INTERVJU PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE STJEPANA MESIĆA HRVATSKOM RADIJU U EMISIJI „S PREDSJEDNIKOM NA KAVU“ 

MARIO HARAPIN: Gospodine Predsjedniče, dobar vam dan!
PREDSJEDNIK: Dobar dan.
MARIO HARAPIN: Iza nas je gotovo nevjerojatan mjesec. Pad Vlade, rebalansi proračuna, građani gotovo da više ni u što ne vjeruju, a ponajviše toga treba zahvaliti iznenadnom odlasku Ive Sanadera s mjesta premijera i iz političkog života. Jeste li Vi uspjeli doznati možda pravi razlog njegova odlaska?
PREDSJEDNIK: Ne. Ja sam saznao samo ono što je i naša javnost saznala. Naime u razgovoru sa Ivom Sanaderom nakon što je najavio ostavku pitao sam ga koji su razlozi. On mi je to ponovio da je 20 godina u politici, 10 godina na čelu HDZ-a i 7 godina na čelu Vlade. Uz to dodao je da nije bolestan, da nitko u njegovoj obitelji nije bolestan i da se neće kandidirati za predsjednika. To je sve što je on meni rekao. 
Moram malo biti i indiskretan. Razgovarao sam i s novom premijerkom prije tri dana i ona mi je rekla da isto zna što znam i ja. Dakle očito da ni najbliži krug Ive Sanadera nema neka druga saznanja.
MARIO HARAPIN: No, sumnjam da može biti taj zamor materijala pravi razlog odlaska Ive Sanadera, posebice ako se poznaje njegov rad otprije. Dakle ja mogu slobodno procijeniti da Ivo Sanader sakriva pravi razlog njegova odlaska i ono što mnogi nagađaju, a to je da je morao otići zbog ucjene bilo političke ili sumnje u nekakav gospodarski kriminal. No, kako je moguće da Vlada padne zbog nekakve ucjene. To je jedini mogući razlog. Naime i sami ste rekli da je i on sam rekao da nije bolestan niti on niti njegova obitelj. Je li to sve skupa neprihvatljivo?
PREDSJEDNIK: Vrlo je teško je prihvatiti samo ove razloge koje je iznio Ivo Sanader. Naime ja sam na Dan državnosti sa Ivom Sanaderom proveo čitav dan. Ujutro smo postavljali vijence, nakon toga smo bili na svečanoj sjednici Vlade, poslije toga smo išli na vojni mimohod na Trg bana Jelačića, ručali smo zajedno u vili Weiss. Mi smo se odvojili jedno pola sata i nešto više smo razgovarali posebno o dnevno političkim temama. Nakon toga smo otišli u Vukovar.
Čitavo to vrijeme razgovarali smo o temama koje interesiraju i mene i premijera, dakle i koje se kratkoročno rješavaju i one teme koje ostaju za nešto duži rok. Čitavo to vrijeme nije davao nikakvog znaka da je zamoren ili da se želi zahvaliti na funkciji. Mislim da bi bilo sasvim korektno ako je već u to vrijeme znao da će podnijeti ostavku da mi to kaže.
Moram samo napomenuti kada je Ivica Račan saznao da je bolestan, a više nije bio premijer, da je teško bolestan i da se ne zna kakvi će biti rezultati liječenja došao je k meni i rekao je: Predsjednik si Republike i moraš znati, imam vrlo tešku situaciju i danas-sutra može se sve dogoditi. Ja sam borac i borit ću se do krajnjih granica, ali bolest je takva da je pitanje kako može ta borba završiti i došao sam tebi prvom reći jer ti to moraš znati.
Mislim da ako je Ivo Sanader znao nešto zbog čega bi mogao doći u pitanje njegov mandat da bi bilo sasvim korektno da je meni nešto u tom smislu rekao, ali nije.
Poslije Dana državnosti meni je došao predsjednik Turkmenistana u posjetu. Ja sam jedan dan proveo s njim. Primio ga je Ivo Sanader, primio ga je i predsjednik Sabora. On je drugi dan otišao u Dubrovnik.
Treći dan sam ga ja dočekao na Brijunima i onda sam dobio telefonski poziv iz Ureda da me zove Ivo Sanader, dakle to je bio naredni ponedjeljak i da bi se u utorak on meni javio točno u 12 sati.
Budući da se nije javio meni se činilo da je preopterećen pa ćemo se čuti u toku dana jer sam imao još program u Istri. Mene je jedan čovjek iz novinarskog kruga nazvao i pitao šta se to događa: premijer je podnio ostavku. Za mene je to bilo potpuno iznenađenje. Onda sam ja nazvao premijera. On je rekao: kada dolaziš u Zagreb? Ja sam rekao: sutra. Možemo se naći. Našli smo se u vili Weiss i ponovio je ovo što sam vam ja rekao.
MARIO HARAPIN: Može li se samo tako otići iz politike i ostaviti Hrvatsku gotovo na koljenima usred gospodarske krize? Je li to moralno?
PREDSJEDNIK: Svakako da se može otići jer pokazalo se da se može, ali da li je to u redu to je sada druga stvar. Jer Hrvatska nije kao i mnoge druge zemlje sada u prilici da premijeri odlaze bez puno nagovještaja, a da puno posla ostaje nedovršenog. Puno posla je započeto. Kriza je velika financijska kriza, gospodarska kriza. Sve to treba rješavati, ali i u dogovoru s drugima. Dakle, sve ovo mi sami ne možemo riješiti. Novi tim se mora sada uhodavati i u rješavanje pitanja granice sa Slovenijom i pitanja ulaska u Europsku uniju, odnosa s drugim zemljama. Dakle puno toga ima što treba rješavati, a to mora sada nova ekipa koja nema sve informacije. Mislim u najblažem da se može reći da je ovakav odlazak neodgovoran.
MARIO HARAPIN: Nakon odlaska premijer Sanader je nakon par dana pronađen na jahti. Postavilo se pitanje i vodstvu Hrvatske demokratske zajednice je li to primjereno da bivši premijer ostavlja Vladu u ovakvoj situaciji i onda odlazi na jahtu i plovi Jadranom, a istodobno sadašnja Vlada koju je ostavio mora kresati plaće i mirovine. Vama isto pitanje: je li to primjereno?
