MARIO HARAPIN: Poštovani slušatelji, dobar vam dan na početku još jedne emisije Prvog programa Hrvatskog radija „S Predsjednikom uz kavu“ želi urednik emisije Mario Harapin.
Zbog unaprijed dogovorenih obveza predsjednika Stipe Mesića razgovor smo snimili.
U sljedećih 60 minuta poslušajte među ostalim što Predsjednik Republike misli o opskrbi plinom, gospodarskoj krizi, slovensko-hrvatskom sporu te o lobiranju.
Gospodine Predsjedniče, dobar vam dan.
PREDSJEDNIK: Dobar dan vama i svim vašim suradnicima i svim vašim slušateljima.
MARIO HARAPIN: Najprije me zanima jeste li uspjeli s vašim kolegama na Bliskome istoku možda dogovoriti isporuku plina?
PREDSJEDNIK: To je vrlo teško riješiti u jednom kratkom vremenu. Naime radi se o tome da mi ne možemo dobiti plin niti iz Libije niti iz Alžira direktno. To bi se moglo jedino na taj način da Libija, odnosno Alžir, isporuče plin Italiji jugu Italije, a onda Italija nama prepusti svoj dio plina iz Jadrana. To je princip na kome treba to pitanje riješiti. Ali da li može sada Libija, da li može sada Alžir u kratkom vremenu taj problem riješiti, jer plan plin mora proći preko nekoliko kompanija, preko nekoliko sustava da bi došao do Italije. Ako se je to mislilo, onda je to trebalo  davno prije pokrenuti. Ja sam pisao i libijskom vođi, pisao sam i predsjedniku Boutefliki. Vidjet ćemo šta se da napraviti.
MARIO HARAPIN: Gospodine Predsjedniče, kako vi vidite rasplet energetske krize za Europu, ali i za našu zemlju? Naime, ako se prisjetimo i energetski stručnjaci su upozoravali da bi trebalo više raditi i na rezervama plina za našu zemlju.
PREDSJEDNIK: Sad se pokazalo u svoj dramatici kako jedno ekonomsko pitanje postaje prvorazredno političko pitanje, a to je pitanje snabdijevanja energentima Europe, a to znači onda i Hrvatske. Vidjelo se da pad cijena nafte ugrožava financijsku situaciju u Rusiji. Jer ako Rusija isporučuje iste količine nafte, a za manju cijenu dakle manja sredstva Rusiji dolaze. I sada dolazi novo pitanje, a to je pitanje plina. Ako Rusija zatvori snabdijevanje Europe plinom ona ne dobiva sredstva. Dakle to je pitanje koje se mora što prije riješiti za Europu da dobije što prije energente, da dobije plin, a za Rusiju da što prije dobije financijska sredstva. Meni se čini da je sada pri potpisu taj sporazum, da će on vrlo brzo biti riješen. Pitanje je sada transfera te plinske mase kroz Ukrajinu i pitanje plaćanja. To je ono što se treba još danas riješiti i ja vjerujem da će biti riješeno i da ćemo negdje od sljedećeg ponedjeljka, utorka imati čistu situaciju, da će Europa, Rusija i Ukrajina naći zajedno rješenje, dakle i za snabdijevanje i za cijenu plina.
MARIO HARAPIN: To će onda spasiti hrvatske građane od mogućih redukcija plinom?
PREDSJEDNIK: Da, svakako to će spasiti hrvatske građane, to će spasiti hrvatsku privredu. Ali to ne znači da je to opravdanje za vrijeme koje je iza nas. Naime, mi smo morali ići na još jedan potez sa plinom, a to je rezerva, to su pričuve. Mi imamo samo jedno spremište, Okoli, ali smo mogli napraviti još jedan rezervni Okoli pa bi sa plinom bilo sve u redu. Ali je pitanje tko to treba financirati, jer taj tko bi to financirao on mora iznaći sredstva. Tko je taj koji će dati sredstva. Da li će to dati neka privredna organizacija, a da joj to nitko neće vratiti? Dakle, država je morala sklopiti sporazum pa čak i povećanom cijenom plina za određeno razdoblje osigurati izgradnju još jednog skladišta plina. Jer, prije je država izgradila skladište Okoli, sada je trebalo naći investitora. Investitor bi se našao ako mu se omogući da on naplati tu svoju investiciju. To se nikakvim mehanizmom nikom nije osiguralo i mi smo ostali bez skladišta.
MARIO HARAPIN: To je možda prijedlog i za budućnost jer pitanje je kakvi će odnosi biti i ubuduće između Ukrajine i Rusije.
PREDSJEDNIK: To je točno. I već danas treba ići na iznalaženje tog mehanizma. Onome tko uloži sredstva u skladište da mu se osigura u deset godina da vrati svoja sredstva i da na kraju zaradi zato što je napravio i za sebe korist, ali korist i za hrvatsku privredu i hrvatske građane.
MARIO HARAPIN: Mnogim proizvođačima je bio isključen plin i samim time trpi gospodarstvo. Mogu li te tvrtke tužiti nekog?
PREDSJEDNIK: Pitanje je da li mogu tužiti. Svatko može tužiti, ali da li će uspjeti u sporu to je posebno pitanje. Naime ja smatram da je tu više aktera u igri koji nisu radili sinkronizirano. Jer gledajte šta je napravila Kutina. Petrokemija je znala da su u siječnju najveće zime, najveće studeni i oni su znali da je onda najbolje ići u remont. Dakle to je trebalo dogovoriti i s drugim velikim potrošačima, da u siječnju idu u remont i onda građani, škole, vrtići, bolnice ne bi osjetili pomanjkanje plina. Nažalost ,vidite puno aktera je u igri koji nisu bili sinkronizirani.
MARIO HARAPIN: Što mislite o izdvajanju dobave plina iz INE?
