INTERVJU PREDSJEDNKA REPUBLIKE HRVATSKE g. STJEPANA MESIĆA HRVATSKOM RADIJU U EMISIJI „S PREDSJEDNIKOM UZ KAVU“
održan dana 23. veljače 2009. godine
Početak u 15,30 sati
MARIO HARAPIN:
Poštovani slušatelji, dobar vam dan na početku još jedne emisije Prvog programa Hrvatskog radija „S Predsjednikom uz kavu „ želi urednik emisije Mario Harapin.
Zbog unaprijed dogovorenih obveza predsjednika Stipe Mesića razgovor s Predsjednikom smo snimili.
U slijedećih sat vremena poslušajte razgovor o gospodarskoj krizi i recesiji, podržava li Predsjednik prijedloge bivšeg jugoslavenskog premijera Ante Markovića i u kakvim je odnosima s premijerom Sanaderom.
Predsjednik Mesić je dao svoje viđenje raspleta spora sa Slovenijom. Postoje li špijuni u Ministarstvu vanjskih poslova, te je li dobro za Hrvatsku da ga naslijede predsjednici HDZ-a ili SDP-a.
Gospodine Predsjedniče dobar vam dan.
PREDSJEDNIK.
Dobar dan.
MARIO HARAPIN:
Dvije teme koje se neprestano isprepliću ovih dana su svakako odnosi sa susjednom Slovenijom i gospodarska recesija. No za sada nitko nije imao hrabrosti u našoj zemlji proglasiti tu krizu odnosno recesiju. Jesmo li u recesiji ili nismo?
PREDSJEDNIK:
Nas je recesija sigurno zahvatila i ne treba od toga bježati nego treba donositi mjere kako da što prije savladamo recesiju, jer formalno recesija nastaje onda kada imate negativan rast dva kvartala za redom. Dobro tu je sada negdje u blizini tako da ne možemo reći formalno je nastupila recesija, ali ona nas je zahvatila i treba to priznati. Ali na kraju onda je najlakše reći jesmo u krizi, jer to vidimo po zatvaranju radnih mjesta, po otpuštanju radnika, po tome da nema otvaranja novih radnih mjesta. Dakle postoji svojevrsna kriza.
Jedan dio je krize već i u tome što se to uvijek ponavlja u zimskom periodu mnogi ostaju bez posla tako da je to samo jedan dio ili jedna strana medalje. Ali činjenica ako se u Europi zatvaraju radna mjesta, ako se u automobilskoj industriji zatvaraju radna mjesta onda se zatvaraju i u svim onim industrijama koje rade za automobilsku industriju. Dakle ne možemo biti zadovoljni sa stanjem u gospodarstvu.
MARIO HARAPIN:
Jedan od podataka koji su poslodavci iznijeli, a to je da otprilike 150 radnika svaki dan izgubi posao. No Vi ste znali istaknuti i reći da se predugo čeka analiza pravoga stanja i donošenje konkretnih mjera.
Kako komentirate tu inertnost Vlade u donošenju antirecesijskog plana ili bilo kakvih mjera?
PREDSJEDNIK:
Pa smatram da Vlada mora osluškivati što se to događa u gospodarstvu i pokušati uvesti u igru da tako kažem i Gospodarsku komoru i Udrugu poslodavaca i Ekonomski institut tako da dobijemo i mišljenje struke i da dobijemo mišljenje operative, gospodarske operative dakle da dobijemo jedan pregled što se kod nas u stvari događa i da dobijemo komparativni pregled što se događa izvan Hrvatske u Europi i izvan Europe. A, svakako da ne može se zaobići niti činjenice s kojima raspolaže Hrvatska narodna banka koja također može pomoći, jer ne može se riješiti jedna kriza ako u rješavanju te krize ne sudjeluje i fiskalna politika i monetarna politika i gospodarstvo oni koji vode gospodarstvo.
MARIO HARAPIN:
Jedno vrijeme je funkcioniralo Vladino Ekonomsko vijeće. No sve mjere koje su predložili Vlada je odbila. Je li pametno oglušiti se o savjete stručnjaka?
PREDSJEDNIK:
Ja ne znam da li su oni odbili sve mjere ili su jedan dio tih mjera ostavili za razmatranje. Ja smatram najjednostavnije je reći sve se odbija. Ali pitanje je da li je to najmudrije. Najmudrije je ipak meni se čini razmotriti svaku od tih mjera i vidjeti koji rezultat je primjenom tih mjera. Treba simulirati jednostavno simulaciju napraviti određene mjere i da se vide onda rezultati tih mjera. Jer mi moramo nešto učiniti da i sami poduzmemo nešto, a ne čekati samo što će se dogoditi u Europi, kakav val će doći iz Amerike nakon što Obama provede svoje antirecesijske mjere. Mislim da moramo puno toga sami učiniti.
MARIO HARAPIN:
Je li to Vijeće ipak služilo Vladi kao svojevrstan alibi?
PREDSJEDNIK:
Na početku svi su imali dobro mišljenje o toj odluci Vlade da se formira takvo jedno Vijeće, ali bi bilo dobro da ono i dalje bude u funkciji i da mu se dadu i relevantni podaci onda oni mogu tek funkcionirati. Jer ako to vijeće nema relevantne podatke onda ne može donositi niti prijedloge mjera koje mogu spasiti situaciju.
MARIO HARAPIN:
Poslodavci kao što sam rekao ističu da svaki dan otprilike 150 radnika izgubi posao, a kao razlog navode to što ne postoje Vladine antirecesijske mjere. No isti razlog koriste i banke za podizanje kamata. Koliko možda i banke i poslodavci iskorištavaju krizu?
PREDSJEDNIK:
Ja se slažem s onima koji kažu da su banke previše zarađivale u proteklom vremenu i da bi morale malo biti skromnije u svojim zahtjevima za profitom. Ja znam mi živimo sada u tržišnoj privredi. Motiv je profit, ali treba voditi računa i o tome da zbog jetrica ne zakoljemo tele. Dakle treba voditi računa da preživi privreda, da ona opstaje, da se na kraju i razvija, a onda će i uz manju kamatu ali po zakonu velikih brojeva profitirati svi.
MARIO HARAPIN:
Dijeli li ipak Vlada odgovornost za sve veći broj otkaza i porast nezaposlenosti?
PREDSJEDNIK:
Vlada uvijek ima odgovornost za ono što se događa u gospodarstvu jedne zemlje, pa tako i naša Vlada. Ona mora poduzimati mjere, ona mora praviti okvir svojim mjerama da bi gospodarstvo bilo uspješno. Ne može Vlada, ne mogu Vladine institucije rješavati samo pitanje gospodarstva, same procese, tehnologije poslovanja u tržišnoj privredi. Ali Vlada daje okvir. Zakone donosi Sabor. U tome i je uloga izvršne vlasti da predlaže takve okvire koji će omogućiti funkcioniranje privrede i pozitivno funkcioniranje privrede.
MARIO HARAPIN:
Znači dijele odgovornost?
PREDSJEDNIK:
Dijele odgovornost svakako.
