INTERVJU PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE g. STJEPANA MESIĆA HRVATSKOM RADIJU, održan dana 11. kolovoza 2006. godine u Hvaru

MARIO HARAPIN: Trojica državnih odvjetnika, dakle Mladen Bajić, tužitelj za ratne zločine Srbije Velimir Vukčević i glavni tužitelj BiH sastali su se i dogovorili nastavak suradnje na slučajevima navodnih ratnih zločina počinjenih u akciji „Oluja“. Sve se to dogodilo – i ovaj sastanak dakle – nakon onog prikazivanja filma koji se tradicionalno obično događa tako nešto upravo u vrijeme naše proslave „Oluje“, dakle nakon što se prikazao taj film u kojem opet navodno hrvatski vojnici ubijaju civile. K tome je onda uslijedila ja ću reći prilično oštra reakcija srpskog vrha koji su tražili istragu, a istodobno pojedine stranke ili možda točnije rečeno HSP i njihov predsjednik Anto Đapić optužili su sam vrh države – među ostalima i Vas – da ste mlako reagirali. Jeste li trebali jače reagirati?
PREDSJEDNIK: Mislim da nismo. Magistar Đapić inače se razumije u puno stvari – ja to njemu priznajem – osim u politiku. Mislim da smo mi dovoljno rekli, jer ono što je u Beogradu rečeno, rečeno je nakon što je prikazan taj film. Mi lako raspoznajemo da naši vojnici nisu činili zločine. Na onoj slici to se i ne vidi. Ali, ne moramo uvijek polaziti od toga što je nama poznato da je poznato i drugima. Drugim riječima dio njihove izjave se odnosi, najveći dio izjave se odnosi na njihovu unutrašnju političku scenu. I bez obzira što je za nas to nepovoljno mi smo reagirali dovoljno žestoko. A, dobro je da se sastaju sada tužioci jedne, druge i treće strane i da se utvrdi potpuna istina. Dakle, mi smo za individualizaciju krivnje, a ne zato da se sada proširuje sukob. Jer u stvari što bi Đapić i HSP, što bi oni htjeli da prekinemo odnose sa Srbijom, da u Srbiji dođu na vlast radikali. Vjerojatno je to nečija opcija. Ali, to nije hrvatski interes. Hrvatski je interes da mi nastavimo suradnju, da se Srbija stabilizira, da se europski orijentira, da se okrene prema europskim ciljevima, euroatlantskim integracijama jer to je onda korist za čitavu regiju pa i za Hrvatsku.
MARIO HARAPIN: Jesu li prema vama procesuirani svi zločini počinjeni tijekom oslobodilačkih akcija?
PREDSJEDNIK: Mislim da nisu. I, budući da ratni zločini ne zastarijevaju za svaki onaj zločin za koji se utvrde počinioci treba tražiti procesuiranje i individualizaciju krivnje, jer to će onda osloboditi kolektivitete odgovornosti. Ne znam konkretno, ali znam da se na tome radi, da se do kraja rasvijetle svi slučajevi, jer zločini su uglavnom poznati. Ali, poznate su i žrtve, ali nisu poznati počinitelji uvijek. I u tom smislu dobra je suradnja Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ali i Crne Gore. I upravo ovo što smo učinili sa Sporazumom sa Crnom Gorom to je ipak jedan korak u individualizaciju krivnje da se procesuiraju oni koji su činili zločine u Hrvatskoj, a bili su na strani JNA odnosno na strani SR Jugoslavije.
MARIO HARAPIN: Ako pogledamo kronološki na samome početku ljeta prethodilo je i divljanje nekolicine pijanaca u Biljanima Donjim koji su kamenovali kuće nekoliko srpskih povratnika. S jedne strane uslijedila je brza reakcija Vas i vodstva države, ali i policije i sudstva. Sami stanovnici tog dijela naše zemlje ističu da su oni izloženi stalnim provokacijama. Koliko je uopće moguć suživot na tim prostorima?