PREDSJEDNIK: To bi po meni bilo dobro jer bi se znalo tko preuzima onda odgovornost za snabdijevanje plina, tko preuzima odgovornost za investiranje u skladišta plina i tko uzima odgovornost za druge pravce snabdijevanje plinom, a jedan od pravaca svakako je LNG terminal za koji bi se vjerojatno onda malo drukčije angažiralo. Jer kad sam bio u Kataru prvi puta onda sam dogovarao sa katarskim emirom. On i njegovi dužnosnici su bili zainteresirani da se u Hrvatskoj izgradi jedan terminal, da ga oni financiraju. Ta investicija vrijedna je dvije milijarde dolara, ali oni su tražili da odluka bude brzo donesena. Budući da se nije reagiralo na vrijeme, oni su izgradili terminal u Italiji. Sada mi ponovno kažu da imaju interesa, ali naša privredna delegacija treba otputovati što prije, utvrditi pravila po kojima bi se to financiralo ili uključiti u konzorcij koji je formiran u Hrvatskoj od stranih i domaćih tvrtki i uključiti možda i Kuvajt da uđe i u vlasničku strukturu, ali time i da osigura sebi plasman svoga plina.
MARIO HARAPIN: To su sve prijedlozi dakle kako bi se omogućila i energetska stabilnost naše zemlje. Vlada sada zaziva tu neovisnost. No, obzirom na prodaju INE i nakon što je gotovo odbačen projekt Družbe Adria, koliko su dovedeni nacionalni interesi u pitanje samim ovakvim nepostupanjem? 
PREDSJEDNIK: Mislim da nije bilo dovoljno razumijevanja kada se govorilo o energetici. Nije bilo energetske strategije i to je osnovni problem. Onda su se uključili razni lobiji, jer je bila izborna kampanja u koju su se uključili oni kojih se to tiče i oni kojih se to ne tiče. Ja ih neću sada nabrajati, ali bili su vrlo glasni. Ja sam ih pitao kad ne bude plina, kad ne bude nafte, da li će demonstranti doći pred vaša vrata ili pred moja i pred Vladina vrata onda su se čudili zašto ja to njih pitam. Ali ako se upuštaju u rješavanje jednog strateškog pitanja za hrvatsku privredu onda moraju znati da snose i posljedice. Da smo mi na vrijeme dobili Družbu Adria dobili bi makar što se plina tiče vjerojatno veću sigurnost. Sada moramo voditi računa i o kaspijskoj nafti to je sada pred nama i moramo voditi računa i o novim plinskim pravcima. Sada makar imamo jedno dobro iskustvo. Kažu ništa u životu nije loše ako se izvuče pouka. I zato se ja nadam sada kad dobijemo do kraja strategiju razvoja energetike da oni vrlo glasni lobiji koji nemaju pojma o tome što znači energija se više neće javljati pa ćemo na jedan mirniji način riješiti snabdijevanje Hrvatske energentima.
MARIO HARAPIN: Komentirali ste da je među ostalim i veleposlanik pri Ujedinjenim narodima Neven Jurica kriv zato što Hrvatska nije dobila plin od Libije. Zašto mislite da je on odgovoran?
PREDSJEDNIK: Ja ne kažem da je on kriv, ja ne kažem da sada treba sve protiv Nevena Jurice izvlačiti. Ja nisam za to da kad se nekog prozove da se onda ide sa svim što se može naći. Naime, u čemu je bio moj spor s veleposlanikom u Vijeću sigurnosti. Kada je bila rasprava o sukobu Palestinci i Izrael – to je bilo dosta davno – onda dok je raspravljao libijski predstavnik naš ambasador je zajedno s američkim izašao van iz sale. Ali je ostao Belgijanac, ostao je Talijan, dakle Europa je ostala, a mi smo izašli. Međutim da bi mi ušli u Vijeće sigurnosti za nas su glasale uglavnom zemlje iz nesvrstanog svijeta i to je jedan od razloga da mi njih saslušamo. Ali to ne znači da moramo glasati. To sam ja i Nevenu Jurici rekao. Ti možeš glasati i protiv, možeš dati argumentaciju protiv, možeš biti suzdržan, ali ne smiješ napuštati salu zato što je netko drugi napustio. Mi moramo voditi principijelnu politiku. Mi ne možemo samo držati oko na nekom drugom i šta on radi radimo i mi. Mi vodimo hrvatsku politiku, a Amerikanci vode američku politiku i moramo voditi računa o svojim interesima. Da li je i to jedan od razloga da su sada malo Libijci suzdržani ja to ne znam, ali znam nešto drugo. Libijski vođa mi je dva puta pisao pismo o tome kako naša suradnja dolazi sada u pitanje. Novinari mogu doći do tog njegovog pisma upravo radi reakcije koja je bila u Vijeću sigurnosti. Ja se nadam da je i veleposlanik izvukao pouku i da ubuduće takvo šta se više neće dogoditi. A mi moramo ponovno uložiti napore da sa Libijom uspostavimo bolje gospodarske odnose jer je to zemlja koja ima velike potencijale. I nama je interes da u Libiji budemo prisutni i prisutniji nego što smo do sada.
MARIO HARAPIN: Gospodarska kriza je zahvaljujući problemu s nabavom plina dospjela u drugi plan. No, s obzirom da nam na naplatu dolaze ogromne svote ove godine prijeti li nam možda i bankrot?
PREDSJEDNIK: Ja ne bih rekao da prijeti bankrot, ali bih rekao da moramo biti svjesni što se događa, svjesni činjenica. Naime činjenica je da Hrvatskoj dolazi na naplatu dug i kamate otprilike 11 milijardi, a dugujemo ukupno 37 milijardi eura, a 11 dolazi na naplatu. Devet milijardi Hrvatska ima rezervi. Milijarda, dvije mora ostati i dalje u rezervi. Dakle možemo računati na sedam milijardi. Gdje smoći ostala sredstva? To je sada pitanje koje se mora u toku ove godine riješiti. Do tih financijskih sredstava moramo doći i moramo podmiriti svoje dugove. Drukčije mi ne bi mogli završiti ovu godinu pozitivno, a to znači ako ne bi mogli naći sredstva za otplatu tih dugova onda nam je MMF pred vratima. Ako idemo pred MMF to znači moramo prihvatiti i pravila. To nije dolazak kao što neki kažu dolazak stečajnog upravitelja, ali je dolazak nekoga tko daje pravila i mi se tih pravila moramo držati, a to su dosta teška pravila.
MARIO HARAPIN: No, kada se gleda i rasprodaja obiteljskog srebra, to je jedan od načina na koji su se pokrivali dugovi svih ovih proteklih godina gotovo više da se nema što prodati. Morat će se naći neki novi način.