MARIO HARAPIN:
A, kontroliraju li i trenutačnu situaciju posebice ako govorimo možda o tome kako se puni proračun. Evo znamo da imamo sve veću nelikvidnost na tržištu. Ovih dana se upravo i o tome govori da se vrlo teško plaćaju računi.
PREDSJEDNIK:
Točno. Ako možemo reći za bolest koja je teška za gospodarstvo to je onda nelikvidnost, to znači štafetno neplaćanje. Ako oni najveći – a najveća je država – ne plaća svoje račune, ako javna poduzeća ne plaćaju svoje račune onda se to prelijeva sve do najmanjih poduzeća pa na kraju onda se to prelijeva i na pojedinca.
Dakle tu štafetu treba zaustaviti, jer nelikvidnost je jedna od rak rana gospodarstva.
MARIO HARAPIN:
U tjedniku „Lider“ je objavljen intervju s nekadašnjim jugoslavenskim premijerom Antom Markovićem. Jeste li pročitali taj intervju?
PREDSJEDNIK:
Jesam, pročitao sam.
MARIO HARAPIN:
Jeste li pronašli nešto zanimljivo?
PREDSJEDNIK:
Ane Marković je predložio za vrijeme dok sam ja bio predsjednik Predsjedništva Jugoslavije ako se sjećate on je predložio neka političari traže, neka politika traži novi politički dogovor pa i da se osamostale republike, ali da gospodarstvo funkcionira. On je išao s onim mjerama za koje je dobio podršku i Svjetske banke i međunarodnog monetarnog fonda i dobio je tada ako se sjećate još i konvertibilni dinar.
Međutim jasno da se sad ne upuštam u sve ono što se događalo. Milošević nije htio nikakvu Jugoslaviju ni federativnu ni konfederativnu. On je htio srušiti svaki pomen o Jugoslaviji, on je htio veliku Srbiju na ruševinama Jugoslavije. I zato Marković sa svojim programom nije mogao uspjeti.
MARIO HARAPIN:
Evo ja ću iznijeti možda i neke od njegovih prijedloga. Dakle on je predložio smanjivanje državnog proračuna za 20%, uvođenje uvoznih pristojbi i stimuliranje izvoza tako prikupljenim novcem, manji PDV, zamrzavanje plaća, postupnu deprecijaciju kune kroz četiri do pet godina, ukidanje neradne nedjelje i smanjivanje broja općina i decentralizaciju. Kako komentirate te prijedloge?
PREDSJEDNIK:
Dio tih prijedloga je prihvatljiv i eventualno mogao bi se provesti u jednom kraćem vremenu. Dio tih prijedloga iziskuje i promjene zakona i daleko veće angažiranje političkih snaga, traži se jedan konsenzus, politički konsenzus u zemlji.
Dakle da bi se proveo i dio ovih prijedloga treba doći do političkog konsenzusa i onih koji su danas na vlasti i onih koji su u opoziciji. Jer problem kojeg mi imamo on je problem i opozicije i problem onih na vlasti i zajedno ga moraju rješavati. Jer tko god pobijedi na izborima njega isti problemi čekaju.
Dakle ja smatram da bi upravo ovo Vijeće koje smo spominjali moglo raspraviti i o ovim prijedlozima Ante Markovića. Jasno to je pitanje da li je sve provodivo, ali dio sigurno je. Mi moramo smanjiti budžetsku potrošnju. Mi moramo voditi računa o tome da li sve što smo planirali možemo izvesti u određenom roku. Možemo li malo raspravljati i o rokovima da se neki pothvati i prolongiraju, a to znači onda ipak da ćemo ako ne sada, ali morati u vremenu koje je pred nama voditi računa i da se ide sa rebalansom.
MARIO HARAPIN:
Na koje projekte mislite?
PREDSJEDNIK:
Ja mislim na projekte koji ne donose odmah novce, a iziskuju novce. Dakle to su oni infrastrukturni projekti i treba ih jednostavno izvagati. Onaj koji će donijeti brzo novac, koji će donijeti nova radna mjesta, onaj koji će vezati novi kapital to forsirati, a onaj koji odgađa donošenje nove vrijednosti malo ga odgoditi.
MARIO HARAPIN:
Koliko god na ove Markovićeve tvrdnje odnosno prijedloge različiti ekonomisti reagirali rečenicom nije spasio Jugoslaviju pa neće ni nas zanimljivo je da je to u principu jedan od vrlo rijetkih konkretnih prijedloga kako izaći iz trenutačne situacije.
Vlada nije dala nikakav prijedlog odnosno gotovo nikakav prijedlog. Oporba je dala nekakav isto mlaki prijedlog. Prijedlog je bio od Ekonomskog vijeća, ali također sve je to odbačeno.
Nekako mi ispada ovo da je jedini konkretan prijedlog?
PREDSJEDNIK:
Da, ja kažem o tome se može razgovarati, a Marković nije mogao razbiti, kad je Jugoslavija bila razbijena on je nije mogao spašavati. On je dobio podršku svijeta, ali Milošević je uz potrebu Jugoslavenske armije išao na svoje ratne ciljeve, na to da uspije u svojim ratnim ciljevima. Tu je Marković bio nemoćan.
MARIO HARAPIN:
Marković je predlagao deprecijaciju kune i Vi ste svojedobno također to predlagali. Rohatinski s druge strane se zauzima za jaku kunu. Jeste li Vi odustali od svojeg stajališta?
PREDSJEDNIK:
To je pitanje uvijek u vremenu. Sada bi to bilo dosta opasno i mislim da je Rohatinski sada u pravu. Ali uvijek treba gledati kad se što predlaže u vremenu. Nekad je deprecijacija u redu, ali ako za nekoliko mjeseci idete sa istom mjerom onda više nije u redu. Dakle treba izabrati mjeru onda kada je ona najoptimalnija.
MARIO HARAPIN:
Predložili ste sjednicu Vlade na kojoj biste sudjelovali, no premijer Sanader je rekao da se ništa niste dogovorili. S druge strane ste Vi tvrdili da ste se usmeno dogovorili. Što je točno?
PREDSJEDNIK:
Točno je to da su mene mediji prozivali da zašto ja ne sazovem sjednicu Vlade davno prije dakle prije više mjeseci. I ja sam onda upozoravao hrvatsku javnost da meni Ustav ne dozvoljava da ja sazovem sjednicu Vlade, ali mogu predložiti premijeru da budem prisutan na sjednici Vlade ovisno koja tema bude na sjednici Vlade. I o tome smo Sanader i ja razgovarali. Vjerojatno on o tome nije vodio računa da smo mi davno prije razgovarali da dođem na jednu od takvih sjednica kad prema dnevnom redu kojeg Vlada ima izaberem da bi bilo korisno da i ja prisustvujem. Ne znam na što je on mislio da nismo uopće razgovarali. On je rekao doduše da nije dobio nikakav pisani poziv za takvu sjednicu. Ja sam sada i pisani prijedlog poslao.
MARIO HARAPIN:
Poslali ste znači pisani prijedlog?
(Predsjednik: Jesam, jesam.)
Za tematsku sjednicu?