PREDSJEDNIK: Svakako da nije primjereno jer ako je čovjek umoran, ako kaže da on ne može taj posao više raditi, ako je bolestan i ne može raditi onda bi mu svatko oprostio jedno vrijeme odmora. Ali ako ode na ovakav jedan način, a da javnost nije pripremljena, onda je to sigurno neodgovorno, ali i pitanje tko plaća jahtu.
Probajte uzeti jahtu jedan dan pa ćete vidjeti koliko to košta i čija je to uopće jahta. Prvi vlasnik te jahte bio je Vojko Sandrić. To je onaj koji se svojevremeno odmetnuo pa je stvorio svoje poduzeće u Milanu. Vrlo se obogatio. On je bio zadužen za prikupljanje sredstava za nekakve državne akcije nekada. Ali se, kažem, odmetnuo. Od njegove udovice jahtu je kupio Juroslav Buljubašić. Poslije ju je prodao, ali ne znam kome. Ne znam da li netko drugi plaća jahtu ili sam premijer plaća, ali u svakom slučaju to je dosta interesantno.
MARIO HARAPIN: Da zaokružimo možda priču o Sanaderu. Prema vašoj ocjeni kakav je Sanader bio premijer?
PREDSJEDNIK: On je kao premijer bio vrlo aktivan. On je vrlo brzo u krugu premijera uspostavio jedan kontakt s mnogim premijerima posebno u Europi, posebno s onima čije su zemlje članice Europske unije i NATO saveza. Tu je on bio vrlo brz i bio je uvjerljiv.
Međutim, u državi mislim da se je previše bavio kadrovskim pitanjima na svim nivoima. Mislim da je to trebalo prepustiti institucijama koje i odgovaraju za kadrovska rješenja, jer sada vidimo vidite jedan slučaj gdje je dečko od 28 godina član Uprave ili ne znam u vrhu jedne velike državne tvrtke, a otac mu je u Saboru visoko pozicioniran.
Dakle, ta kadrovska rješenja bi trebalo – koristim priliku da kažem – ponovno staviti pod povećalo i vidjeti tko vodi i tko kontrolira državne firme, tko kontrolira državni novac i u što se on troši.
MARIO HARAPIN: Hoćete reći da je Sanader poticao ili podržavao nepotizam?
PREDSJEDNIK: Mislim da je dobrim dijelom bio upoznat sa svim kadrovskim rješenjima koja se tiču državnih institucija.
MARIO HARAPIN. Znači u najmanju ruku nije spriječio nepotizam?
PREDSJEDNIK: Ili nije znao o kome se radi, ili ako je znao onda nije spriječio.
MARIO HARAPIN: Jeste li promijenili mišljenje o premijerki Jadranki Kosor? Naime, rekli ste na samome početku da ona neće moći voditi Vladu.
PREDSJEDNIK: Ona teško može voditi Vladu ako Vlada ne bude vrlo brzo usvojila koncepciju kako izaći iz ove krize i uz čiju pomoć se iz te krize može izaći. Ako dođu do takvog programa i ukoliko svi oni koji su obvezni voditi računa o financijama, o gospodarstvu, o vanjskoj politici, ako svi budu kompetentni i budu se maksimalno angažirali onda i premijerka može biti dugovječnija.
Ali ako tu dođe do zaribavanja u bilo kojem segmentu Vlade onda to znači da neće Vlada moći odgovoriti na sve izazove. Vlada je sada ona koja mora odgovoriti na izazove sadašnjeg vremena. Izazova je puno, problema je puno i na njih se mora odgovoriti.
MARIO HARAPIN: Kako komentirate minimalne promjene u Vladi primjerice da je Hrvatska seljačka stranka prepustila Ministarstvo poljoprivrede HDZ-u?
PREDSJEDNIK: Ni za jednu stranku nije rezervirano ni jedno mjesto unaprijed. Ovisno o tome tko ima bolje kadrovsko rješenje ako ga traže koalicioni partneri. Očito da su koalicioni partneri procijenili da Čobanković može više odgovoriti sadašnjem trenutku i odgovoriti na pitanja poljoprivrede odnosno naći rješenja za otvorena pitanja u poljoprivredi.
MARIO HARAPIN: No, Marijana Petir bila je suspendirana samo zato što je bila drugačijeg mišljenja od predsjednika stranke Frišćića. Podsjeća li vas to na jednoumlje?
PREDSJEDNIK: Da, to me podsjeća na neka vremena kada je čovjek zbog izraženog mišljenja odmah gubio svoju društvenu ili političku poziciju. Mislim da je trebalo s njom, naime kad bih bio u takvoj situaciji da snosim odgovornost za funkcioniranje jedne stranke, ja bih uvijek otvorio raspravu pa bi došao do jednog demokratskog rješenja koje bi bilo onda i za javnost prihvatljivije. Jer znam da često puta Marijana Petir ima dosta konzervativna ili prekonzervativna stajališta, ali gledajte to svi u njezinoj stranci znaju i ona je na tim stajališta i ušla u Hrvatski sabor.
MARIO HARAPIN: Zemlja je u najgoroj gospodarskoj krizi do sada i usudio bih se reći od Domovinskog rata kada smo imali drugačije probleme. Vjerujete li da nas ova Vlada može izvući iz te krize?
PREDSJEDNIK: To je moguće samo u slučaju da se ključni problemi ove zemlje stave na stol, da se angažiraju svi oni koji svojom pameću, svojim sredstvima, svojim angažmanom mogu pomoći da se stvari pokrenu. Ali ako budemo samo rezali troškove, rezali potrošnju čime zaustavljamo proizvodnju, mi ne možemo izaći na kraj s ovom krizom u kojoj se nalazimo.
MARIO HARAPIN: Znači ne vjerujete u ove postojeće poteze?
PREDSJEDNIK: Ako se ne bude išlo i sa drugim potezima jer što znači smanjiti potrošnju čime smanjujete proizvodnju. Ako smanjujete proizvodnju smanjujete broj radnih mjesta, proizvodnih radnih mjesta. Dakle moraju se poduzeti one mjere koje potiču proizvodnju, koje potiču izvoz, koje otvaraju nova radna mjesta.
