest godina sam pisao Ministarstvu financija, nema odgovora. Dvije godine nazad pisao sam i poslao nažalost knjižice štedne, nema odgovora ni dan danas. (M.Harapin: A o kojoj štednji govorit?) Staroj deviznoj štednji. (M.Harapin: Gdje u Ljubljanskoj banci ili gdje?) Ima od Ljubljanske jedno, a drugo je od Pomorske banke koja je naslijedila Jugobanku bivšu u Splitu. (M.Harapin: Dobro, recite pitanje. Dakle, kako ćete doći do svoje ušteđevine?) Da, kako, i ja se pitam. Nitko neće da odgovori.
PREDSJEDNIK: Ja sam odgovorio. Ovo što se tiče Ljubljanske banke nažalost predugo vodimo taj spor i na kraju morat će se možda rješavati i pred međunarodnom sudskom istancom. Ali, što se tiče ove banke u Splitu treba ići prema pravnom sljedniku. I ako pravni sljednik se ogluši treba ga tužiti i onda će sud donijeti odluku.
MARIO HARAPIN: Slijedeće pitanje. Halo, čujemo li se, dobar dan. Izvolite.
SLUŠATELJ: Dobar dan. Ja sam htio gospodinu Predsjedniku čestitati na izdržanom mandatu do sad i dalje. I da više prestane, da mi da svoje mišljenje o tome hoće li više prestati ovo prepucavanje ustaše, partizani i privatno moja Ljubljanska banka, moja ova banka. Ima nas koji nemamo ništa u ni jednoj banci, nego samo kredite. Čekamo da bolje živimo. Hoće li jednom krenuti ta ekonomija prema naprijed. U tom smislu nešto. PREDSJEDNIK: Hvala vam lijepo na ovom pitanju. Već bi jednom trebalo povijest prepustiti povjesničarima. Ja se s vama slažem. Ali, znate, lakše je voditi ovakve rasprave o onome što je bilo. Svako daje onda i svoje objašnjenje nego rješavati probleme pred kojima se mi danas nalazimo. Zato bi bilo dobro i da u hrvatskoj javnosti da nekako više dobiju na prolazu oni stavovi koji se zalažu za aktiviranje privrede, za otvaranje radnih mjesta, da se o tome vode rasprave, a ne rasprave koje su davna prošlost i davno povijest.
MARIO HARAPIN: Zato sam vas i pitao ono ako se sjećate ono za neku treću opciju da li ćete poduprijeti?
PREDSJEDNIK: Pa, ukoliko bude prilike i ukoliko budu takvi prijedlozi u kojima mogu vidjeti da možemo nešto napraviti u Hrvatskoj što bi stvarno pokrenulo te hrvatske potencijale. Ja bih ih podržao svakako.
MARIO HARAPIN: Dobro. Idemo dalje sa pitanjima. Još je par minuta ostalo. Izvolite.
SLUŠATELJ: Dobar dan. Lijep pozdrav gospodinu Predsjedniku, vama i svima u režiji i studiju. Ja imam konstataciju Predsjedniče, da li ćete se složiti sa mnom ili ne. Mi se svi bunimo i prigovaramo da su jedni te isti u Saboru i u politici, je li tako? (M.Harapin: Da.) Mladež naša, intelektualci, zašto oni podržavaju stranke. Zašto se oni ne udruže u jednu stranku i da to malo jednom krene, a ne da podržavaju stranke. I onda ovi naši iz Domovinskog rata i oni svoju stranku, a ne da podržavaju stranke, i umirovljenici. Sad se svi bune na mirovine, bune se ovo, a podržavaju stranke. Stranke im dati nećeju. Oni gledaju svoj interes, stranke i političari. Treba formirati svoje snage.
MARIO HARAPIN: Dobro, jasno, hvala vam lijepa. Možda bih još ovome dodao da recimo kada gledate Sabor u Saboru ćete malo naći gospodarstvenika. Oni se svi bave gospodarstvom, ali nitko se neće baviti politikom.