PREDSJEDNIK: Mnogi smo upravo to govorili kako je lako rasprodavati firme koje donose novac i biti zadovoljan da si zatvorio budžetsku rupu, ali to je vrijeme prošlo, to je vrijeme iza nas. Obiteljskog srebra više nema. Sad su došla druga vremena. Sad možemo živjeti samo od onoga što stvaramo. Zato sam ja uvijek upozoravao ulažimo u one privredne objekte koji donose novi novac i koji ga odmah donose, a to znači proizvodnja i izvoz. Nažalost, na to se nije baš previše obaziralo iako gradnja auto-cesta za mene je izvrsno ulaganje. To je ulaganje koje nam je donijelo prestiž u čitavoj regiji, ali i tu treba biti oprezan da se ide s onim cestama koje će biti vrlo frekventne i koje će odmah donositi novac.
MARIO HARAPIN: Pelješki most.
PREDSJEDNIK: To nije posebno frekventan pravac.
MARIO HARAPIN: Ima li Vlada odgovor za ova krizna vremena, vidite li ga?
PREDSJEDNIK: Pa ja bih bio možda malo bliži istini da kažem kako Vlada upravo traži odgovore na sve ove izazove. Koliko god je Vlada mogla, ona je pokušavala naći izlaz i za krizu plina. Pokušava svakako naći i izlaz za vraćanje naših dugova i za aktiviranje gospodarstva. Koliko će u tome biti uspjeha, to ćemo vrlo brzo vidjeti, ali priznajem da se napori ulažu.
MARIO HARAPIN: Kako komentirate rasplet problema brodogradilišta?
PREDSJEDNIK: Mi smo sa brodogradilištima jednostavno u vremenskom tjesnacu. Mi predugo znamo za problem brodogradilišta, znamo da su se ona trebala specijalizirati, da su morala dobiti i nove tehnologije, da su morali dobiti i svježi kapital. Ali to se nije dogodilo, jer se uvijek iz budžeta pronalazilo sredstva da bi se nagomilani gubici jednostavno pokrivali, a onda je menadžment ostajao. Ili su izdvajali dijelove iz pojedinih brodogradilišta i to one dijelove koji nisu bili "core" biznis. To je sad interesantno. Taj dio koji je odvojen, on je pozitivan, a "core" biznis je ostao u negativi. Sada treba stvarno ići s rješenjima da dobijemo ili stranog partnera sa sredstvima i tehnologijom i da zadržimo možda ne sva brodogradilišta, ali da zadržimo ona najvažnija brodogradilišta po čemu je Hrvatska bila i poznata ne samo u Europi već i u svijetu. Slušajte, kad se radi o investicijama, onda se mora prije svega organizirano djelovati, stručno djelovati i brzo djelovati. 
Nedavno smo imali natječaj za zračnu luku u Zagrebu. Pet firmi je dobilo prolaznu ocjenu, dakle dobili su nekakvu gradaciju po svom uspjehu u natječaju. Ja ne ulazim sada u prvo, drugo, treće, četvrto, peto mjesto, ali je činjenica, taj natječaj je proveden. Zagreb i Hrvatska nemaju tih novaca da izgrade taj aerodrom. A želimo da se on izgradi, želimo da to bude sekundarni centar Europe za prekooceanske transfer i za robe i za putnike. Ako to sada ne napravimo, drugi će nas prestići i mi definitivno gubimo bitku sa našim susjedima. Ali možemo to još napraviti, ali kako. Može se dati izgradnja aerodroma na koncesiju na određeni broj godina i nakon toga mi imamo zračnu luku. Ovdje će se skupljati putnici i roba i transferirati preko oceana. Moramo znati – dosta sam putovao po svijetu – najveći građevinski pothvati su uvijek na aerodromima. Gdje god dođete svud je aerodrom najveće gradilište osim kod nas. Dakle sada je šansa i sada treba što prije odgovoriti na taj izazov.
MARIO HARAPIN: Slovenski zastupnici najavili su da će zbog gospodarske krize smanjiti sebi plaće. Naravno da se neće na taj način postići nikakva ušteda, ali to je ipak dobra poruka građanima. Bi li tako nešto trebalo napraviti kod nas?
PREDSJEDNIK: To je moguće, ali gledajte to je jedna palijativna mjera koja na jednoj strani stvara osjećaj da je nešto učinjeno, a na drugoj strani stvara osjećaj prikraćenosti. Ono što je trebalo rješavati, to je da se otvaraju radna mjesta, da se osiguraju veće plaće, da se osiguraju veće mirovine. To je ono što je trebalo rješavati. Gledajte šta znači Predsjedniku skinuti ovu ili onu hiljadu. Uzmite svu plaću Predsjedniku. I šta će Hrvatska s tim dobiti? Neće dobiti ništa. Ali gdje su uštede. Uštede su ako sistem funkcionira, ako prekinemo korupciju, ako sredstva koja su korupcijom otišla u tuđe ruke vratimo ovoj zemlji, ako završimo posao oko onih silnih računa i silnih milijuna koji su otišli iz Hrvatske. Ako to vratimo ponovno u privredne tokove onda smo napravili nešto što može biti od veće koristi. Ja znam za javnost je važno da se napravi neka mjera, neki potez koji ovako efektno djeluje, ali ne donosi veliku korist. Može se i to tražiti da se ne bi shvatilo da ja bježim od toga. I to je u redu i to se može napraviti. Ali, pogledajte koliko ima nadzornih odbora, koliko u tim nadzornim odborima sjedi ljudi, koliko ljudi sjedi u nekoliko nadzornih odbora, koliko oni troše. Idite samo Žužulovim tragom. Pogledajte kolike on podmiruje račune, putuje po cijelom svijetu, tko to plaća. On je u nekoliko nadzornih odbora. On je u Nadzornom odboru Croatia Airlinesa, on je u Nadzornom odboru Hrvatskih pošta. Nakon političkog debakla tko njemu daje sve te nadzorne odbore. A, koliko takvih Žužula ima? To neka se ispita, to neka traže novinari.
MARIO HARAPIN: Nova stara Vlada premijera Sanadera na vlasti je već godinu dana. Rekli ste da im dajete prolaznu ocjenu. To znači dvojka. Jeste li zadovoljni s potezima Vlade u prošloj godini?