MARIO HARAPIN: Možete li biti malo konkretniji: koje su to mjere? Što biste Vi poduzeli da ste evo primjerice na vodećem mjestu Vlade?
PREDSJEDNIK: Dosta je kritike bilo na onaj prijedlog koji je bio davno, ali je doživio veliku kritiku, a to je da se oporezuje kapitalna dobit. Naime, reći ću vam samo jedan slučaj. Vidite, Luka Rajić je kupio Zagrebačku mljekaru. On je razvio taj posao, dobro razvio. Tu su sudjelovali ne samo proizvođači nego i država sa svojim poticajima i on je za velika sredstva, preko 350 milijuna eura, prodao tvornicu. Sada se postavlja pitanje da je porez na kapitalnu dobit recimo bio 50 milijuna, on bi isto tako prodao pa bi bio u dobiti 300 milijuna, a ne 350, a ova država bi naplatila ono što je dala u poticajima. Dakle, to se sve da izračunati da bude i onaj koji ulaže zadovoljan, ali da bude i država koja omogućava nekome da bude uspješan. Jer nije uspješan svatko samo zbog toga što on zna voditi posao nego što mu i država svojom regulativom pomaže da bude uspješan.
MARIO HARAPIN: Imali smo jedan kozmetički rebalans proračuna. Navodno nas tek sad očekuje onaj dublji i pravi. Dublji rezovi nas očekuju svakako i moraju se poduzeti. Gdje bi se sve trebalo štedjeti? Evo jedna kolegica je izračunala bez problema je došla do dvije milijarde kuna da se može uštedjeti – primjerice 300 milijuna Pelješki most, 300 milijuna crkva, 850 milijuna intelektualne usluge i začas se može uštedjeti novac. No, istodobno ono što se predlaže to su dakle kresanje i smanjenje plaća i mirovina. Je li to pravi način?
PREDSJEDNIK: Mislim da nije pravi način jer i crkva mora osjetiti da smo mi u krizi i oni koji dobivaju izvan zemlje hrvatske novce moraju osjetiti da je Hrvatska u krizi. Isto vrijedi i za investicije u projekte koji će donositi sredstva tek za dugi niz godina. Svakako da to sve treba uzeti u obzir. Jer reći sada da Pelješki most mora ići i da se radi o 300 milijuna eura, a svojevremeno se tvrdilo da se ne zna cijena toga mosta.
Sada bi bilo interesantno napraviti analizu koliko je do sada potrošeno za Pelješki most pa da vidimo da li je to onda 300 milijuna ili plus ova sredstva koja su potrošena još 300 milijuna. Treba dati analizu tih sredstava, ali to nitko nije dao. Jedino se kaže mora se napraviti most ne za dvije godine nego za četiri godine, ali opet nismo čuli cijenu. Kolika će biti cijena za četiri godine, a kolika je cijena ako se on napravi za dvije godine i koliko je do sada za taj most potrošeno i tko je kupio sve zemljište oko Pelješkog mosta. Da li se zna tko je sve tu bio u računici pa da se onda vidi koga mi pomažemo ako završavamo taj most.
MARIO HARAPIN: U Saboru je nedavno odlučeno da se recesija neće odraziti na iznose koji se svake godine dodjeljuju Hrvatima izvan domovine. Ima li država novaca trenutačno za takav luksuz?
PREDSJEDNIK: Ako nema za ni jednu stavku dovoljno ona nema dovoljno ni za tu stavku. Tu treba biti razuman. Pa neće Hrvati izvan domovine prigovarati ako se Hrvatska mora oporaviti da bi i oni sutra od toga imali koristi.
MARIO HARAPIN: No kako komentirate ipak onu činjenicu – da se vratimo na umirovljenike i na radnike, dakle je li primjereno uopće uzimati radnicima i umirovljenicima čak i 10%. Lako je nekome uzeti tko ima 20 tisuća kuna 10%, ali nekome tko ima nekoliko tisuća kuna i ako mu se uzme 10% to će i te kako osjetiti, jer moramo znati da cijene energenata su rasle u proteklih godina, cijena hrane je također neopravdano rasla proteklih godina. Sve je jako skupo. Kako će ljudi preživjeti?
PREDSJEDNIK: Vrlo teško. Ako se dira u mirovine i to u minimalne mirovine, ako se dira u najniže plaće onda je iluzorno očekivati da će ti ljudi moći sastavljati kraj s krajem. Ja sam rekao inače za taj budžet pa su me napadali neki iz zaštite životinja, iako ja kao što je poznato od kad znam za sebe volim životinje, ali ja sam rekao jednu činjenicu. Mogao sam reći nešto drugo, to je jedno figurativno izjašnjavanje. Ako se mačku mora odsjeći rep, mora mu se odsjeći ne znam zbog toga što je bolestan, zbog toga što ima gangrenu, ako ga se mora odsjeći, onda ga treba odsjeći tamo do zdravog tkiva tako da on preživi, a odmah su me napali da sam ja za mučenje životinja. To je isto tako kao kod čovjeka. Ako netko ima gangrenu na nozi pa onda mu nećeš malo po malo sjeckati nogu, nego se sječe do zdravog tkiva. Tako je i s budžetom. Smatram ako moramo ići u radikalne rezove onda idemo jednom u radikalne rezove pa će hrvatska javnost to shvatiti, prihvatiti i provesti.
MARIO HARAPIN: Koliko radikalan će biti slijedeći rebalans proračuna što mislite?
PREDSJEDNIK: To je teško reći jer je to sjeckanje mačku repa. Teško je znati kad će doći do zdravog tkiva.
MARIO HARAPIN: Ali radikalne promjene očekujete tijekom ovoga ljeta ili kada?
PREDSJEDNIK: Do jeseni dok se bude donosio novi budžet moramo s ovim budžetom završiti posao.