(Predsjednik: Za tematsku sjednicu.)
MARIO HARAPIN:
Što će se dogoditi ako se Vlada ogluši o Vaš prijedlog, koje su moguće posljedice?
PREDSJEDNIK:
Vlada se neće oglušiti. Nema ni jednog razloga da se ogluši, jer dobro je da i ja pomognem Vladi, a i Vlada da pomogne našem gospodarstvu. Dakle dobro je da zajednički se uhvatimo za štap i da što prije nađemo izlaz.
MARIO HARAPIN:
Je li to prvi put da ste zatražili svoje sudjelovanje na sjednici Vlade?
PREDSJEDNIK:
Prvi puta da sam pismeno zatražio.
MARIOHARAPIN:
Ali ako se ne varam usmeno ste jedanput tražili od Račana sličnu stvar?
PREDSJEDNIK:
Da i prisustvovao sam.
MARIO HARAPIN:
U kakvim ste sada odnosima s premijerom Sanaderom. U posljednje vrijeme prilično je oštra retorika između vas dvojice. Koji je razlog tome?
PREDSJEDNIK:
Pa nema ni jednog razloga da mi imamo oštru retoriku. Mi imamo oštre probleme u zemlji, a da li imamo ovakvu ili onakvu retoriku, ona ne može riješiti probleme. Mi moramo doći do konsenzusa u rješavanju problema. Manje je važno kakva će biti retorika.
MARIO HARAPIN:
Uvijek u predizbornim vremenima – a ove godine bit će najvjerojatnije dva puta izbori, dakle znamo već da će biti u svibnju lokalni izbori, a pred kraj godine ili početkom slijedeće godine bit će i predsjednički izbori – je li to možda jedan od razloga zbog čega je i Sanader malo zaoštrio retoriku prema vama?
PREDSJEDNIK:
Ja nisam pravio analize zašto bi to bilo. Ja mislim da je to jedan skup okolnosti. Meni mandat traje sve dok se ne dogodi inauguracija drugog predsjednika. Dakle, imam ustavne odgovornosti koje ću ispunjavati do zadnjeg dana.
MARIO HARAPIN:
Hoće li Vi organizirati skup s neovisnim ekonomistima odnosno stručnjacima?
PREDSJEDNIK:
Pa da. Ja ću već sljedeći tjedan imati razgovore s nekim ekonomistima tako da ćemo se tu vjerojatno dogovoriti koga ponaosob pozvati da prisustvuje na takvom jednom razgovoru koji može pomoći da se makar identificiraju problemi i možda predloži koja mjera koja bi dobro došla.
MARIO HARAPIN:
Vjerujem da ste već i razmišljali gdje ima prostora na koji bi se način moglo i pomoći Hrvatskoj. O čemu ste razmišljali?
PREDSJEDNIK:
Ja razmišljam o tome – i jučer sam to u Splitu rekao – da se ne treba tako plašiti turističke sezone ako budemo sve mobilizirali u tom pravcu i da se ta sezona pozitivno odrazi ove godine. Naime o čemu se radi? Mi sigurno nećemo dobiti neke turiste koji su do sad dolazili u Hrvatsku, posebno ne one koji su ostali bez posla ili imaju smanjene prihode. Ali jedan dio bogatih Europljana ili onih više srednje klase koji je išao na godišnji odmor izvan Europe na daleke destinacije, odustat će zbog političkih razloga, zbog neriješenih regionalnih kriza, Bliski istok, Srednji istok, terorizam. Puno toga ima zbog čega će mnogi ljudi iz Europe odustati od putovanja izvan njenih granica.
Ali oni će tražiti destinacije u Europi, a Hrvatska je onda bogom dana za to, samo moramo biti agresivniji. Naša turistička privreda mora biti agresivnija upravo u tim prostorima za koje smo sigurni da bi mogli naći te turiste koji će doći u Hrvatsku.
A, isto tako morali bi ići s maksimalnim liberalizmom viznog režima. Dakle liberalizirati vizni režim i o tome medijski dobiti pratnju u mnogim zemljama odakle je do sada malo dolazilo turista da ima na nekakav način sugeriramo da dođu u Hrvatsku.
MARIO HARAPIN:
Ako podbaci turistička sezona koliko je u opasnosti i daljnje punjenje proračuna?
PREDSJEDNIK:
To je svakako velika opasnost. Zato ja ponovno apeliram upravo na turističku privredu da je ovo sada zadnja crta kada se može još nešto učiniti da motiviramo i one sredine odakle nisu dolazili turisti, da idemo sa liberalizacijom viznog režima, da idemo s propagiranjem svoje turističke ponude, a isto tako i tamo odakle su dolazili turisti da im nudimo sve više što Hrvatska danas ima.
MARIO HARAPIN:
Kako bi država trebala riješiti manjak u proračunu? Jedan od prijedloga jest i zaduživanje u inozemstvu.
PREDSJEDNIK:
Zaduživanje će vjerojatno ići, sada kako će se to izvesti putem državnih obveznica to je sada drugo pitanje. Jer mi na domaćem financijskom tržištu nećemo imati toliko kapitala koliko bi bilo potrebno da prebrodimo otplatu kredita, otplatu glavnice i otplatu kamata.
MARIO HARAPIN:
Očito ste se usprotivili i ukidanju tzv. drugog mirovinskog stupa. Koliko ta ideja koja je bila prvotno izaslana iz ureda Vlade podsjeća na argentinsku krizu tijekom koje je država zagrabila i u mirovinske fondove?
PREDSJEDNIK:
Budući da već imamo primjere kako se ne treba vladati onda nije dobro da se mi tako vladamo. To je bio jedan od prijedloga. On nije bio formaliziran strogo tako da ga i nismo mogli uzeti kao pravi prijedlog. To je samo kao jedan način razmišljanja kako doći do sredstava.
MARIO HARAPIN:
Kako komentirate uopće sve te Vladine prijedloge koji s vremena na vrijeme dolaze kako bi se riješila ta kriza. Podsjećaju li oni ponekad i na gašenje požara, ali kanticama za vodu?
PREDSJEDNIK:
Pa sigurno. Ako nemamo dokraja razrađenu strategiju kako savladati ovu krizu i recesiju, ako nemamo do kraja strategiju razvoja naše poljoprivrede, kako riješiti pitanje energenata, energetsku strategiju sigurno da onda moramo uvijek gasiti požare. Ali mi moramo imati i mjere s kojima rješavamo krizu, moramo gledati komparativno kako to izgleda i kod drugih da bi iz ove krize izvukli pouke.
Naime nema ništa loše u svijetu i u životu ako od onoga što je teško izvučete pouke onda možete ići dalje. Ali ako ne izvučemo pouke i iz tuđih primjera i iz svog primjera onda je situacija bezizlazna.
MARIO HARAPIN:
Mislite li da Sanader čeka možda i lokalne izbore pa i da je to jedan od razloga zbog čega ne izlazi sa antirecesijskim mjerama?