PREDSJEDNIK: Znate teško je za jedan mehanizam kao što je Vlada koji je sastavljen od raznih segmenata, neki uspješniji neki manje uspješni, neki posebno neuspješni i teško je dati jedinstvenu ocjenu, a posebno ne brojčanu ocjenu. To je vrlo teško. Ali, ja moram priznati, ono što se tiče ispunjavanja uvjeta, ono što se tiče ostvarivanja standarda da bi bili prepoznati u Europi i da bi se mogli uključiti u taj elitni klub koji se zove Europska unija mislim da se dosta dobro radi uz sve ove barijere koje imamo, a o tome možemo posebno razgovarati. Međutim, kao što smo i ovdje spomenuli pitanje energenata nije na vrijeme riješeno. Pitanje energetske strategije nije do kraja riješeno. Nije provedena još reforma pravosuđa. Nema prave efikasnosti u borbi protiv korupcije i mita i to posebno protiv najvećih korupcionaša. Pokrenuli smo postupke protiv onog liječnika koji je uzeo hiljadu, dvije maraka. Imamo borbu protiv profesora koji su uzimali za ispite novce. To je sve točno, to je rak rana ovog društva. Ali tamo gdje se milijuni uzimaju za javne nabave, gdje se na određeni način izbjegava transparentnost, tu ne vidimo ni jednu aferu, tu ne vidimo završetak „Brodosplita“, tu ne vidimo ono što bi donijelo i određenu korist. A te mjere bi bile prepoznate u svijetu i Hrvatska bi bila prepoznata da se bori protiv korupcije. Ovako imamo vrlo visoko mjesto među zemljama koje su korumpirane.
MARIO HARAPIN: Kada već spominjete korupciju imamo i „Maestro“. Čini se da ipak se raspliće barem taj dio korupcije koji se odnosi na Hrvatski fond za privatizaciju?
PREDSJEDNIK: Pa je, on se raspliće i ja mislim da je taj fond morao doživjeti jednu totalnu reviziju, kako bi se vidjelo poslovanje toga fonda. Jer gledajte poduzeća su se kupovala iz sredstava mirovinskih fondova. Kako je to završeno? Poduzeća su se kupovala iz sredstava zdravstvenih fondova. Kako je to završilo? Poduzeća su se kupovala na razna obećanja da će ne znam garancije ili ove ili one banke biti na vrijeme, pa su se onda tražile odgode, a pojeo vuk magare. Tu se traži jedna revizija koja može onda pokazati pravu sliku i onda može doći do pravog rasplitanja. Ovo je sasvim slučajno došla afera „Maestro“. Neki iz cijelog ansambla vidite našli su se u sudskim procesima, ali ja mislim da tu treba jedno sasvim drugo angažiranje čitavog sistema i državne revizije i organa gonjenja. Jer očito da državna revizija nije dovoljna. Ona konstatira kad pregledava jedno ministarstvo, kad pregledava jednu instituciju koja je u državnom vlasništvu onda utvrdi to, to i to su nepravilnosti i s time prestaje svaka daljnja igra, umjesto da se imenuje tko je to napravio i onda pozove organe gonjenja izvolite ovo dovršiti do kraja, a toga se ne držimo.
MARIO HARAPIN: Spominjali ste više puta da je važno otkriti dirigenta. Vjerujete li da će ovaj sudski proces otkriti dirigenta?
PREDSJEDNIK: Pa kako se sad stvari odvijaju, mislim da neće.
MARIO HARAPIN: U kakvim ste odnosima s premijerom Sanaderom trenutačno? Naime pitam vas to zbog toga jer vjerujem da je i vas, a i javnost, iznenadio premijer kada je došao do vas dok ste bili na izložbi u Klovićevim dvorima. Nekako je ispalo da se ne vidite, ne čujete, pa je onda došao do vas.
PREDSJEDNIK: Mene to nije posebno iznenadilo. Vidim da je u javnosti to više primljeno kao iznenađenje, jer ja kad bih prolazio negdje i kad bi mi rekli da je premijer unutra, a uvijek imamo o čemu razgovarati vjerojatno da bih i ja skrenuo na isti način i popričao, a pogotovo što je to bilo pred diplomatski prijem kada smo se i tako morali čuti. Inače smo mi čitavo vrijeme bili ipak u telefonskoj vezi. Ja sam bio malo prehlađen. Otišao sam na Hvar. Bio sam tamo nekoliko dana, ali sam čitavo vrijeme ipak bio u vezi. Nismo se vidjeli pa evo on je iskoristio priliku da – iako je čestitao formalno čestitkom Novu godinu kao što sam i ja njemu - ali smo se prvi put vidjeli poslije Nove godine. Nije to nikakvo iznenađenje da se na ovakav način sretnu odgovorni ljudi u jednoj zemlji. 
Nedavno sam bio u Siriji. Sadašnji predsjednik Sirije Al Assad ne stanuje u palači već u svome stanu. On je inače vrlo cijenjeni oftalmolog koji je u politiku došao nenadano jer mu je brat koji je bio predestiniran za funkciju predsjednika poginuo u prometnoj nesreći i on je izabran. Ali vrlo brzo uvodi određene manire koje možemo vidjeti samo u zemljama slobodnog svijeta, zemljama etablirane demokracije. On je meni na svečanoj večeri rekao da li bi se ja sljedeći dan našao s njim, da u četiri oka porazgovaramo o sukobu Palestina i Izrael, i da večeramo nas dva sami. Ja sam rekao da je to u redu. On kaže dobro, ja ću doći po vas s autom. I moji iz osiguranja kažu sirijski predsjednik je pred rezidencijom. Ja izađem van, a on sam u autu. Otvori mi auto i kaže sjednite. Mi smo sjeli i kroz cijeli Damask, a to je pet milijuna stanovnika, otišli smo do jednog restorana gdje su se malo i ljudi iznenadili u restoranu. Sjeli smo, razgovarali smo. Nakon izlaska svećenici jedne tamo kršćanske crkve su saznali da je on u tom restoranu pa su nas zvali u crkvu. To je crkva koja ima preko hiljadu godina pa smo i s tim svećenicima razgovarali. Oni su bili ovako vidno uzbuđeni i razdragani kad su ga vidjeli. I on je mene vratio natrag svojim autom u rezidenciju. Dakle, nije to samo kod nas da se dogodi nešto izvan planiranog. Događa se i u drugim zemljama.