PREDSJEDNIK: Suživot je moguć svakako, jer je tog suživota bilo i prije. Međutim, moraju se krivci pozvati na odgovornost, krivci koji su krivi za zločine koji su počinjeni. Za Škabrnju je 20 ili 18 njih suđeno na 20 godina zatvora. To su oni koji su počinili onaj grozan zločin u Škabrnji. Dakle, ne može se reći da nije bilo suđenja. Bilo je suđenja, suđeni su, ali nisu svi na izdržavanju kazne. Zato nam treba suradnja sa našim susjedima da oni koji su počinili zločine i odsjede svoj dio kazne. A, nakon toga vjerojatno će biti lakše onda i uspostaviti suživot. Jer, sigurno da za zločine nije kriva žena čiji je sin bio čitavo vrijeme rata na našoj strani, da nisu krivi svi Srbi za ono što su počinili pojedini Srbi. Kao što nismo ni mi Hrvati krivi za sve ono što su neki Hrvati počinili. Dakle, krivnju treba individualizirati, a nakon toga će biti i lakši suživot.
MARIO HARAPIN: Spomenuo sam provokacije. Je li vješanje srpske zastave na crkvu provokacija?
PREDSJEDNIK: Ja ne znam točno što se dogodilo. Da li je to zastava Republike Srbije, da li je to crkvena zastava, da li je to zastava srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Treba vidjeti točno o čemu se radi. Ali i sa zastavama se mogu praviti provokacije sigurno.
MARIO HARAPIN: Koliko sve to ponašanje takvih pijanih pojedinaca može ugroziti naše približavanje Europskoj uniji?
PREDSJEDNIK: Pa, može smetati, ali ne može zaustaviti Hrvatsko kretanje prema Europi, jer to su ipak individualni slučajevi, to su slučajevi onih, vidite to su ljudi 40, 30 godina koji ne misle da takav njihov jedan čin, takva jedna provokacija, takvo jedno ugrožavanje građana srpske nacionalnosti šteti i njima, šteti i njihovom selu, a šteti i Hrvatskoj. Međutim, treba zato malo i vremena. Zato je važno da i ljudi u tim selima koji su nastradali za vrijeme rata da shvate da nisu svi Srbi sudjelovali u zločinu koji se dogodio u njihovom selu. da shvate da su to bile grupe i pojedinci i da oni moraju odgovarati.
MARIO HARAPIN: Možda se dotaknemo i Europske unije ponovno. Tko će nas uvesti u tu instituciju. Hoće li nas uvesti SDP ili HDZ?
PREDSJEDNIK: Pa, ja bih volio da u Europsku uniju uđemo za vrijeme mog mandata, a to znači za vrijeme ovog mandata koji završava 2010. (M.Harapin: Hoće li se to dogoditi do tada?) Dakle, tko će biti, čija koalicija će biti u to vrijeme na vlasti ja ne znam. Ali, svakako, ja se nadam da će to biti za mog mandata.
MARIO HARAPIN: Znači, Vi ćete nas uvesti u Europsku uniju?
PREDSJEDNIK: Ja.
MARIO HARAPIN: U vladajućem HDZ-u, ali i u oporbenom SDP-u svjesni su koliki je vaš javni utjecaj. Je li jedna od tih stranaka već sada možda zatražila potporu uoči izbora?
PREDSJEDNIK: Istine radi nitko nije zatražio potporu, ali i s jedne i s druge i s treće strane dakle i drugih stranaka dolaze prijedlozi da otprilike držim onaj pravac koji sam imao i na proteklim izborima. A to znači da o svim temama ja iznosim svoje mišljenje, da se borim za poštivanje Ustava i zakona, a to će biti onda podrška onima koji će se također držati Ustava i zakona, koji će se boriti protiv korupcije, onima koji će se boriti za usvajanje standarda, za otvaranje novih radnih mjesta, za kažnjavanje kriminala i onima koji će se zalagati za funkcioniranje institucija ove zemlje, a građani će to onda prepoznati na koga se odnosi.
MARIO HARAPIN: Osjećate li se možda i SDP-ovim dužnikom budući da su oni financirali vašu kampanju?