PREDSJEDNIK:
Sigurno je da ako bi Vlada išla sa posebno teškim mjerama da bi to onda imalo određenog odraza i na izbore. Ali ja mislim da je to krivi proračun. Građani se vladaju kao kolektivni intelektualac i ako im se kaže zbog čega se jedna mjera uvodi i zbog čega ta mjera može donijeti pozitivne rezultate, i ako im se kaže koji će biti rezultat tih mjera, i ako građani shvate da je to upravo tako potrebno oni će podržati te mjere. Ja se ne plašim ni jedne teške mjere ako se činjenično ide pred građane da se to jednostavno mora.
MARIO HARAPIN:
Da je to jedino rješenje?
(Predsjednik: Tako je.)
Jedan od prijedloga koji cijelo vrijeme visi u zraku jeste i da počnu pregovori s MMF-om. Hoće li nam taj aranžman s tom međunarodnom institucijom uistinu i trebati. Pojedini ekonomski analitičari tvrde da ne. S druge strane drugi tvrde da bi trebalo početi razgovarati s njima?
PREDSJEDNIK:
Pa jedno je pregovarati sa MMF-om, a drugo je razgovarati sa MMF-om. Ako se smatra da još nije vrijeme za pregovore u redu je, ali uvijek treba razgovarati. Pa Dalmatinci kažu čovik i tovar zna više nego sam čovik.
Dakle zašto se ne bi i u MMF-u i u Svjetskoj banci i u Europskoj banci za obnovu i razvoj razgovaralo. Razgovarati se može uvijek jer imamo sve svoje statističke podatke, imamo svoje analize. Možemo i u tim institucijama razgovarati pa doći i do njihovih mišljenja, a prihvatit ćemo ono što nam je najkorisnije.
MARIO HARAPIN:
Možda da zaključimo i ovaj dio našeg razgovora oko ekonomije i stanja u gospodarstvu i recesije. Što nas očekuje u ovoj godini, kakva su vaša predviđanja posebice ako se nešto pod hitno ne poduzme?
PREDSJEDNIK:
Očekuju nas ja mislim krv, znoj i suze. Bit će teško, ali možemo izdržati.
MARIO HARAPIN:
Gospodine Predsjedniče, sutra će se napokon sastati premijer Sanader sa slovenskim kolegom Pahorom. Rekli ste da mnogo ne očekujete od tog sastanka. Zašto ste unaprijed skeptični?
PREDSJEDNIK:
Zato što se na tom sastanku ne može ništa drugo ponuditi osim onoga što su do sada jedna i druga strana zastupale. Dakle Slovenija je ukopana sa svojom argumentacijom i ne odustaje od te argumentacije. Hrvatska isto tako ukopana je u svoju argumentaciju i ne može od toga odustati. Jednostavno je to nemoguće.
Što onda treba? Treba tražiti trećega, a treći je međunarodna sudska istanca i to je to. Ali dobro dođe takav jedan razgovor između jednog i drugog premijera da se situacija malo relaksira, da se ne uzbuđuju duhovi, da se primire i građani, da se kaže evo vidiš ipak mi razgovaramo, pokušavamo tražiti put i možda za jedno vrijeme dogovoriti da se odloži rješavanje ovog otvorenog pitanja za neko drugo vrijeme. Možda bi to bilo najbolje.
MARIO HARAPIN:
Od mnogih slovenskih građana kao naravno i od domaće javnosti često puta se može čuti da je dosta bilo više ovog političkog cirkusa koji je u prvom redu zakuhala slovenska politika. Koliko su trenutačno odnosi između dva naroda narušeni?
PREDSJEDNIK:
Ja kad slušam što govore građani, razgovarao sam i sa odgovornim ljudima iz Slovenije, razgovarao sam s poslovnim ljudima iz Slovenije i što se toga tiče ti odnosi su dobri. Ali ukoliko bi se nastavili ovi politički da tako kažemo s jedne i s druge strane udari ili to prepucavanje ono može imati odraza i na građane. Jer slušam jednoga od kolovođa u Sloveniji ovog traženja referenduma da je nekad ljetovao u Hrvatskoj, ali da više neće.
Dobro to je mišljenje jednog, rekao bih, neodgovornog čovjeka, jer i to sve što radi sa referendumom je neodgovorno i za Sloveniju i za Hrvatsku.
MARIO HARAPIN:
No ipak ste u svojoj poslanici bili vrlo optimistični u konačni ishod našega puta prema euroatlantskim integracijama. Mislite li da je u prvom redu referendum glede NATO-a moguće izbjeći, mislite hoće li ta mala strančica uspjeti skupiti dovoljan broj potpisa?
PREDSJEDNIK:
Ja mislim da je moguće da će se i slovenski građani vladati kao kolektivni intelektualac i da će shvatiti da zaoštravanje odnosa sa susjednom prijateljskom zemljom nikome ne koristi pa ni Sloveniji ni Slovencima. Zato vjerujem da ta akcija za provođenje referenduma neće uspjeti.
MARIO HARAPIN.:
Suumit NATO-a se približava. Ići ćete tamo i Vi i premijer. Što će se dogoditi ako Slovenija doista održi referendum i Hrvatska ne postane članica?
PREDSJEDNIK:
Pa odgodit ćemo članstvo, neće se ništa posebno dogoditi.
MARIO HARAPIN:
Ali hoće li takva politika štetiti najprije samoj Sloveniji?
PREDSJEDNIK:
Sloveniji će apsolutno to štetiti, jer slovenska politika time postaje nevjerodostojna, nevjerodostojna u svijetu i nevjerodostojna u Europi. Dakle onaj tkoće imati najveće štete to će biti Slovenija.
MARIO HARAPIN:
Ne smijemo zaboraviti da sa Slovenijom imamo i spor oko granica. Kako mislite da će se rasplesti taj spor?
PREDSJEDNIK:
Taj spor se jedio sada može razriješiti na Međunarodnom sudu pravde u Haagu ako se pitamo o otvorenom pitanju granice na kopnu, a na moru to može riješiti i Međunarodni sud za prava mora u Hamburgu.
Međutim Međunarodni sud pravde u Haagu može riješiti ijedan i drugi slučaj. Dakle najlogičnije bi bilo to sve skupa u putiti na sud i iz političke sfere prebaciti ova otvorena pitanja u pravnu sferu i otvoriti međusobnu suradnju i ići dalje.
MARIO HARAPIN:
I slovenski i hrvatski parlament zauzeli su svoja stajališta. No, često puta se govori o tome da se ne smiju prejudicirati granice. Prejudiciraju li Slovenci granice?
PREDSJEDNIK.
Pa oni su apsolutno prejudicirali pitanje granice čim su rekli da je cijeli Piranski zaljev slovenski. Drugim riječima značilo bi da naši građani, da naši turisti sa naše strane Piranskog zaljeva da se idu kupati u slovensko more. Pa to je apsurd.
MARIO HARAPIN:
Koliko mislite da će nam pomoći posredništvo Marttia Ahtisaaria?
PREDSJEDNIK:
Ono može pomoći samo onda i samo utoliko ako uputi obadvije strane na međunarodnu sudsku istancu. Sve drugo bilo bi političko žongliranje i ostavilo bi više štete nego koristi za budućnost.