MARIO HARAPIN: Imamo li previše općina, gradova i županija? Treba li nam drugačiji odnosno jeftiniji regionalni sustav? Iako su to možda malo dugoročnije mjere preustroja no mnogi komentiraju kako eto imamo općine od svega nekoliko stotina žitelja pa onda primjerice prihoduju 300 tisuća kuna, a rashoduju 3 milijuna kuna i više naravno.
PREDSJEDNIK: Da, točno je. Očito je da imamo preveliki broj općina. To je jedan model kojeg ima Francuska, ali Francuska ima takav model da može biti mala općina, ali ona nema dotacija. Dakle tamo je načelnik općine volonter. Uglavnom su u malim općinama načelnici volonteri. Nema plaćanja. Tako i ovdje.
Kod nas je trebalo ipak napraviti takav jedan sustav da se općina može sama održavati sa svojim izvorima prihoda, a da se samo u izuzetnim slučajevima mora angažirati država. Međutim kod nas ja ne znam koliko, ali možda skoro polovica općina prihode prima iz državnog proračuna, a to se mora mijenjati.
MARIO HARAPIN: Deprecijacija kune, aranžman s MMF-om, tiskanje novca od strane Hrvatske narodne banke. To su samo neke od mjera koje ekonomski analitičari predlažu za izlazak iz krize. To su – ponovno se vraćam na to – dakle dugoročnije mjere. Što je vama prihvatljivo od svega toga?
PREDSJEDNIK: U traženju rješenja mora biti angažirana i fiskalna vlast i financijska, dakle i Hrvatska narodna banka i gospodarska politika, dakle i Vlada. Svi moraju biti angažirani da se nađe pravo rješenje. Treba napraviti prave analize i vidjeti koja mjera može brzo i najoptimalnije donijeti korist. Da li je to nastavak razgovora sa MMF-om, da li je to pitanje djelomične devalvacije? Mora se naći prava mjera koja će biti i motivirajuća za daljnju proizvodnju i daljnje ulaganje, ali i motivirajuća za hrvatsku javnost da prihvati te mjere. Jer sve mjere ne možemo primijeniti. Za neke se moramo odlučiti i za koje se odlučimo i provesti.
MARIO HARAPIN: Hrvatske auto-ceste navodno odbacuju 16 milijuna kuna jeftiniju ponudu. U Hrvatskim željeznicama pak isplaćuju gotovo 3 milijuna eura na račune otočića koji mogu samo sanjati da će jednog dana imati možda i željeznicu. Sve su to državne tvrtke u čijim nadzornim odborima sjede političari. Ne bi li upravo oni trebali snositi odgovornost za taj nemar?
PREDSJEDNIK: Mislim da je nastupilo sada vrijeme da se ide s revizijom svih tih nadzornih odbora, da se vidi tko sjedi, jer da sjede činovnici samo zato što su na nekakvoj političkoj poziciji, a da zbog toga odlučuju o poslovanju jedne tvrtke o kojoj ne znaju ništa. To bi bilo jako dobro da se vidi i da se novom zakonskom regulativom pokuša naći jedna mjera, taj jedan kontrolni mehanizam za funkcioniranje tih državnih firmi koje raspolažu ogromnim sredstvima. Nažalost, to nikad nismo dobili. Možda je sada ova kriza i prilika da se i to pitanje raščisti?
MARIO HARAPIN: Tko je odgovoran za 40 milijardi kuna vanjskog duga?
PREDSJEDNIK: Zaduživanje Hrvatske počelo je davno, ali sada do kada će biti otplata tih kredita to je sada veliko pitanje. A lako se može, ekonomski analitičari, financijski analitičari mogu vrlo brzo utvrditi kada i tko je zaduživao Hrvatsku i za koje poslovne pothvate je zaduživana Hrvatska. Najopasnije je ono zaduživanje koje je otišlo u potrošnju.
Ja ću vam samo reći nešto što me podsjeća tamo na 1949. godinu, 1950.-u, kad sam ja bio u gimnaziji onda se razgovaralo na satu povijesti. Naš profesor nam je tumačio kako države propadaju. One se povezuju s drugim državama, ali uvijek dugovi ostaju i onaj pravni sljednik države uvijek mora vraćati dugove. Konkretno dakle 1949-50. godine tadašnja Jugoslavija je otplaćivala dugove bivše kraljevine Jugoslavije, ali moram vam reći i Kraljevine Crne Gore i Kneževine Srbije. Čak i Kneževine Srbije! Sve se je to moralo otplatiti u onoj prošloj Jugoslaviji.
Tako i sada. Nitko ne smije imati iluzije da će netko oprostiti ovih 40 milijardi. Oni se moraju vraćati samo je pitanje da li to vraća ova generacija ili generacija naše djece ili naših unuka.
MARIO HARAPIN: Prema nekim procjenama za vrijeme Tuđmana se država zadužila za otprilike 10 milijardi, za vrijeme Račana još toliko, za vrijeme Sanadera 20 milijardi. Mislite li da uopće postoji način kako vratiti taj novac. Naime do sad smo mogli rasprodavati tvrtke. Sada gotovo ništa od tzv. obiteljskog srebra nije preostalo.
PREDSJEDNIK: Da. Jedno vrijeme je postojala jedna iluzija da mi možemo sve dugove vratiti upravo prodajom obiteljskog srebra, ali onda vam se događaju stvari koje nam sigurno ne idu u prilog. Evo prodana je INA, ali ne znamo pod kojim kondicijama. Mi ne znamo, taj ugovor još nitko nije vidio, jer upravljački taj paket je sasvim drukčiji nego što je bio prije prodaje ovih dionica Molu. Ja govorim samo jedan primjer, ali koliko takvih primjera ima. Jer niti javnost, niti stručna javnost, a niti Sabor vjerojatno ne zna o svim tim prodajama obiteljskog srebra. Da vidimo pod kojim kondicijama su prodali.
MARIO HARAPIN: Tko zna, Vlada?
PREDSJEDNIK: Vlada mora znati.
MARIO HARAPIN: Treba li uopće Vladi Jadranke Kosor i samoj premijerki dakle davati nekakvih sto dana koliko je uobičajeno davati i tek primjerice na jesen procijeniti jesu li uspjeli ili ne?