PREDSJEDNIK: Pa, znate, ja kad sam pozvao stranke da podrže onu grupu građana koja se založila da se ja ponovno kandidiram ja nisam smatrao da sam bilo prema kome u obavezi. Stranke su sudjelovale toliko koliko su mogle, ali očito one su htjele da pobijedi njihova opcija da u tom smislu vide i mene da podržavam njihovu opciju. Ali, ja moram reći da se sa mnogim političkim odlukama SDP-a ja slažem. Mi nismo ne znam u sukobu, ali nisam niti bilo čiji obveznik. Ja sam uvijek rekao ja prihvaćam sve one koji žele demokratski razvoj Hrvatske i da ću njihovu podršku prihvatiti, ali nikom neću biti u obvezi.
MARIO HARAPIN: Vi ste cijelo vrijeme vašeg mandata i ovoga i onoga prijašnjeg zauzeli jedno neutralno stajalište i što ste i sami voljeli isticati trudite se biti onaj jezičac na vagi. No, tu poziciju je prilično teško zadržati. Teško će biti zadržati u biti neutralnu poziciju uoči samih izbora. Pa evo iz jednog našeg intervjua izrodila se ideja možda o tome da biste Vi podržali neku neovisnu ideju odnosno neovisnu listu ili neke neovisne ljude koji bi se pojavili s nekim novim idejama. Meni se čini barem tako da niste zadovoljni baš ni jednom političkom opcijom, pa ste između ostaloga predložili i da bi žene trebale malo više participirati u vladajućim strukturama, pa možda čak i na premijerskom mjestu. Što je s tom idejom? PREDSJEDNIK: Pa, moguće je sigurno i to. Ali, ono što mene interesira to je da pred izbore mi dobijemo točnu profilaciju stranaka, profilaciju njihovih strateških ciljeva, ali i da dobijemo prave poruke što pojedine stranke misle učiniti u Hrvatskoj, kako da se što prije riješimo balasta koje nam je ostavila jedna kriminalna privatizacija, kako da se provede što prije reforma pravosuđa da nam se ne događaju slučajevi koji bodu oči. Ne moram ih sada nabrajati, građani su toga svjesni. U tom smislu moguće je da to dobijemo i od pojedinih stranaka takve poruke, a moguće je i da dobijemo od neke nezavisne liste. Za mene je to potpuno svejedno koja će biti politička snaga koja će nuditi takva rješenja.
MARIO HARAPIN: Ali da budemo vrlo jasni da ne bi poslije bilo repova. Vi nećete javno podržati niti jednu političku strukturu, ne osnivate vlastitu političku stranku ili vlastitu listu?
PREDSJEDNIK: Ne, ne, to sigurno neću. Ali ću podržati – ja kažem – one demokratske snage koje garantiraju hrvatski put u Europu, hrvatsku demokraciju, ali i građanima bolji život u ovoj zemlji.
MARIO HARAPIN: Prošle su otprilike dvije trećine vremena mandata sadašnje Vlade. Jeste li zadovoljni premijerom Sanaderom i njegovom Vladom?
PREDSJEDNIK: Pa, ja sam nekoliko puta rekao, ja sam zadovoljan sa orijentacijom prema Europi, prema euroatlantskoj integraciji. Dakle, zadovoljan sam sa pravcem koji nam garantira da ćemo ostvariti svoje strateške ciljeve, a s nekim sigurno rješenjima nisam zadovoljan. Nisam zadovoljan s brzinom otvaranja novih radnih mjesta. Ja sam rekao sasvim otvoreno da mislim da Pelješki most danas nije naš prioritet, bez obzira što Vlada smatra da to treba učiniti. Za mene je – ali ja u tom smislu ne donosim odluku – prioritet da što prije auto-cestom dođemo do Dubrovnika. Da li će to biti da sa Bosnom i Hercegovinom sklopimo takav sporazum pa da dobijemo koncesiju da naše auto-ceste dobiju koncesiju kroz dio Hercegovine i da dođemo što prije do Dubrovnika, a to znači onda i nastavak auto-ceste Italija, Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Albanija, Grčka, dakle da dobijemo jednu auto-cestu koja će ovaj jug Europe spojiti sa zapadom najbržom i najmodernijom cestom. Dakle, ja se zalažem da Dubrovnik i cijeli ovaj dio Hrvatske izađe iz prometne izolacije i da se orijentira prema Europi, a to znači i da djeluje na integriranju tog prostora, hrvatskog prostora. Ja vjerujem da će jednog dana i most Pelješac biti potreban i izvodiv, samo mislim da je to preskupa cijena danas dok ne povežemo Hrvatsku s Dubrovnikom.