MARIO HARAPIN:
Hoćete li se Vi možda aktivnije uključiti u rješavanje ovih pitanja sa Slovenijom?
PREDSJEDNIK:
Ja nemam posebnog razloga niti imam posebnog načina za moje uključivanje. Ja jedino imam stav, a to je da se sve skupa to uputi međunarodnom sudu, a ako Slovenija neće zajedno s nama da jednostavno mi pokrenemo proces pred sudom u Haagu.
MARIO HARAPIN:
Mislite li da Europska unija i na koji način odnosno i NATO savez mogu prisiliti Sloveniju da promijeni svoju politiku?
PREDSJEDNIK:
Ne oni ne mogu formalno ni na koji način pritisnuti Sloveniju, ali kroz svoje instrumente, kroz svoje mehanizme mogu sigurno pomoći da Slovenija na jedan način otupi ovu žestoku polemiku koja se vodi oko otvorenih pitanja i da ih na jedan način uputi na smirivanje situacije, a to bi onda koristilo svima.
MARIO HARAPIN:
Vi niste prestali nositi „Murina“ odijela?
PREDSJEDNIK:
Ja sam inače uvijek kupovao „Varteksova“ odijela, ali imam i „Murino“ odijelo i njega sam obukao upravo u razgovoru sa Slovencima da se vidi da mi ne odbacujemo niti posao sa Slovencima. Ali volio bih i da slovenski političari dođu u „Varteksovom“ odijelu kada raspravljaju o Hrvatskoj.
MARIO HARAPIN:
Prema vama do kada vjerujete da ćemo završiti pregovore s Europskom unijom? Sada se stalno otežu ti datumi i svako malo netko koči naše pregovore.
PREDSJEDNIK:
Objektivno mi možemo završiti sve pregovore, otvoriti sva poglavlja i zatvoriti sva poglavlja još u ovoj godini, objektivno mi to možemo, ali sve ne ovisi o nama. Evo imamo i jedan problem koji se opet ne tiče Slovenije to je pitanje tih tzv. topničkih dnevnika koji nam također malo zagorčavaju život.
MARIO HARAPIN:
Evo kad ste već spomenuli te topničke dnevnike navodno smo priznali odnosno naša strana je navodno priznala postojanje ta 23 dokumenta od mogućih 105 koliko ih traži haaško tužiteljstvo. To je istaknula i glasnogovornica Haaškog suda Olga Kavran.
No, sada se sve češće može čuti da je netko otuđio te dnevnike. Zna li se tko je otuđio te dnevnike?
PREDSJEDNIK:
Situacija vam je ovakva. Prvo moramo reći što su to topnički dnevnici. To su dnevnici koje vode ti artiljerci gdje su naznačeni ciljevi i upotrijebljeno streljivo., dakle upotrijebljene granate. To je taj dnevnik. To je nije bilo formalizirano tako da su neki vođeni u običnim tekama gdje se je pisalo orijentire i ciljeve na koje se je gađalo i koliko je potrošeno municije odnosno koliko je granata potrošeno. Neki su nađeni odmah, a do nekih se ne može doći nikada. Moramo znati da kad smo mi donijeli Ustavni zakon o suradnji sa Haaškim tribunalom iza flanke da tako kažemo formirana je i grupa koja je trebala na određeni način i zaustavljati i izbjegavati tu suradnju. Neki iz tih grupa koji su zaustavljali suradnju sa Haaškim tribunalom jer su mislili da oni na taj način koriste Hrvatskoj i dalje su negdje na nekim pozicijama i od njih možemo onda saznati gdje se ti topnički dnevnici nalaze.
Naime vojni arhiv je u Ministarstvu obrane. Pregledana je ta čitava dokumentacija. Neki dnevnici su pronađeni, a za neke je utvrđeno tko je s njima zadnji raspolagao tako da se može ući u trag.
MARIO HARAPIN:
Vi znate imena tih ljudi koji su zadnji raspolagali?
PREDSJEDNIK:
Pa ja ne znam. To je pitanje ipak istrage.
MARIO HARAPIN:
No kada kažete da i dalje su aktivne skupine ljudi odnosno pojedinci koji koče suradnju s Haaškim sudom koliko to kočenje može zaustaviti i naš put prema Europskoj uniji, jer ne smijemo zaboraviti da je evo i rečeno da će se tek u lipnju u stvari reći na koji način surađujemo s Europskom unijom odnosno sa Haaškim sudom. Sada nam je ipak ostavljen taj grace period od nekoliko tri, četiri mjeseca kako bismo i ovo što nedostaje na neki način pokušali dostaviti ponovno haaškom tužiteljstvu.
PREDSJEDNIK:
Mislim da je ostalo dovoljno vremena da mi pronađemo - upravo zato što znamo trag – i ostatak dokumentacije i zato ne vjerujem da ćemo imati poteškoća sa suradnjom sa Haaškim tribunalom. Za njih će biti bitno da ono čim raspolažemo predamo, a ono što je otuđeno da znamo tko je otuđio i da pokrenemo postupke.
MARIO HARAPIN:
Proteklih dana pratimo i rasplitanje slučaja s veleposlanikom Vejnovićem koji je povučen iz Libije jer je navodno švercao alkohol. Jeste li dobili izvješće od Ministarstva vanjskih poslova što je u pozadini te priče?
PREDSJEDNIK:
Mislim da je ta afera bila u pogrešno vrijeme i na pogrešan način lansirana. Naime mi taman pregovaramo sa libijskom stranom da pukovnik Gadafi posjeti Hrvatsku, to nam je važno ne samo zbog nafte nego zbog čitavog tog tržišta i libijskog i susjednih zemalja ali evo rasplamsala se ta afera nepotrebno.
Naime šta je. Pa sve ambasade u zemljama gdje je zabranjen promet alkoholom dovoze alkohol u svoja veleposlanstva zbog njihovih gostiju, zbog tih proslava koje se provode. Mi imamo dosta proslava kada se toči alkohol u našoj ambasadi, tako i u drugim ambasadama. Inače naša je ambasada u prostoru INI-nom, INA Krosko. Vjerojatno je tamo onda djelomično bilo ono milo za drago. Vi nama prostor vi ćete nama zato pomoći da uvezemo alkohol. Vjerojatno je na takav način to bilo, jer Vejnovića sam ja primio. On je rekao da je on sve dokumente poslao Ministarstvu iako u Ministarstvu kažu da nije baš tako. Zato sam mu rekao neka napiše sve što ima i neka odgovori na sve točke koje mu se stavljaju na teret i onda ćemo jednostavno utvrditi činjenično stanje i onda ćemo donositi odluke, a dotle nećemo.
MARIO HARAPIN:
No evo spomenuli ste i Gadafija koji je trebao za dva mjeseca doći i u našu zemlju, tako ste barem Vi svojedobno i najavljivali. To je sada upitno znači?
PREDSJEDNIK:
To je sigurno upitno, jer znate ako vi otvorite aferu sa svojim ambasadorom, ako povlačite ambasadora na konzultacije tko će završiti te pregovore. Dakle dosta problema ima.