MARIO HARAPIN: Hrvatska će kada bude mijenjala Ustav morati promijeniti i odredbu o neizručivanju hrvatskih državljana. To je najavio ministar pravosuđa Ivan Šimonović. Iako dakle ministar nije baš objasnio do kraja očito se o tome razmišlja, jer postoje i sada slučajevi građana koji imaju dvojna državljanstva i onda posebice u nekim sudskim procesima pobjegnu u onu drugu državu. Očekujete li takve ustavne promjene?
PREDSJEDNIK: Pa ja očekujem takve ustavne promjene jer evo mi smo donijeli Ustavni zakon o hHaškom tribunalu o gonjenju ratnih zločinaca s prostora bivše Jugoslavije gdje mi ne izručujemo svoje građane stranoj državi nego novoformiranom sudu. Taj postupak je kao što i sami znate sasvim dobro bio provođen i u Hrvatskoj nema nikakvih prigovora. Ali ako netko učini krimen u jednoj zemlji, uzmimo konkretno u Bosni i Hercegovini, bude presuđen pravomoćno i dođe u Hrvatsku jer se radi i o hrvatskom i o bosanskom građaninu mi ga ne izručujemo i on slobodno može šetati bez obzira kakav zločin on počinio. Isto je to i obratno i za naše druge susjede. Dakle mislim da bi bilo dobro da se u tom smislu i promijeni ta ustavna odredba da se i dalje zadrži takav ustavni institut da država ne može svoje građane izručiti drugim zemljama osim kada imaju dvojno državljanstvo. To je izvedivo.
MARIO HARAPIN: U ovoj godini imat ćemo i lokalne izbore. Već imamo i prve predizborne koalicije. U Osijeku je Đapićev HSP koalirao s HDZ-om. To mu je naime posljednji preostali partner s kojim još nije koalirao. Mislite li da su očekivani pobjednici na ovim izborima ili su moguća iznenađenja barem u ovim većim gradovima?
PREDSJEDNIK: Prije svega, to je dobrim dijelom izigravanje volje birača i ja smatram da pred izbore ne bi bilo dobro novo preslagivanje, jer to je pokušaj da se opet na nekakav način pošalje kriva poruka građanima. Nije važno što vi odlučite, nego je važno kako se mi dogovorimo. Dakle pred izbore meni se čini da je trebalo održati status koji je bio utvrđen. Ali evo sada se ide na novo preslagivanje. Pitanje je kako će građani reagirati. Oni upravo to preslagivanje mogu kazniti i da njihov izbor bude sasvim drukčiji nego što zamišljaju oni autori recimo od tog preslagivanja.
MARIO HARAPIN: Predsjednik HSP-a prijavljen je i zbog navodnog naglog bogaćenja. Ponovno se onda otvara i pitanje smisla imovinskih kartica, jer ako se sjetimo da su se mnogi političari obogatili tijekom svojih mandata pa je bilo i prijava zbog satova, stanova no nikada se nikome ništa nije dogodilo. Kako stati na kraj i tom dijelu korupcije?
PREDSJEDNIK: Pred zakonom svi moraju biti jednaki i to ovisi dakle o – ja ću se opet poslužiti onom svojom poznatom – funkcioniranju institucija. Dakle nitko ne može biti izvan zakona, nitko ne može biti privilegiran samo postoji postupak na koji način se može utvrditi istina odnosno utvrditi činjenice. Ta procedura mora biti jer nema demokracije bez procedure. Procedura je demokracija.
MARIO HARAPIN: Ovu godinu će svakako obilježiti i pripreme za predsjedničke izbore. Zanima me najprije hoće li biti izbori u ovoj ili u onoj sljedećoj godini, dakle 2009. ili 2010.?
PREDSJEDNIK: Ja to ne znam. Moguće je jedno i drugo. To ćemo još dogovoriti. Ali svakako kako god i kada god bili izbori održani, smjena predsjednika odnosno dolazak novog predsjednika će biti u narednoj godini.
MARIO HARAPIN: Opet su lansirani novi kandidati, stalno se spominju nova imena od Josipovića do ministra Šimonovića. Bi li se svi ti kandidati trebali što prije znati, posebice ako govorimo o najvećim strankama koje će sigurno kandidirati svoje predstavnike?
PREDSJEDNIK: Najveće stranke do sada nisu izašle sa svojim kandidatima vjerojatno zbog toga što se plaše prijevremenog objavljivanja. To znači onda dosta rano staviti čovjeka u vatru kada može izgoriti prije nego i dođe do pravih izbornih okršaja. Ali, ipak očekujem da će do toga doći. Ja bih volio da se više govori o kriterijima, jer onda ako se govori o kriterijima onda će i građani lakše shvatiti tko se uklapa u kriterije, a tko se u te kriterije ne uklapa. Mislim da je tu sada zadatak medija da o tim kriterijima otvaraju rasprave da se vidi što je Hrvatskoj u ovom vremenu potrebno. Znali smo što je Hrvatskoj bilo potrebno 1990. i  1991., znali smo što je bilo potrebno Hrvatskoj 2000., ne znamo još što je potrebno sada kad ulazimo u novu fazu. Ulazimo u fazu kada hrvatska demokracija mora postati do kraja europska. Ulazimo u fazu kada Hrvatska postaje članica NATO pakta, kada Hrvatska postaje članica Europske unije i treba tražiti osobu koja će upravo u takvim vremenima moći najbolje zastupati državne i nacionalne interese i biti i dalje korektiv izvršne, zakonodavne i sudske vlasti.
MARIO HARAPIN: Svojedobno je bilo razmišljanja o dodatnom kresanju ovlasti Predsjednika države. Bi li ih trebalo još dodatno smanjiti?
PREDSJEDNIK: Pokazalo se da nije dobro smanjivati previše ovlasti Predsjednika, jer Predsjednik mora biti čvrsta točka sistema i to se je vidjelo. Kada je bila ona kriza Vlade poznata kriza kada je HSLS povukao svoje ministre iz Vlade, onda je Predsjednik bio ta točka koja je omogućila da to prođe sve skupa bez potresa, da sve bude u ustavnim i zakonskim okvirima. HSLS nije izašao iz koalicije, ali nije bio u Vladi i zato je isti mandatar dobio mandat, sastavio novu Vladu i sistem je dalje funkcionirao. Da je HSLS izašao iz koalicije u tom slučaju, ja bih morao raspisati nove izbore jer tadašnja koalicija više nije imala većinu, odnosno morao bih prije svega zatražiti mandatara da pokuša sastaviti Vladu. A, pošto on to ne bi mogao jer ne bi imao čvrstu koaliciju, išli bi na nove izbore. Dakle uvijek u svakom od tih slučajeva Predsjednik je morao reagirati. Tako i nekoliko puta kad je vojska bila u pitanju, kad je Hrvatska bila na raskrsnici. Ili će vladati vojna hunta ili će izabrani predstavnici naroda odgovorno vladati odnosno služiti kroz institucije svom narodu. Dakle Predsjednik i dalje mora biti čvrsta točka sistema. Ako to ne bi bio onda on nema smisla.