PREDSJEDNIK: Ne. Ova Vlada nema pravo na nikakvih sto Napoleonovih dana. Naime to je Vlada koja je samo izvršila mala pomjeranja, ali cijeli tim praktično ostaje isti. Potpredsjednica Vlade postaje predsjednica Vlade. Dakle tu nema pravo nitko na sto dana nego od prvog sata se mora raditi.
MARIO HARAPIN: Vrhunac krize se očekuje upravo na jesen. Pribojavate li se masovnih izlazaka na ulicu?
PREDSJEDNIK: Pa što znači izlazak na ulicu? To je iznošenje svojih zahtjeva na jedan transparentan, najtransparentniji, način, jer nisu uspjeli pregovori za pregovaračkim stolom. Određena kategorija ljudi na ovaj način javno demokratski izražava svoje stavove. To je i pravilo u demokratskom svijetu da se na takav način komunicira između onoga tko donosi propise i onoga na koga se propisi primjenjuju. Dakle to neće biti ništa posebno. Samo je sada pitanje da li se mogu naći odgovori na ta pitanja koja će ti javni protesti donijeti ako do njih dođe.
MARIO HARAPIN: Pitam vas naime to zbog toga jer cijelo vrijeme se spominju prijevremeni parlamentarni izbori. Jesu li sad oni postali prilično realan scenarij?
PREDSJEDNIK: Za sada ja mislim da još nisu sazreli uvjeti za izvanredne izbore. Morate shvatiti ako imamo 99 razloga zbog čega smo danas u krizi, ali postoji jedan glavni razlog. Glavni razlog je da smo imali krivi model našeg gospodarskog razvoja i tu nismo uspjeli. Treba sada taj model mijenjati. Treba kao što smo spomenuli i ustroj lokalne samouprave, treba riješiti pitanje poticaja. Ima tih razloga koje moramo reći, ali sve je to u jednom modelu koji nije bio dobro usuglašen. Taj model treba riješiti.
MARIO HARAPIN: Kako procjenjujete stabilnost vladajuće koalicije?
PREDSJEDNIK: Ne znam da li je situacija za njih baš najbolja jer postoji na nekim pitanjima osipanje. Dio zastupnika jedne stranke glasa za jedno, a dio glasa za drugo. I to je demokratski, ali je pitanje da li to pokazuje stabilnost.
MARIO HARAPIN: U Kastvu su SDP, HNS i IDS postigli načelni sporazum buduće koalicije koja bi se trebala usprotiviti ovoj sadašnjoj vladajućoj koaliciji. Je li se to oporba napokon trgnula iz zimskog sna koji traje još od 2003. godine?
PREDSJEDNIK: Ne znam da li je to sada preuranjeno stvarati ovu koaliciju, ali očito da su oni procijenili da bi bilo dobro da pokažu i svoju riješenost da u koordinaciji, da u usuglašavanju stavova, pridobiju hrvatsku javnost odnosno hrvatske birače da im povjere vlast nakon sljedećih izbora. Da li će to biti redovni izbori ili prijevremeni, to je sada drugo pitanje. Ali vjerojatno je to priprema i za predsjedničke izbore.
MARIO HARAPIN: Nije li to ipak odgovor nakon što se počelo nagađati i o mogućem tzv. trećem bloku, dakle okupljanju ljudi koji ne pripadaju ni desnom niti lijevom centru?
PREDSJEDNIK: Pa očito da mi sada u Hrvatskoj imamo bipolarizaciju i pokazalo se da to nije baš polučilo najbolje rezultate, jer uvijek postoji preglasavanje i što god predložili iz onog dijela koji nema vlast to ne može dobiti pravo građanstva. Zato bi bilo možda dobro da postoji kao u Njemačkoj gdje su liberali uvijek bili ta treća snaga koja onda svojim upravo postojanjem i svojom principijelnom politikom održavaju jedan balans, održavaju jednu stabilnost u funkcioniranju državnih institucija.
MARIO HARAPIN: Postoje čak neke procjene da bi takav treći blok mogao dobiti potporu i 15% građana što bi upravo moglo omogućiti ovu stabilnost o kojoj ste malo prije govorili. No, uz jedan preduvjet, a to je da Vi vodite taj treći blok. Okupljate li treći blok?
PREDSJEDNIK: To bi pretenciozno bilo s moje strane. Ja se uvijek zalažem da pomognem da se ostvare oni strateški ciljevi koje si je država preko svojih institucija, parlamenta i Vlade zadala. Zalagao sam se i za ulazak u NATO savez, za ulazak u Europsku uniju. Zalažem se sada i za suradnju s drugim zemljama koje ne pripadaju niti jednom od ovih saveza. Dakle ukoliko bi se takva jedna snaga pojavila koja ne znači da jedna stranka jede drugu, nego da međusobno koordiniraju, surađuju, jer ima točaka na čemu oni imaju identična mišljenja pa se onda mogu i naći i na tim strateškim pravcima da dogovore suradnju. A, ja ću uvijek podržati ne samo te koji žele na takav način surađivati, ja ću podržati i one koji su danas u koaliciji, na vlasti i one koji se spremaju preuzeti vlast, ali samo na principima i na ispunjavanju strateških ciljeva koji se tiču Hrvatske.
MARIO HARAPIN: Kakav bi premijer bio Zoran Milanović?
PREDSJEDNIK: On bi bio dobar premijer ukoliko bi sastavio jednu kompetentnu Vladu.
MARIO HARAPIN: Kada se prvi put počelo nagađati da Vi okupljate taj tzv. treći blok predsjednik SDP-a komentirao je da slobodno možete graditi zid od bloketa. Je li vas iznenadila takva reakcija?
PREDSJEDNIK: Pa nije. Pa i zidovi od bloketa dosta dobro služe. To možete vidjeti na puno mjesta.
MARIO HARAPIN: Hoćete li se Vi kao Sanader nakon završenog mandata povući ili i dalje možemo očekivati vaš politički angažman?