MARIO HARAPIN:
Konzultacije s Ministarstvom vanjskih poslova traju već nekoliko tjedana. Je li ga primio ministar Jandroković?
PREDSJEDNIK:
Mislim da nije, makar tako kad je sa mnom razgovarao rekao je do tada da ga nije ministar primio.
MARIO HARAPIN:
Zanima me mislite li daje Vejnović možda i kolateralna žrtva, jer bili ste prilično glasni u prozivanju veleposlanika Jurice koji je blizak premijeru Sanaderu za njegovu rastrošnost?
PREDSJEDNIK:
To se ne bi smjelo vezati sigurno i ne bi bilo dobro da se veže, jer ja sam imao jednu principijelnu raspravu sa našim veleposlanikom i rekao sam mu da on ne može napuštati sjednicu zbog toga što je netko drugi napustio sjednicu. Naime raspravljalo se na Vijeću sigurnosti o jednoj temi. Američki ambasador je napustio sjednicu i onda je naš napustio sjednicu. Iako se zna da Amerika nas nije podržala, iako smo najveće ovce potrošili na lobiranje u Americi, pa onda se vidi koliko to lobiranje košta i koliko je to korisno.
Ja sam apsolutno da se zabrani bilo kakvo plaćanje lobista, jer mi jednostavno imamo danas kvalificiranu diplomaciju. Oni primaju velike novce i neka izvole raditi svoj posao, a ne da se još uz to plaćaju lobisti. O tom pitanju sam imao raspravu i to nema nikakve veze sa Vejnovićem. Mislim da nije to trebalo na takav način reagirati ako je netko imao to u primisli.
A, ono što sam ja tražio da se u Ministarstvu riješi to je pitanje tzv. sedme uprave. To je ono pitanje koje Ministarstvo mora riješiti. Naime ta sedma uprava – ona se nekako drukčije zove – formirana je za vrijeme Vice Vukojevića. Ona je u stvari izvan sustava. Oni prave neke analize, čak im to i u nazivu kaže da se oni bave analitikom. Oni trebaju biti samo fizičko osiguranje našeg diplomatskog predstavništva i ništa više. Oni mogu fizički osiguravati predstavništvo, voziti ambasadora, a ne raditi bilo kakve druge poslove. To nije njihov posao.
Za obavještavanje mi imamo Vojnu obavještajnu službu, imamo civilnu obavještajnu službu. Za policijske poslove imamo Ministarstvo unutrašnjih poslova, za procesuiranje imamo Državno odvjetništvo. Dakle ja ne vidim u što se ta sedma uprava uklapa, kakva je to vertikala. Ne vidim i jednog razloga da se u tu upravu biraju osobe bez natječaja, a o tome je bila njena i očito svrha prije, ne znam kako je sada, ali to možemo uvijek utvrditi da vidimo zašto bi se u tu upravu netko primao bez natječaja.
Ako se želi bez natječaja onda to možemo dogovoriti sa Ministarstvom unutrašnjih poslova da Ministarstvo unutrašnjih poslova da vozače dale policajce koji imaju i znanje odnosno položene te sve vozačke ispite u zemlji i izvan i na kraju da su uz to i policajci kvalificirani za osiguranje. I da se kaže, evo treba nam pet takvih ljudi, treba nam 15 takvih ljudi onda ne treba natječaj. Kad njemu istekne rok od četiri godine on se vraća natrag u Ministarstvo unutrašnjih poslova, ali se onda zna pod koju o vertikalu spada.
MARIO HARAPIN:
Je li Vejnovića prijavio pripadnik te tzv. sedme uprave?
PREDSJEDNIK:
To ja ne znam. Oni kažu da su dobili te podatke, ali ne znam točno od koga su dobili.
MARIO HARAPIN:
Je li točno da i vozači – kao što ste Vi spomenuli – u pojedinim veleposlanstvima navodno podnose ta izvješća u središnjicu Ministarstva vanjskih poslova o tome što su radili i gdje su bili pojedini veleposlanici, a govori se i o tome da čak pojedini pripadnici te tzv. sedme uprave sjede na sastancima?
PREDSJEDNIK:
Pa i to sam čuo da se događa. Međutim da je nešto trulo u zemlji Danskoj ja vam moram reći jedan podatak. Gledajte taj jedan iz sedme uprave u Portugalu dođe u konflikt da ambasadorom. Ambasadora se povuče, a ovog se pošalje, ovog koji je izazvao konflikt njega se pošalje na novu destinaciju u naše neko drugo diplomatsko predstavništvo. Dakle za mene nezamislivo, ali to je napravljeno.
MARIO HARAPIN:
Nekako usporedo povlači se priča s našim konzulom iz Sydnea Goroslavom Kellerom koji je optužen da je otuđio namještaj vrijedan 10 tisuća dolara. Navodno ga je čak i dočekala policija, a istodobno postoji u Pravilniku i stavak u kojemu piše da predstavnici smiju na kraju mandata otkupiti namještaj. Što je točno u toj cijeloj priči?
PREDSJEDNIK:
Da. U propisu piše da diplomatski predstavnik nakon što mu završi mandat može otkupiti onaj namještaj koji je koristio, ali to treba biti u dogovoru sa Ministarstvom. Meni se čini da se tu radi o jednoj grešci u koracima da je generalni konzul morao obavijestiti svoje Ministarstvo koji su to predmeti koje on misli kupiti i onda ih kupiti po cijeni umanjenoj za amortizaciju za vrijeme koliko je to koristio. To je trebalo po meni napraviti i onda ove afere ne bi bilo.
MARIO HARAPIN:
Kada se govori o veleposlanicima tada se često puta zna istaknuti da se oni dijele na vaše i na naše, na Sanaderove i na Mesićeve i sada nekako da su na red došli Mesićevi veleposlanici i da će oni eto u vašoj zadnjoj godini mandata biti vraćeni?
PREDSJEDNIK:
To bi se moglo u javnosti tako protumačiti. Međutim mislim da je to krivo. O svakom ambasadoru, o svakom generalnom konzulu mi se ipak dogovaramo bez obzira s koje strane je došla inicijativa ta takvog jednog diplomatskog predstavnika. Inicijative dolaze sa raznih strana, ali moramo reći da se o svakom mi dogovaramo i premijer i ja i ministar vanjskih poslova.
MARIO HARAPIN:
Idući tjedan odlazite u posjet Bihaću i Sarajevu gdje ćete postati počasnim građaninom Bihaća i sastati se s Hrvatskim narodnim vijećem. Bosna i Hercegovina prolazi trenutačno kroz velike i opasne turbulecije, a posebice nakon najnovijih izjava predsjednika Republike Srpske Milorada Dodiga. Ponovno je otvorio pitanje osamostaljivanja Republike Srpske. Kako komentirate njegove istupe?
PREDSJEDNIK:
Mislim da međunarodna zajednica mora tu biti daleko određenija, jer jedino što se ne smije dogoditi, a to je da se stvori mogućnost izdvajanja bilo koga iz Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina uvijek je bila jedan entitet za vrijeme bosanskog kraljevstva, za vrijeme turskog perioda, za vrijeme Austrougarske i za vrijeme Jugoslavije.