MARIO HARAPIN: Je li to već možda dio predizborne propagande? PREDSJEDNIK: Pa, čujte, neka građani odluče što je potrebnije. Jer, taj most je vrlo skup, ali on ne skraćuje naš put prema Dubrovniku.
MARIO HARAPIN: Vi ste također imali iskustva u tome kako voditi Vladu. Bi li trebalo možda sada u ovom posljednjem dijelu malo i rekonstruirati tu Vladu?
PREDSJEDNIK: Ja nisam odgovoran za rad Vlade, ali premijer najbolje zna koji mu resor najbolje funkcionira, koji bi mogao bolje, a koji resor eventualno nije do kraja ispunio predviđene zadatke. E, sada o tome mora premijer voditi računa.
MARIO HARAPIN: No, bi li ministar unutarnjih poslova trebao možda recimo smijeniti načelnika osječke policije Vladimira Fabera koji je pak nazvao Branimira Glavaša, a koji se pak sumnjiči za ubojstva civila početkom 90-tih?
PREDSJEDNIK: Ja mislim da Vladimir Faber nije trebao nazvati Glavaša, jer ona nema što njega nazivati. Ako smatra da mu je nanesena nepravda, da je ne znam prekršen zakon sa strane Branimira Glavaša on treba reagirati kao šef policije, tražiti intervenciju Državnog odvjetništva ili suda ili osobno intervenirati, osobno tražiti sudsku zaštitu. Ali mislim da on nema što razgovarati s nekim koga se tereti da je učinio ratni zločin.
MARIO HARAPIN: Novinar Drago Hedl je odustao od svjedočenja. Rekao je otprilike da je to sve farsa, jer Branimir Glavaš može istupati i govoriti što god želi, a istodobno svi drugi svjedoci dakle moraju šutjeti. Htio je na taj način eto pokazati koliko je možda sve to i besmisleno. Kako komentirate taj njegov čin?
PREDSJEEDNIK: Mene ne čudi da je Drago Hedl reagirao na takav način, jer ako netko može iznositi u javnost, koristiti internet da bi dao javnosti na uvid ono što je sudska tajna. Ono što govore svjedoci to je tajna sve dok ne bude donesena presuda. Mislim da je na takav način Drago Hedl dao na znanje da pravosuđe nije još do kraja provelo reformu i da se i u ovom slučaju vidi jednostavno da u ovoj zemlji ne vladaju još do kraja zakoni nego volja ljudi.
MARIO HARAPIN: Je li trebao Branimir Glavaš onda ipak biti pritvoren?
PREDSJEDNIK: O tome neka se izjasni pravosuđe. Ali, ne može Branimir Glavaš poduzimati određene radnje i onda svaki put reći, dobro, nisam znao, ja to više neću. Nikoga neznanje zakona ne ispričava pa ni Branimira Glavaša. Tu mora biti jednom crta kada se ne može reći, čujte, ja to nisam znao da ne smijem. To ne ide.
MARIO HARAPIN: Zbog teksta pod naslovom „Glas koncila“ Mesić je bio kadrovik UDBE tužili ste „Večernji list“. To je prva vaša tužba protiv jednog tiska odnosno medija. Budući da su oni objavili vaš demantij zašto ste ih još i tužili?
PREDSJEDNIK: Pa, prije svega tu je konstrukcija bila sasvim vidljiva. „Glas koncila“ je objavio jedan tekst što isto nije baš za pohvalu …
MARIO HARAPIN: Zašto niste njih tužili?