PREDSJEDNIK: Bave se oni i politikom. (M.Harapin: Više onako sa strane više vole.) Da, ali i gospodarstvom. Međutim, očito nema dovoljno tog strateškog razmišljanja, nema strategije. Mi nismo dovoljno osmislili svoju gospodarsku strategiju da vidimo na koji način koristiti svoje potencijale, na koji način koristiti recimo sada ove pretpristupne fondove. Sutra kada postanemo članica Europske unije imamo strukturalne fondove. Oko toga se trebaju voditi rasprave da se kaže evo vidite, ovo su najbolje projekcije, ovo su najbolji programi, ovo će nam zaposliti ljude. Umjesto toga vode se razne isprazne rasprave. (M.Harapin: Je li netko lijen ili nije lijen.) Pa je i to, ali vidite u Saboru ja smatram da nije u redu da netko tko promijeni stranku ili izađe iz stranke u Saboru i ode za slobodnog zastupnika da on odnosi sa sobom novce 250 ili ne znam koliko tisuća. On je bio na jednoj listi izabran. Novce treba dobiti njegova stranka. A, to što je on promijenio stranku nema pravo na te novce. Neka onda na volonterskoj bazi bude u Saboru. Jer, na ovaj način mi imamo čistu korupciju, jer se isplati izaći iz stranke i prijaviti se kao samostalni zastupnik. A na kraju glasaš na način kako to kažemo po principu oportuniteta. Da li je to baš najbolje.
MARIO HARAPIN: Mislim da ćemo stići primiti još jedan i posljednji poziv u današnjoj emisiji. Halo, dobar dan, izvolite.
SLUŠATELJ: Dobar dan. Pozdravljam gospodina Predsjednika i vas voditelju. Htio bih postaviti samo jedno pitanje gospodinu Predsjedniku. Naime, s obzirom na Italiju na ... što traže povrat svoje imovine ja bih postavio jedno pitanje po pitanju moje porodice koji su Talijani izvršili masakr nad civilima za vrijeme drugog svjetskog rata. Šta, kome i kako se obratiti za dobit određenu moralnu i bilo koju drugu satisfakciju. Imam dokumente da je tačno izvršen masakr bomba, nož, puška itd. nad civilima. MARIO HARAPIN: Hvala vam lijepa na pitanju.
PREDSJEDNIK: Pa evo, vi postavljate pitanje koje i ja postavljam talijanskoj strani. Naime, kad s Talijanima razgovarate onda oni kažu, evo vidite toliko je Talijana ubijeno u ovoj ili onoj fojbi, ili na kraju rata su streljani ili su poginuli ili na drugi način likvidirani. Ali, ne kažu da je to retorzija. Ne kažu zašto je do toga došlo. Nisu li ti Talijani dok su bili u fašističkoj armadi palili, žarili, ubijali, masakrirali po Hrvatskoj, po hrvatskim selima i hrvatskim gradovima. Kad bi Talijani to rekli evo vidite, je, fašistička armada ubijala je po Hrvatskoj i zbog toga je došlo do retorzije, što nije dobro. Ali mora se reći zašto do nečega dolazi. Međutim, zato što je Italija 43. promijenila stranu očito da su saveznici prema njoj bili malo blaži, ne malo nego daleko blaži i nije se tražila naknada ratne štete. Međutim, to je sada pitanje tko može platiti onima koji su stvarno bili ratni oštećenici, koji su izgubili ili imovinu ili rodbinu, na koji način se sada to može utvrđivati. Poslije rata su utvrđene ratne štete. Postoje ti popisi kolika je ta šteta, da li se to jednog dana može ponovno aktualizirati ja sad to više ne znam.
MARIO HARAPIN: Predsjedniče, hvala vam lijepa na proteklih sat vremena na razgovoru i sudjelovanju u emisiji «S Predsjednikom uz kavu».
PREDSJEDNIK: Hvala lijepo.
MARIO HARAPIN: Poštovani slušatelji, završava još jedna emisija prvog programa Hrvatskog radija «S Predsjednikom uz kavu». Do slušanja.

/Završeno u 16,30 sati./