Dakle Bosna i Hercegovina uvijek je bila jedan entitet. Nikakve autonomije u sklopu te Bosne i Hercegovine nije bilo. Međutim u proteklom ratu došlo je do etničkog čišćenja i na prostoru na kom se nalazi danas Republika Srpska bilo je 48% Hrvata i Bošnjaka. Danas ih nema ni 8%.
Dakle ako se netko pozivana Daytonski sporazum onda mora vratiti i ljude. Oni kažu mi smo vratili imovinu. Oni moraju ljude vratiti pa se na temelju tih odnosa onda uspostavljaju i mehanizmi vlasti. Ne može se izvršiti etničko čišćenje kao kad je onaj ubio svog oca onda kaže sad je najbolji mir da nitko nikog ne dira. Tako i ovdje. Kad se izvrši etničko čišćenje evo sad što je tu je i moramo se s tim složiti. Ja mislim da ne i da se treba izvršiti pritisak na povratak građana njihovim domovima.
Mi što se nas tiče pokušavamo svim sredstvima motivirati naše građane srpske nacionalnosti da se vrate da im obnovimo kuće, da im vratimo imovinu i taj proces je u toku Zato bi bilo dobro i da prestanu te špekulacije da se može Republika Srpska odvojiti.
Ali ako premijer Republike Srpske kaže da za njega Bosna i Hercegovina nije konstanta, da je za njega konstanta Republika Srpska, da sva mjesta koja počinju sa bosanski briše i to zakonom briše Bosanska Dubica. Bosanski Brod, Bosanska Kostajnica to je dokaz što stoji iza te politike. I sada kad su u Prudu se sastali tri politička predstavnika tri naroda dobro je da se sastanu i dobro je da dođu do nekakvog dogovora, ali nije dobro da svatko taj dogovor tumači na svoj način. Tako da ako se predlaže nekakav preustroj Bosne i Hercegovine onda ne može jedan reći imat ćemo više tih jedinica, ne državnih jedinica. Neki predlažu čak Savez nezavisnih država, dakle bit će više teritorijalnih jedinica, u redu, ali kaže Republika Srpska mora ostati. Zašto? Zbog Srebrenice? Zbog čega mora ostati? Ako se vrši rekonstrukcija onda treba rekonstrukciju izvršiti tako da u svakoj jedinici ima sva tri naroda onda to može biti korektno. Nekih će biti više, nekih će biti manje, ali ne smiju biti čisti entiteti.
MARIO HARAPIN:
Ušli ste u posljednju godinu svojega drugog mandata. Kako biste ocijenili svojih devet godina a čelu države?
PREDSJEDNIK:
Kao i što su mandati različiti tako je i različita moja uloga u tim mandatima. U prvom mandatu ja sam se najviše usredotočio na to da Hrvatsku izvučemo iz izolacije, da uspostavimo vladavinu prava, da prestane selektivna primjena prava, da uđemo u odnose sa zemljama izvan bivše Jugoslavije, ali i da uspostavimo odnose sa zemljama koje su proizašle iz bivše Jugoslavije. Da uspostavljamo veze i izvan Europe sa zemljama izvan Europe, da tražimo nova tržišta. Drugim riječima da tražimo što više prijatelja koji će s nama ravnopravno surađivati i u međunarodnim forumima i u bilaterali.
Dakle moj interes je onda bio što prije osposobiti Hrvatsku da funkcionira kao svaka dobro uređena zemlja. Mislim da smo u tome uspjeli. U tome sam imao podršku i Račanove Vlade koja je dala veliki doprinos tome, ali imao sam i podršku Sanaderove Vlade kasnije, jer su se i oni zalagali, iako se zna da je HDZ napustio sjednicu Sabora kada se raspravljalo o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju da bi kako je vrijeme promicalo i HDZ evoluirao i sada je jedan od najvećih zagovornika ulaska u Europsku uniju i NATO pakt. Mislim da je to dobro.
A, ovaj drugi mandat on se odvija sada već u drugim uvjetima. Sada su već pregovori za ulazak u Europsku uniju, sada su pregovori za ulazak u NATO pakt praktično završeni. Ostala je samo procedura. Dakle učinili smo veliki iskorak i proveli smo mnoge reforme. Vojska je do kraja depolitizirana, depolitizirana je dobrim dijelom i policija. Nažalost još imamo policajaca koji su u vrhovima lokalne vlasti ili lokalne politike što nije dobro. Ja se nadam da će to i ministar odnosno Ministarstvo riješiti, jer moramo imati i depolitiziranu policiju.
Sudstvo jedan dobar dio sudaca izašao je iz retorte nekih koji se nisu baš proslavili u velikim demokratskim procesima. Dapače čak su i zaustavljali te procese, ali iz njihovih retorti su došli pojedini kadrovi tako da smo imali takve presude koje su bile katastrofa Bile su sve samo ne odraz vladavine prava. Ali i tu je učinjeno puno, posebno od kad je na čelo došao predsjednik Vrhovnog suda Hrvatin, tako da vjerujem da će i Državno sudbeno vijeće pomoći i sama ta vertikala sudska da se stabilizira sudska vlast. Jer ako je sud nezavisan, ako policija radi na temelju zakona, a ne na temelju nečije volje onda možemo očekivati i demokratske procese u Hrvatskoj.
Zato ovaj drugi dio moga mandata on je prošao najvećim dijelom u traženju podrške za hrvatske strateške ciljeve i na kraju završit će, ali meni se čini da nećemo ući u Europsku uniju to mi je žao za vrijeme mog mandata, ali će vjerojatno biti neposredno nakon što ja odem.
MARIO HARAPIN:
Što planirate u posljednjoj godini svojeg mandata. Hoćete li se pasivizirati ili ipak nećete ići na ruku onima koji su svojedobno tvrdili da vaše savjetnike treba izdržati još godinu, dvije?
PREDSJEDNIK:
Moji savjetnici će biti dotle dok sam i ja Predsjednik, ali svi oi su kompetentni ljudi tako da ne treba nitko razbijati glavu što će se s njima dogoditi. To su ljudi sa velikom kompetencijom, sa velikim akumuliranim znanjem i to su ljudi koji su sigurno demokrati po svome opredjeljenju.
A, što se mene tiče ja ću ovaj ostatak mandata posvetiti što većem provođenju reformi koje su, podršci reformama koje su u tijeku i traženju tržišta za hrvatsko gospodarstvo. To će mi biti nekako prvenstveni zadatak. A, nakon što odem sa mandata ja ću biti jednostavno doživotni bivši Predsjednik koji će pomagati koliko to bude u mojoj moći sve ono što pomaže interesima Hrvatske.
MARIO HARAPIN:
Razmišljate li o tome gdje će vam biti – Vi imate pravo naime još i dvije godine na svoj ured – ured. Hoće li to biti i dalje na Pantovčaku?
PREDSJEDNIK:
Ne dvije godine, ja imam doživotno pravo.
MARIO HARAPIN:
Doživotno pravo na ured, a gdje će vam biti taj ured?