PREDSJEDNIK: Nisam, jer nije bila konstrukcija na taj način na koji je to bilo u „Večernjem listu“. Naime, oni su prenijeli tekst jednog službenika bivše UDBE koji je nekada bio službenik općine u kojoj sam ja bio predsjednik općine. Njima ja jedino prigovaram da su morali utvrditi istinu, a to znači morali su utvrditi da ja nisam mogao sudjelovati u dogovoru između šefa UDBE i moje općine, jer ja nisam bio šef administracije. Tu je pogriješio „Glas koncila“ i očito da se to radilo isto o manipulaciji. Oni su vrlo dobro to znali. Međutim, biskupi kažu da oni nemaju nikakvog utjecaja na uređivačku politiku i ja im svakako vjerujem. „Glas koncila“ je sasvim samostalna novina. Ja mogu eventualno se ljutiti na uređivačku politiku „Glasa koncila“ i mogu vjerovati da su oni namjerno propustili, ali postoji i grijeh propusta znate. Nešto oni o tome vjerojatno znaju. Trebali su utvrditi da li sam ja uopće mogao djelovati tko će raditi u UDBI i u konkretnom slučaju, jer mi je UDBA bila za vratom. Ja sam 65. izabran na listi građana. Dakle, UDBA me čitavo to vrijeme progoni. Na kraju su pomogli i da me se zatvori poslije 71. Sve je to urednicima „Glasa koncila“ jasno. Međutim „Večernji list“ je otišao taj korak dalje. On je zbog tog jednog slučaja u kom ja nisam sudjelovao da su samo malo ispitali stvar mogli su znati, oni su išli mene optužiti da sam ja kadrovik. Dakle, ja sam radio jedan posao za UDBU što je ne glupost. To je provokacija najveća koju sam ja mogao vidjeti i zato sam ih tužio. Oni se nisu ispričali. Oni jesu objavili demantij, ali su i dalje tvrdili da oni samo prenose ono što je „Glas koncila“ što je jedna notorna laž. Znate, mi ustašoida imamo još u našoj javnosti. Oni se tu i tamo pomalo sakrivaju na ovaj ili na onaj način. Ja svoj antifašizam javno iznosim. To mnoge vjerojatno smeta. Ja ne kažem da je uređivačka politika „Glasa koncila“ ustašoidna, odnosno „Večernjeg lista“ da je ustašoidna. Ja to ne kažem. Ali kažem da ima onih u „Večernjem listu“ kojima moj antifašizam smeta i zato me uporno prozivaju i koriste svaku priliku da bi napali moj u stvari antifašizam. To njih smeta.
MARIO HARAPIN: Je li to bio planski napad na Vas, tko stoji iza toga?
PREDSJEDNIK: Iza toga stoje oni koji su na kriminalan način proveli privatizaciju „Večernjeg lista“ i oni kojima se ne sviđa današnji hrvatski put u demokratizaciju i u reforme koje mi danas provodimo i kojima se ne sviđa otvaranje Hrvatske prema Europi. Jer, kad se je mogla provesti privatizacija na onaj kriminalan način na koji je provedena onda kada je Hrvatska bila izolirana. Dakle, onima koji bi ponovno htjeli izolaciju Hrvatske njima smeta moja politika i jasno da će poduzimati sve da bi diskreditirali politiku za koju se ja zalažem. A, tko su ti pojedinci? Pa, treba pročitati one transkripte da se vidi kako je provedena privatizacija, tako da ja još ne znam pravo stanje stvari. Očito institucije nisu dovoljno ažurne, a bivši onaj Odbor Hrvatskog sabora očito nije imao interesa da se istina utvrdi i recimo to je ostalo negdje na sredini puta. A, bilo bi dobro da hrvatski građani znaju da nije netko kupovao novine zbog toga da bi mogao u tim novinama reklamirati svoje proizvode. To su priče za malu djecu. Tamo su poznati akteri. Oni su rekli čijim novcima se kupuje „Večernji list“, oni su rekli i koja je svrha kupljenje „Večernjeg lista“. To je dovoljno da se ide onda dalje u procesuiranje.