PREDSJEDNIK: Što znači povući? Otići sa mjesta koje je Ustavom definirano, otići na mjesto koje znači bivši Predsjednik. Čim ti kaže bivši to ti znači da nemaš više instrumente za operativni angažman. Dakle, kao bivši podržavat ću onu državnu politiku i one procese u državi koji omogućavaju više demokracije, više europeizacije i više radnih mjesta koliko to ja budem mogao.
MARIO HARAPIN: Jeste li počeli tražiti mjesto za novi Ured?
PREDSJEDNIK: Je. Mi smo Vladi još Ive Sanadera poslali pismo da bi trebalo osigurati prostor za budući Ured jer zakonom je definirano što pripada tome Uredu. To je manji ured. Međutim, tu će se održavati i razgovori, tu će dolaziti i mnogi ljudi izvana s onima s kojima sam do sada imao kontakte, a koji će isto biti i bivši premijeri i bivši predsjednici. Dakle, to mora biti jedan prostor koji će omogućiti funkcioniranje toga Ureda. To znači tajnica, to znači jedan savjetnik, to znači osiguranje, a i prostor gdje se može sjesti i razgovarati.
MARIO HARAPIN: Imate li Vi kakav prijedlog gdje biste voljeli vidjeti takav Ured?
PREDSJEDNIK: Predložili su dvije zgrade koje sada nisu u funkciji. Da li će se s tim složiti, vidjet ćemo.
MARIO HARAPIN: Možemo li znati koji su to?
PREDSJEDNIK: To je tu u Grškovićevoj, jednu zgradu sam vidio, a jednu nisam vidio.
MARIO HARAPIN: Približavaju nam se predsjednički izbori i govorit ćemo naravno i o kandidatima, ima ih već mnoštvo. No prije toga bih se vratio možda na izbor HDZ-a. Dakle, na HDZ-ov sabor koji je bio ne samo izvještajni nego i izborni. Kako komentirate ekspresni izbor novog vodstva stranke i to javnim glasovanjem?
PREDSJEDNIK: Mislim da je to jedna redukcija demokracije jer stranka na vlasti kao i ona koja želi doći na vlast mora i kod svojih izbora pokazati demokraciju, jer osobni primjer je kažu najbolja agitacija. Ako kroz stranačke forume se priznaje demokracija i demokratski izbor onda to je garancija da će tako biti i kad ta stranka dođe na vlast. Dakle, za mene bi bilo daleko demokratičnije da je došlo do normalnih izbora s više kandidata jer bi to bila onda i garancija da će biti više demokracije i u državi. Ali nažalost nije se dogodilo.
MARIO HARAPIN: Istodobno SDP je imao hiperdemokratiziranu proceduru za izbor svoga predsjedničkog kandidata. Sad koliko su time i naštetili samom Ivi Josipoviću jer su polarizirali vlastitu stranku, a nisu mobilizirali glasače?
PREDSJEDNIK: Bilo je pitanje na koji način se dolazi u toj stranci do kandidata pa očito prevladalo je mišljenje da se ide sa dva kandidata. Mogli su to i na nekakav drugi način. To je pitanje ocjene koje vodstvo stranke zauzme i koji je njihov stav. Moglo se je tako da ako netko dobije podršku ne znam pet županija, tri županije i da onda dolazi na listu pa se onda za njega glasa ili na nekakav drugi način ili više još kandidata, ne dva nego više. Međutim oni su odlučili dva. To su demokratski proveli i sada očito da imamo kandidata socijaldemokrata.
MARIO HARAPIN: Kako ga Vi ocjenjujete?
PREDSJEDNIK: On je jedan kompetentan čovjek, vrlo dobar pravnik, profesor prava, angažiran društveno. Kao sveučilišni profesor sigurno je da uočava i probleme ove zemlje, a i da će imati svoj stav kako te probleme rješavati. On će na kraju svoje poruke dati u izbornoj kampanji i vidjet će se što on predlaže. Ali to je jedna kompletna figura društvena, politička i profesionalna o kojoj će građani još puno razgovarati.
MARIO HARAPIN: Mnogi bi htjeli zasjesti na vaše mjesto. Krenimo možda ipak nakon SDP-a i na HDZ. Kako komentirate Andriju Hebranga kojeg je bivši premijer predložio da bude vaš nasljednik?
PREDSJEDNIK: Kad je meni premijer rekao da mu kažem koga bih ja podržao kad bi ovako htio javno podržati iz HDZ-a, ja sam rekao to je meni vrlo teško. Ja ću ti lakše odgovoriti koga sigurno ne bih podržao. Pa koga? Andriju Hebranga. Njega sigurno ne bih podržao jer toliko destrukcije koliko taj čovjek donosi u politički prostor Hrvatske očito da bi smetalo Hrvatskoj kad bi se on našao na čelu Hrvatske. Preteški bi to teret bio za Hrvatsku. To sam rekao Sanaderu. Međutim Sanader je upravo njega predložio.
MARIO HARAPIN: Govori se i o tome da će se najesen Sanader pojaviti kao spasitelj i da je sve ovo samo jedan veliki PR dramolet. Je li Sanader izgubio sve šanse za kandidaturom ili će se opet pokazati ona poznata hrvatska zaboravljivost?
PREDSJEDNIK: On nije izgubio šanse da dobije kandidaturu. Ako bi u njegovoj stranci odustao gospodin Hebrang stranka može izbaciti ponovno kao kandidata Ivu Sanadera. Samo jedno je biti kandidiran, a drugo može li dobiti izbore. Jer način na koji je on otišao i ostavio probleme iza sebe ne legitimira ga da sutra bude izabran za predsjednika.
MARIO HARAPIN: Imamo još mnogo drugih kandidata. Damir Kajin, Dragutin Lesar, Jurčević, Boris Mikšić. Kakve su njihove šanse?
PREDSJEDNIK: Pa kako kojeg. Jer Kain je dosta istupao, poznat je hrvatskoj javnosti. Najvećim dijelom principijelno se borio za svoje stavove. Koliko će to prepoznati hrvatska javnost, to je drugo pitanje. Isto tako imate gospodina Lesara koji je bio veliki borac za parlamentarizam, borac za demokraciju u Saboru, a to znači onda i borac za demokraciju u Hrvatskoj. Opet je pitanje koliko će biti prepoznat. Ali o Jurčeviću ne bih puno govorio jer ne poznajem čovjeka, ali čitao sam neke njegove udžbenike. Mislim da to dovoljno govori kolika je to objektivnost kao povjesničara, a onda možemo zamisliti i objektivnost u politici.