PREDSJEDNIK:
To sada Vlada mora odlučiti. Naime za slijedeću godinu mora se odlučiti i o budžetu toga ureda, ali to će biti m ali ured. Imat će jednu tajnicu, jednog savjetnika i ja ću biti u mirovini dakle mene se neće plaćati, ali trebat će ima uvijek nekih zavisnih troškova čišćenje, održavanje itd. Imam pravo na vozača i osiguranje.
MARIO HARAPIN:
Jeste li Vi razmišljali gdje bi taj ured mogao biti?
PREDSJEDNIK:
Ima nekoliko tih objekata koji su prikladni za tako nešto i ukoliko mene zdravlje posluži mislim da treba voditi računa i da bude mjesta i za budućeg predsjednika, jer Hrvatska će biti sve demokratičnija što bude imala više bivših predsjednika, živih bivših predsjednika.
MARIO HARAPIN:
Razmišljate li o svojem nasljedniku. To vas stalno pitamo. Naime ne samo ja nego i svi drugi novinari o vašem dakle nasljedniku koji će nastaviti možda ili vaš posao ili vođenje na civiliziran način države. Spominju se različita imena. A isto tako čuo sam da se navodno još niste odlučili ni za koga?
PREDSJEDNIK:
Nigdje u svijetu pa ni kod nas nikad se nije dogodilo da odlazi jedan premijer pa da drugi dođe klonirani. Isto tako kad ode jedan predsjednik da na njegovo mjesto dođe klonirani predsjednik. To i ne bi bilo dobro, jer kad je Hrvatsku trebalo braniti, kad je trebala velika centralizacija imali smo jednu opciju. Kad je Hrvatsku trebalo demokratizirati i otvoriti svijetu imali smo drugu opciju. Sada Hrvatska ulazi u mirne vode, demokratske vode, sada moramo imati predsjednika do kraja demokratski opredijeljenog, predsjednika koji nema iskustva drugog svjetskog rata. Dakle to mora biti čovjek iz novih vremena, ali do kraja demokratski opredijeljen, europski opredijeljen i čovjek koji ipak mora biti antifašist u svome pogledu na svijet.
MARIO HARAPIN:
Nećemo spominjati imena možda od ovih kandidata, ali recimo za sada dvije najjače stranke nisu istaknule svoje kandidate. Kod SDP-a se jedno vrijeme spominjao i gospodin Josipović, pa se onda Jurčić sam kandidirao odnosno istaknuo, pa je onda bilo sa strane HDZ-a istaknut jedno vrijeme i dr. Hebrang. No, nekako mi se čini da se sve čuva za veliko finale i da će se na kraju onda postoji naime mogućnost u tome da se i predsjednici tih stranaka kandidiraju u posljednji čad. Bi li bilo dobro da recimo taj posao vaš posao nastave ili gospodin Sanader ili gospodin Milanović?
PREDSJEDNIK:
To je veliko pitanje što bi za hrvatsku bilo najbolje. Naime svaki predsjednik mora se odreći stranke, on mora zamrznuti članstvo u stranci i ako netko misli da može voditi stranku iz Predsjednikovog ureda to može možda dva, tri mjeseca, ali je to jednostavno nemoguće, jer to bi na kraju bio i sudar sa Ustavom.
Ustav isključuje predsjednika iz stranačkog života. Dakle on mora biti izvan stranaka. Ali svaki onaj tko bazira svoju politiku na stranačkoj pripadnosti teško može onda očekivati da ide u to natjecanje za Predsjednika Republike.
Ja ne vidim još točno tko može biti, ali smatram da mora imati i nešto više znanja iz ekonomije, a ukoliko i nema dovoljno tog znanja da zna izabrati one suradnike koji o tome znaju puno. Jer Regan on nije bio ekonomist, on je bio glumac, ali je znao izabrati tim koji mu je pomogao da je u to vrijeme Amerika doživjela veliki napredak, gospodarski napredak.
MARIO HARAPIN.
Sad će odmah svi reći da ste svoju pažnju usmjerili odnosno ove vaše riječi na Nadana Vidoševića. Jeste li?
PREDSJEDNIK:
On sam dobro poznaje ekonomiju. Mnogi se s njim i ne slažu, ali uvijek mogu s njim ukrstiti koplja na bazi argumenata što je u redu. On od toga ni ne bježi. Ali nemojmo podcijeniti ni one koji mogu koristiti tuđu ekonomsku pamet pa da opet budu dobri predsjednici. To je sad pitanje. Pitanje je kako će na to odgovoriti hrvatsko biračko tijelo.
MARIO HARAPIN:
Vi ste golfer. GONG, Zelena akcija i Transparence inernacionale podnijeli su ustavnu tužbu zbog Zakona o igralištima za golf, prema kojemu oni smatraju dakle da omogućuju bogaćenje jednih na račun drugih. Kao što sam rekao Vi ste golfer. Jeste li malo proučavali taj zakon. Ima li razloga za podnošenje ustavne tužbe?
PREDSJEDNIK:
Znate kod nas je interesantna situacija. Imamo dva golf igrališta i 22 udruge za borbu protiv golf igrališta za razliku recimo od jedne Austrije koja ima ja ne znam preko 150 golf igrališta. Sve zemlje koje žele imati ozbiljniji turizam moraju imati golf igrališta. Jer ije to samo igranje golfa. Uz golf se vežu sve druge aktivnosti. Dakle tu se veže turizam, tu se veže puno toga, ali tu se vežu i poslovi. Dakle golf igrači su i veliki poslovni ljudi i ako on dolazi u jednu zemlju koja može pružiti golferima uslugu i osigurati im igranje golfa preko cijele godine što je kod nas slučaj on će dolaziti u Hrvatsku, ali on će i sklapati poslove u Hrvatskoj.
Zato ja nisam za to da se borimo protiv golf igrališta nego da sve bude transparentno kada se grade golf igrališta. Mi imamo toliko terena koji su neobrađeni, koji su u državnom vlasništvu koji se mogu koristiti za golf igrališta uz koncesiju da Hrvatske šume, da država dade na koncesiju određeno zemljište na određeni broj godina i kad prođu te godine zemljište se vraća Hrvatskoj. Dakle to je najjednostavnije.
Ali negdje imate gdje neka parcela smeta da bi se zaokružilo igralište jer to treba od 60 ne znam hektara pa do 80 i više hektara. Dakle da bi se zaokružio takav jedan prostor negdje može biti neka parcela koju ne želi prodati. Mislim da je zakon trebao tu ostaviti mogućnost da onaj tko je ne želi prodati, a privodi se toj novoj svrsi to zemljište da on bude jedan od suvlasnika pa da on daje koncesiju pa da dobiva koncesiju iz te svoje parcele, da to bude jedna ugovorna obveza. Sve to je trebalo u zakonu primijeniti i mislim da bi onda bilo izbjegnuto ovo sudovanje na Ustavnom sudu.
MARIO HARAPIN:
Gospodine Predsjedniče, hvala vam lijepa na razgovoru.
PREDSJEDNIK:
Hvala.
/Završeno u 16,30 sati./