MARIO HARAPIN: U ovoj godini puno se govori o slobodi medija i čini se da postoji jedan konstantan pritisak. Možda ako se prisjetimo i izbora Upravnog vijeća HINE. Pa onda stalno se govori o tome tko će dati zadnju riječ o izboru prvog, drugog ili trećeg čovjeka u mojoj kući dakle u HRT-u. Bi li možda nekako trebalo napraviti jaču razliku između struke i politike i koliko je uopće trenutačno jak utjecaj politike na slobodu novinara, pa uključujući i „Večernji list“i „Vjesnik“?
PREDSJEDNIK: Ono što se dogodilo sa HINOM mi još ne znamo točno. Naime, znamo ljude koji su izabrani, znamo koje kvalifikacije su bile tražene za one koji trebaju biti izabrani. Tamo se nije reklo da netko treba biti pravnik, nego da treba biti stručnjak. Ali, netko tko završi pravo time nije još postao pravni stručnjak. Ovdje smo dobili pravnika koji je položio Pravni fakultet. Dakle, on je završeni pravnik. Ali, da li to znači da je pravni stručnjak ne bih sada ulazio u analizu svih onih koji su izabrani kao da li je netko ekonomski stručnjak i tako. To je pitanje ocjene onih koji su bili dužni utvrditi nečiju kvalificiranost da ulazi u HINU, da sutra garantira da će ta HINA biti informativni medij koji će biti do kraja okrenut samo i isključivo struci. Dakle, ne ovoj ili onoj političkoj opciji. Kako će se vladati novoizabrani ljudi, pa oni će pokazati vrlo brzo svojim poslom. Ali mene sada zanima da na čelo HINE dođe onaj koji će biti novinar u pravom smislu riječi. Ako i ovako izabrano Upravno vijeće, ako bude takvo kakvo je izabrano imalo dovoljno snage da izabere glavnog urednika, direktora, da izabere one koji će poštivati samo struku onda je sasvim svejedno na koji način su oni izabrani. Bit će samo problem ako bi oni bili pod utjecajem ove ili one političke strukture, što bi onda mislim škodilo slobodi medija u Hrvatskoj. A, što se tiče Radio-televizije tu je bilo raznih nagađanja. Ja smatram da je Mirko Galić još u mandatu, da njemu mandat ističe za godinu i pol ili dvije godine i da u tom smislu on treba do kraja završiti svoj mandat, a onda sigurno on je toliko kompetentan da može raditi i neki drugi posao. A, za tu godinu i pol ili dvije godine mislim da ne treba sada dizati preveliku buku pa utvrđivati tko bi mogao na njegovo mjesto ići. Jer, ima dovoljno vremena da se dođe do najboljeg rješenja.
MARIO HARAPIN: Na odmoru ste s obitelji u Hvaru u ovoj prekrasnoj vili. Ne prekrasnoj možda po uređenosti, ali na prekrasnom je mjestu svakako. To je dakle „Vila Kovač“ poznatija po nazivu „Bakarić“, jer ju je baš Vladimir Bakarić dao sagraditi negdje 70-tih godina. Jeste li se uspjeli odmoriti?
PREDSJEDNIK: Pa, nisam sasvim dovoljno. Ja sam svega par dana ovdje. Ovo je krasno mjesto, ovo je krasna pozicija, jedna od najboljih u Hvaru. A, ona je baš i izabrana za Vladimira Bakarića, jer on je bio plućni bolesnik i onda ova zgrada ima dosta terasa tako da uvijek se zrak miksa bez obzira kakva situacija bila.
MARIO HARAPIN: Plaćate li sami svoj odmor, koliko vas to košta? PREDSJEDNIK: Pa, plaćam. To Vlada ima cjenik. Ovdje se plaća po sobi, jer žena i ja koristimo jednu sobu, djeca i unuci drugu, odnosno svaka kćer jednu sobu i unuci jednu sobu. Po krevetu se zna kolika je cijena. Ja mislim da je 250 kuna po krevetu. Ali sami pripremamo hranu.
MARIO HARAPIN: Hvala vam lijepo.
PREDSJEDNIK: Dobro, hvala i vama.
**********