MARIO HARAPIN: Jedna od ovlasti koju imate jest i sukreiranje vanjske politike. Poznati su problemi s našim susjedima Slovencima. Već duže vrijeme Slovenija na različite načine blokira naš pristup Europskoj uniji. Dakle to nije sukob koji je počeo jučer. Neki komentiraju da je to s njihove strane prirodan način kako bi se izborili za svoje interese i koriste sve moguće načine. Što prije ćemo morati riješiti spor. Koji je vaš prijedlog?
PREDSJEDNIK: Ja bih stvari stavio na stol. Slovenski interes je neosporno da Hrvatska što prije uđe u NATO i da što prije uđe u Europsku uniju. Naš je interes da i naši susjedi ispune uvjete, ostvare standarde i da uđu u Europsku uniju. Dakle to je jedan milenijski pothvat u kome sudjelujemo i želimo da se on što prije i ostvari. I ako je to tako, ako je slovenski interes da i Hrvatska uđe što prije u Europsku uniju tim prije što smo stvarno pred ulaskom, pred ostvarenjem svog strateškog cilja malo me čudi da se pokreće jedno bilateralno pitanje, u sklopu cijelog hrvatskog procesa ulaska u Europsku uniju. Kažem malo me čudi jer politike moraju biti principijelne. Pogotovo male zemlje moraju voditi principijelnu politiku. Gledajte da se Hrvatska kada je Slovenija ulazila u Europsku uniju postavila na noge i da je Hrvatska tražila da Slovenija prije svega mora riješiti teritorijalni spor s Hrvatskom i da ne može Slovenija ući s neriješenim teritorijalnim pitanjem i da tražimo da Slovenija to riješi. Mi time ne bi zaustavili Sloveniju, ali bi vjerojatno došlo do odgađanja, došlo bi do toga da se postavlja pitanje u nekim europskim zemljama: čekajte kakav je to spor, zašto oni taj spor ne riješe. Da li je Slovenija već zrela da uđe u Europsku uniju ili treba pričekati da to pitanje s Hrvatskom razriješi. Mi ničim nismo osporavali Sloveniji ulazak. Mi smo se čak svim sredstvima zalagali da Slovenija što prije ostvari taj svoj strateški cilj i nismo licitirali kad je Slovenija zrela da uđe u Europsku uniju. Naš cilj je bio da to bude što prije. A, sada vidimo da ima nekih ljudi u Sloveniji – ja ne kažem da to govori slovenski narod – koji govore kako Hrvatska neće ući 2011. godine već će ući 2012. ili da ne može prije 2015. Iako to nije državni stav, to nije stav Parlamenta, to nije stav Vlade, ali takve izjave sigurno ne koriste dobrosusjedskim odnosima, niti jednoj niti drugoj strani. Istina postoji otvoreno pitanje. Odgovorio sam na poruku da mi moramo početi proces izmirenja. Pa mi se nemamo zašto miriti, mi nismo u svađi. Mi sa Slovenijom nismo bili u ratu, sa Slovenijom nismo u sukobu osim što oni na jedan način tumače odluke Badinterove komisiju odnosno pitanje granice. Jer, šta je Badinterova komisija rekla? Ona je rekla dosadašnje granice bivših republika postaju granice novostvorenih država. Jedino granica na moru nije bila definirana. Zato je potrebno sada definirati točku izlaska granice na kopnu da bi se onda primjenom međunarodnih konvencija došlo do granice na moru. Ali pošto se mi ne možemo očito složiti i to je svakom sada iole pismenijem čovjeku jasno, onda sad mora netko arbitrirati, ali to ne smije svađati jednu i drugu zemlju, to ne smije svađati jedan i drugi narod. Sad moramo reći da ne možemo to razriješiti jer imamo različitu argumentaciju. Neka to razriješi Međunarodni sud pravde u Haagu kojeg sve zemlje plaćaju, dakle to nam je besplatno. A, drugo, to su najveći svjetski stručnjaci i oni će i pravedno i pravno razriješiti slučaj. Dakle ne treba se nitko plašiti odluke toga suda, a Hrvatska unaprijed kaže prihvaća svaku odluku Međunarodnog suda pravde u Haagu. Ako to kaže i Slovenija koja je članica Europske unije, koja je članica NATO pakta, ako i ona to kaže i ako ona vjeruje isto međunarodnoj instituciji, onda mi nemamo nikakvog spora, možemo ići odmah dalje.
MARIO HARAPIN: Ponovno postoje ideje da se aktivira sporazum Račana i Drnovšeka uz neke izmjene. Kako gledate na tu ideju?
PREDSJEDNIK: To je vrlo teško, jer je to bio jedan ambiciozan prijedlog koji nije prošao u hrvatskoj javnosti, nije prošao u hrvatskoj vladi i nije prošao u Hrvatskom saboru. Dakle vraćati se na nešto što je definitivno odbačeno ne može dobiti ponovno potvrdu. To jednostavno ne može proći. Ali da je bio ambiciozan, da je on u svojoj ideji bio dobar, da je trebao riješiti pet točaka, a ne samo jednu točku i to je istina. Ali on je išao na jedan način koji se meni čini neprovediv. Spomenut ću samo jednu točku. Ako bi otvoreno more došlo do Slovenije onda mi gubimo granicu sa Italijom, a nama je potrebna ta granica jer trebamo ostati granična zemlja s Italijom. Onda su bili zamislili jedan trokut u moru koji bi bio hrvatski kako bi mi bili i dalje granična zemlja sa Slovenijom. Međutim ne možete u moru uzeti jedan trokut ili jedan četverokut i reći to pripada nekoj drugoj zemlji i sad je to eksteritorijalnost. To se ne može na moru riješiti, jer uvijek moraš biti vezan uz kopno, uz otok, uz poluotok. Dakle ti moraš biti vezan na teren da bi mogao utvrđivati granicu na moru. I upravo to je bio defekt toga prijedloga sporazuma koji je bio parafiran, kojeg nisu parafirali premijeri, kojeg su parafirali službenici, ali to nije sporazum. I pozivati se na nešto što definira tek nešto što bi se trebalo utvrditi i reći da je to Sveto pismo koje se mora provesti to jednostavno ne pije vodu.