MARIO HARAPIN: Boris Mikšić, vaš prijatelj?
PREDSJEDNIK: Boris Mikšić je imao taj jedan bljesak i poslije toga je ta zvijezda ugašena definitivno.
MARIO HARAPIN: Imate li Vi nekog svojeg favorita?
PREDSJEDNIK: Imam sigurno jer za njega ću glasati ako bude kandidiran.
MARIO HARAPIN: Jesam li ga izrekao tijekom ovog razgovora?
PREDSJEDNIK: Puno je ljudi spomenuto.
MARIO HARAPIN: Našlo bi se nekoga?
PREDSJEDNIK: Našlo bi se.
MARIO HARAPIN: Gospodine Predsjedniče, Hrvatska je zahvaljujući minimalnoj potpori saborskih zastupnika dobila najrestriktivniji Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji. Koliko su takvim zakonom poniženi svi oni koji imaju problema s neplodnošću?
PREDSJEDNIK: To je sada jedan problem pred kojim se i ja nalazim. Naime, po zakonu moram u roku od osam dana potpisati taj zakon s kojim se osobno ne slažem, jer on dovodi u pitanje ravnopravnost građana. I ja sam dao mojim savjetnicima da mi pripreme sve zakonske i ustavne tekstove da mogu intervenirati u Ustavni sud. Naime ne mogu zaustaviti zakon, ali se mogu obratiti Ustavnom sudu i ja ću to učiniti.
Naime, za mene je neprihvatljivo da netko može usvojiti dijete bez bračnog druga i odgajati ga i za društvo, je to prihvatljivo. U redu, i ja se slažem da je. Ali na drugoj strani imate dvoje ljudi u vezi on mora dokazivati da ta veza traje tri godine. Koja je tu logika? Ne vidim logike. Ako dvoje ljudi odluče usvojiti dijete treba im to omogućiti i na taj način mnoga bi djeca bila zbrinuta. A isto tako kod onih parova koji nemaju djecu, a žele djecu treba im omogućiti da se potpomognutom oplodnjom usreće i da dobiju dijete.
Ali smatram da to može i žena koja nije u nekakvoj trogodišnjoj vezi, da može primijeniti medicinsku pomoć u oplodnji. Dakle ja bih tu bio maksimalno liberalan. Jer ovo što je sada doneseno to ipak meni makar kao pravniku ne odgovara jer su građanke dovedeni u neravnopravan položaj.
MARIO HARAPIN: Vratimo se možda na ovu proceduru. Dakle Vi ne možete ne potpisati taj zakon, ali možete zatražiti od Ustavnog suda što, da ga vrati, da ga obustavi?
PREDSJEDNIK: Dati ga na ocjenu ustavnosti.
MARIO HARAPIN: Je li taj zakon protuustavan?
PREDSJEDNIK: Po meni je, jer on dira u ravnopravnost građana, a to zakon ne smije.
MARIO HARAPIN: Što možemo očekivati u roku od ovih osam dana?
PREDSJEDNIK: Ništa. U roku od osam dana ja ću potpisati zakon i onda ću ga napasti na Ustavnom sudu.
MARIO HARAPIN: Jeste li smijenili Nevena Juricu?
PREDSJEDNIK: Ja sam potpisao jedan akt kojim se traži njegovo razrješenje. Dakle sad možemo to očekivati.
MARIO HARAPIN: Zbog čega je Jurica uopće kažnjeno prijavljen?
PREDSJEDNIK: Ima nekoliko razloga, ali ni jedan do mene službeno nije došao. Do mene je službeno došao samo da odlazi Neven Jurica zbog bolesti. Ali hrvatska javnost ima više informacija da se radi i o nekim financijskim transakcijama i o nekim dubiozama od prije. Vidjet ćemo. Ako će to biti i za državno odvjetništvo onda će završiti tamo, ali ne više kao veleposlanik.
MARIO HARAPIN: Govori se o tome – ja sam to također pročitao u medijima – da je i samo Ministarstvo podiglo kaznenu prijavu zbog navodnih velikih kockarskih troškova. A,k govori se i o tome da mu je sam bivši premijer Ivo Sanader njegov prijatelj, osobni prijatelj potpisivao te račune?
PREDSJEDNIK: Ja to ne znam, jer do mene kažem nikakva informacija nije došla niti iz obavještajnih krugova niti iz policije niti iz državnog odvjetništva, ali će istraga to pokazati ukoliko se radi o kažnjivom djelu. Istraga će vrlo brzo pokazati tko je sve umiješan i tko je omogućio ako je učinjeno kažnjivo djelo tko je to još tolerirao.
MARIO HARAPIN: Tko će zamijeniti Juricu?
PREDSJEDNIK: Pa za sada Ranko Vilović, njegov zamjenik, zamjenjuje ga u Vijeću sigurnosti, a da li će biti i veleposlanik to ćemo dogovarati s Vladom.
MARIO HARAPIN: Možemo li očekivati još neke promjene u diplomatskim krugovima?
PREDSJEDNIK: Da. Jedan dobar dio ljudi je pred mirovinom odnosno već je stekao uvjete za mirovinu i tu ćemo ići na popunjavanje, ali uvijek ćemo gledati da to budu kompetentne osobe.
MARIO HARAPIN: Hoće li to biti karijerni diplomati ili će ponovno različiti prijatelji postajati veleposlanicima?
PREDSJEDNIK: Ja se borim da to budu karijerni diplomati.
MARIO HARAPIN: Slovenski premijer Borut Pahor boji se izgleda za svoju sigurnost, jer sada je nakon uhićenja hrvatskog branitelja s bombama izjavio da je njegova sigurnost ugrožena objavljivanjem TV priloga o vikendici u Umagu gdje ljetuje već 15 godina. Je li to licemjerno ljetovati na hrvatskoj obali, a raditi sve što je moguće da blokira pregovore?