MARIO HARAPIN: Evo, sada postoji teza da je u biti i Račan odgovoran za slovensku blokadu jer da je imao političke snage provesti taj sporazum već smo mogli zatvoriti sva poglavlja. Ali opet mnogi kritičari već sada sumnjaju da će se ipak morati popustiti Sloveniji. Naime prisjetimo se da smo već i odustali od primjene ZERP-a .
PREDSJEDNIK: Možda je trebalo tražiti i određene uvjete kad se je odustajalo od primjene ZERP-a, ali to su sada tempi passati. Sada mi moramo inzistirati na principijelnosti i ne odustajati od svojih principijelnih stavova. I u tom slučaju će nas i Europa prihvatiti. Ali odustajati od jednog principa da bi se zadovoljila nečija politička ambicija to jednostavno Hrvatska ne smije. Ja uvijek tražim da Hrvatska mora biti principijelna i mora tražiti principe od drugih bez obzira da li se radilo o velikim ili malim zemljama. Jer uvažavan ćeš biti u svijetu samo onda ako se držiš principa. Kada je američka administracija tražila da idemo u Irak, izričito sam rekao ne. Da li nas je Amerika poslije toga uvažavala? Je jer je vidjela da mi imamo principe. Kada su tražili da donesemo odluku da nećemo izručivati američke građane koji su optuženi za ratni zločin, rekao sam ne. Da li nas je Amerika uvažavala? Još više nego prije jer uvažava se onaj tko ima principe. I mi sada isto moramo biti principijelni. Mi ne kažemo da će taj spor završiti u našu korist. Mi samo kažemo našim prijateljima Slovencima ako ste u pravu to će sud utvrditi. Ako smo mi, sud će utvrditi. Ako mi nismo u pravu, sud će utvrditi. I zbog čega mi zaoštravamo odnose za pitanje koje će i sutra riješiti taj sud. Ili možemo učiniti nešto drugo. Da se dogovorno kaže: idemo ovo pitanje zamrznuti, kao što smo napravili sa Crnogorcima. Donijeli smo jedno privremeno rješenje koje i danas imamo sa Crnom Gorom, a definitivno ćemo se dogovoriti kad ćemo ga riješiti. Dakle privremeno funkcionira, nema sporova, nema ekscesa, otvaramo dobru suradnju sa Crnom Gorom. Ako je to tako pa možemo i ovdje zamrznuti, ali neka se odluči. Ali ne da Hrvatska donese odluku po kojoj će odustati od dokaza kojima utvrđuje činjenice kojima argumentiramo naše pravo. Dakle mi ne možemo odustati od dokaza unaprijed. Pa šta će mi onda arbitraža, šta će mi onda bilo kakvo sudovanje ako se ja unaprijed odreknem dokaza. To se otprilike – da budem eksplicitniji – od nas traži.
MARIO HARAPIN: Prilično nerazuman uvjet koji postavljaju pred nas. No, hoćete li se Vi aktivnije uključiti u rješavanje tog spora i na koji način?
PREDSJEDNIK: Ja se ne mogu uključiti direktno. To je pitanje koje rješava Vlada. Ja se uključujem samo u tom segmentu da budemo principijelni i da tražimo pravorijek međunarodnog suda. Kome sud dosudi, ja sam za to da se to provede.
MARIO HARAPIN: Slovenski predsjednik Türk je rekao da će tražiti vašu potporu za kandidaturu za glavnog tajnika UN-a. Hoćete li mu je dati?
PREDSJEDNIK: Ovisit će sve o tome koliko će principijelnosti biti kod predsjednika Türka.
MARIO HARAPIN: Silni milijuni kuna ulažu se u lobiranja u Sjedinjenim Državama i u Ujedinjenom Kraljevstvu. No, izgleda da je trebalo najviše ulagati upravo u ove odnose sa Slovenijom. Koliko je ovakvo lobiranje koje trenutačno imamo potrebno?
PREDSJEDNIK: Ono je apsolutno bespotrebno jer se pokazalo tamo gdje se plaćalo lobiranje tamo su glasali protiv nas. Prema tome, trebalo bi dobro analizirati kome je to lobiranje koristilo, tko je tu odnio najveću korist. Vidjeli ste tko je izabrao onog Rifkinda da brani Blaškića, dobio je 40 godina. Sad vidim da su plaćana lobiranja i za izbor Hrvatske u Vijeće sigurnosti u zemljama koje su glasale protiv nas. Dakle za što je taj novac dat. A, gdje je bilo uspješno lobiranje? Uspješno lobiranje je bilo unutar Arapske lige, na Konferenciji islamskih zemalja, Konferencija nesvrstanih zemalja na Kubi i kod zemalja s kojima imamo izuzetno prijateljske odnose. Dakle to je donijelo uspjeh Hrvatskoj i prepoznatljivost Hrvatske za njenu zrelost da bude u Vijeću sigurnosti, a ne ovo plaćanje. I bilo bi dobro da se ti računi proanaliziraju. Kome se to plaćalo? Da vidimo šta je taj napravio kad je to sve skupa otišlo u vodu.
MARIO HARAPIN: Prema podacima Ministarstva vanjskih poslova najrastrošnija veleposlanstva u Washingtonu i Londonu su u protekle četiri i pol godine za lobističke usluge potrošila 10 milijuna kuna, tj. lobistički troškovi nakon 2003. godine porasli su za čak 18 puta. Ovo ću morati pročitati da se ne bih zabunio u brojkama. Do dolaska Nevena Jurice za veleposlanika u Veleposlanstvo RH u Washingtonu je za informiranje i promidžbu u što se ubrajaju naravno i lobistički troškovi na godinu trošilo između 40 i 100 tisuća kuna. Od 2004. godine u izvješću se pojavljuju i ti lobistički troškovi, a te je godine za tu namjenu potrošeno 664 tisuće kuna. Onda 2005. godine 881 tisuća, gotovo dvostruko više 2006. godine. Nastavlja se lobirati i nakon što smo dobili potporu za ulazak u NATO.
PREDSJEDNIK: To nema nikakvog smisla. Ali ja ću vam reći o čemu se radi. Jedući se otvara apetit kažu Francuzi. Evo vidite i ovdje se jedući otvarao apetit. To treba definitivno prekinuti. Tko lobira? Lobiraju zemlje koje se izvlače iz jednog sustava da bi ušli u drugi. Lobiraju zemlje koje nemaju demokracije, zemlje koje su pod određenim pritiscima, koje su u određenim blokadama. Lobira Sudan, lobiraju ovakvi režimi. Mi nemamo ni jednog razloga za lobiranje. Mi imamo svoje predstavnike, imamo svoje ambasadore, imamo svoja ministarstva, dakle imamo svoje stručnjake. Nema ni jednog razloga za lobiranje. Ja bih to odmah prekinuo, a sve ove analize bih napravio da vidim kud je taj novac otišao.
MARIO HARAPIN: Mislite li da se ovdje radi o pranju novca?
PREDSJEDNIK: Neću reći nešto što bi vodilo na nekakvo špekuliranje kamo je taj novac otišao. Ali u svakom slučaju nije otišao za svrhu kojom se to opravdava, a to je za ulazak Hrvatske u Vijeće sigurnosti.
MARIO HARAPIN: Veleposlanik u UN-u Neven Jurica već je više puta doveden u vezu s rastrošnosti. Uspješno preživljava sve medijske objave i skandale od navodnih kockarskih dugova, veze s narko skandalom od prije dvije godine koji je potresao našu diplomaciju. Vi ste svojedobno razmišljali i o njegovu opozivu. Razmišljate li danas o tome?
PREDSJEDNIK: O svakom ambasadoru možemo raspravljati ovisno što tko napravi. Ali sam u razgovorima sa odgovornima u Ministarstvu dobivao čak sugestije da se povuku neki ambasadori koji su napravili nekakvu bezazlenu grešku ili neku grešku u koracima. Dok u ovom slučaju u kojem se govori o principima funkcioniranja institucije diplomatskog predstavništva ne govori ništa. Dakle ja smatram da treba dati pravu analizu, a onda možemo razgovarati i o posljedicama.
MARIO HARAPIN: Dobili ste izvješće. Hoće li to vaši suradnici analizirati pa nakon toga vidjeti možda i takvu mogućnost?
PREDSJEDNIK: Oni upravo to sada analiziraju i jasno da će na jednom razgovoru o funkcioniranju naše diplomatske službe o tome biti govora.  Nisam za to da se samo rješavaju pitanja sitnih riba ili manjih prijestupa, a da se principijelna pitanja stavljaju na stranu.
MARIO HARAPIN: I Sindikat zaposlenika u Ministarstvu vanjskih poslova upozorava da u tom Ministarstvu navodno vlada nepotizam i mito. Navodim samo neke rečenice iz njihovog sindikalnog biltena tj. kako promijeniti postojeću situaciju. Oni kažu potrebna je revizija promaknuća kako bi se poništili učinci mita i nepotizma i eliminiranje zapošljavanja na bazi nepotizma, klijentelizma itd. Kako to komentirate? Naime i Vi ste više puta upozoravali na zapošljavanja putem tzv. Sedme uprave.
PREDSJEDNIK: Prije svega ponovno se vraćam principima. Što je to Sedma uprava, koja je to njena vertikala i šta je to u stvari? Slažem se da diplomatska predstavništva imaju službu osiguranja, ali službu osiguranja, a ne nekoga tko će špijunirati ambasadora ili nekog drugog. Jer ta Sedma uprava ne spada pod civilnu službu koju je vodio Karamarko, ne spada pod Ministarstvo unutarnjih poslova, ne spada pod vojnu obavještajnu službu. Pod koju službu spada Sedma uprava? Tražim da se formira služba koja će biti služba osiguranja. Da li će ona biti pod Ministarstvom unutarnjih poslova, da li će biti pod Ministarstvom vanjskih poslova? To se mora znati. A ne da mi plaćamo službu koja prikupiti određene podatke koji nas interesiraju. Šaljemo oficira za vezu koji može donijeti relevantne podatke. Ali ta služba, ona je bila služba napravljena onda kad je to bila jedna preslika iz bivše jugoslavenske diplomacije, jer oni su u svakoj instituciji morali imati špijuna. Zato mislim ne treba se nitko ljutiti. Treba jednostavno tu službu prilagoditi novim uvjetima.
MARIO HARAPIN: No, ipak kako komentirate ove ozbiljne optužbe sindikalne da se radi o mitu i nepotizmu?
PREDSJEDNIK: To treba svakako utvrditi, treba analizirati situaciju i vidjeti o čemu se radi: da vidimo koji su to rođaci, koji su to kumovi, koje su to kvalifikacije ljudi koji su dolazili u Ministarstvo. Da li su tu dolazili ljudi s Filozofskog, Ekonomskog fakulteta, s Fakulteta političkih znanosti? Da vidimo odakle su ti kadrovi dolazili, koji je njihov profil, a koji je potreban profil Ministarstvu vanjskih poslova. Da se vide potrebe i način kako su došli.
MARIO HARAPIN: I na samome kraju ovog našeg razgovora, gospodine Predsjedniče, hoćete li otići na Obaminu inauguraciju?
PREDSJEDNIK: Ne znam hoće li na tu inauguraciju biti pozivani strani šefovi država. Mislim da to kod njih nije običaj, ali ako bih bio pozvan vjerojatno bih išao. Ja samo mislim da u Americi to nije običaj.
MARIO HARAPIN: Da, tamo i sami Amerikanci kažu da ne mogu jamčiti sigurnost. To je možda jedan od razloga zbog čega strani državnici ne dolaze na tu inauguraciju. To je obično za same Amerikance. Hoćete li na koju rukometnu utakmicu?
PREDSJEDNIK: Otići će najvjerojatnije na finale, a na druge utakmice ukoliko budem imao vremena. I u svakom slučaju ne bih išao izvan Zagreba, jer to mi je ipak jedan trošak.
MARIO HARAPIN: Gospodine Predsjedniče, hvala vam najljepša na razgovoru.
PREDSJEDNIK: Hvala vama.