PREDSJEDNIK: Ja sam o ovome slučaju već puno puta govorio da je Hrvatska mogla pisati svim članicama Europske unije kada je bila Slovenija pred ulaskom u Europsku uniju da imamo jedan granični spor i dok se taj granični spor ne riješi da mi tražimo da Slovenija ne postane članica. Ali mi to nismo napravili. Računali smo da s tim otvorenim pitanjem Slovenija može ući u Europsku uniju, kao što bi i Hrvatska sada mogla ući u Europsku uniju zbog ovog bilateralnog spora.
Međutim Slovenija je zaboravila da smo mi propustili intervenirati kad je Slovenija ulazila i evo sada jedan bilateralni spor nas zaustavlja pred Europom. Mi imamo 22 otvorena poglavlja, svega 7 zatvorenih poglavlja upravo zbog slovenske blokade. Ja ne kažem da se stvari ne mogu riješiti, ali je sada znatno teže jer su obadvije strane ukopane. Slovenci traže da se rješenje traži primjernom pravičnosti, a mi se držimo principa da se rješenje traži na bazi međunarodnog prava, a to znači međunarodnih konvencija. I kakvo god sud rješenje donese mi ga prihvaćamo. Ali evo i gospodin Pahor se angažirao kao i cijela slovenska javnost da se ovo pitanje sada aktualizira posebno dok mi pregovaramo s Europskom unijom.
Ali on se ne treba ništa plašiti. Ovo je bio jedan slučaj čovjeka koji je već za slične stvari odgovarao, koji boluje koliko ja imam informaciju duže vrijeme.To se moglo desiti i negdje drugdje u drugim zemljama. Kada dođe do jednog usijanog stanja u politici da onda i neki ljudi koji s politikom nemaju nikakve veze, ali imaju sa svojim zdravljem, reagiraju i da naprave nešto što još više otežava situaciju.
MARIO HARAPIN: Prošli ste tjedan u Egiptu sudjelovali na summitu nesvrstanih. Zanima me zbog čega je važno da Hrvatska sudjeluje upravo i na takvom summitu, kakva je uloga takvih summita, a i razgovarali ste i s kubanskim predsjednikom Raulom Castrom. Jeste li možda dogovarali već konkretne teme razgovora koji bi trebao uslijediti odnosno nastavak razgovora koji bi trebao uslijediti na Kubi u rujnu?
PREDSJEDNIK: Kada je stvaran taj Pokret nesvrstanih onda je njegova uloga bila sasvim drukčija. Bila su dva strukturirana bloka istočni i zapadni i oni su bili na dijametralno suprotnim pozicijama. Bio je hladni rat. Bilo je pitanje da li svijet može doživjeti i ratnu katastrofu i stvara se Pokret nesvrstanih koji je amortizirao taj sudar dvaju blokova. I preko tog Pokreta nesvrstanih komunicirali su i ova dva bloka istočni i zapadni. I taj Pokret nesvrstanih omogućio je dijalog i mislim da je dobro došao u vrijeme hladnog rata.
Međutim,sada nema više dva suprotstavljena bloka, ali sada je pitanje krize, sada je pitanje suradnje i ako se preko stotinu zemalja nađe koje žele međusobno surađivati to onda pomaže demokratizaciji čitavog svijeta. Zato smo mi tamo kao promatrači jer mi i ulaskom u NATO savez i ulaskom sutra u Europsku uniju želimo surađivati sa zemljama nesvrstanog svijeta.
Na kraju to je bilo i naše tržište. Dobrim dijelom hrvatske tvrtke su radile u zemljama nesvrstanog svijeta i mnogi naši građani su jedan dio makar svog radnog vijeka proveli na gradilištima upravo u tim zemljama koje su se otvarale prema bivšoj Jugoslaviji, a to znači i prema Hrvatskoj koja je bila najrazvijenija.
MARIO HARAPIN: Često ste u kontaktu sa stranim državnicima. Bojite li se tzv. svinjske gripe?
PREDSJEDNIK: Pa ne. Sigurno da se ne bojim, jer to su takvi prostori gdje malo teško može doći do bilo kakve zaraze. Ali meni je drago da mi se pružila prilika i sada u Šarm el Šeiku da razgovaram s više državnika, da uspostavljam ponovno dobre odnose i da šaljemo poruke našoj privredi da bude agresivnija na tim prostorima. Posebno sada dok smo u ovoj krizi. Razgovarao sam i sa Raulom Castrom. Govorili smo o mojoj budućoj posjeti jer nas zanima suradnja sa Kubom, ali nas zanima i suradnja sa onim zemljama s kojima je Kuba u jako dobrim odnosima. Sve to omogućava Hrvatskoj da se potvrdi kao međunarodno priznati faktor.
MARIO HARAPIN: Na današnji dan točno prije 40 godina čovjek je stupio na Mjesec. Sjećate li se tog trenutka? Jeste li ga gledali ili čitali?
PREDSJEDNIK: Je, sjećam se. To je bilo veliko iznenađenje. To je bilo i šokantno mogu reći za svijet kada smo Mjesec, zvijezde doživljavali samo nešto izvan dometa ljudskih mogućnosti. Ali evo iskrcavanjem na Mjesec se pokazalo da je ljudski um nezaustavljiv i da može i takve pothvate izvesti. Vjerojatno danas, sutra i na Veneru i na Mars. Više nas neće ništa iznenaditi.
MARIO HARAPIN: Kada ćete na godišnji odmor?
PREDSJEDNIK: 10. kolovoza.
MARIO HARAPIN: Standardno mjesto?
PREDSJEDNIK: Standardno mjesto i bit ću 10, 12 dana.
MARIO HARAPIN: Kraće ove godine, to je zbog recesije?
PREDSJEDNIK: Kraće, a odmarat ću se kad odem u mirovinu.
MARIO HARAPIN: Očekujete li vruće ljeto?
PREDSJEDNIK: I jesen, i ljeto i jesen.
MARIO HARAPIN: Gospodine Predsjedniče, najljepše vam se zahvaljujem na razgovoru.
PREDSJEDNIK: Hvala vama.