MARIO HARAPIN: Gospodine Predsjedniče, dobar vam dan.
PREDSJEDNIK: Dobar dan.
MARIO HARAPIN: I službeno smo stupili u jesen za koju ste i sami najavljivali da će biti vruća. No, jeste li očekivali da će se ovako afera jedna za drugom otvarati?
PREDSJEDNIK: Moglo se naslutiti da će afere doći na svjetlo dana prije svega zbog toga što ni jedna do sada nije do kraja završena i ako su se akumulirale i slagale afere svakako je bilo za pretpostaviti da će pred kraj godine izaći na vidjelo puno toga što će onda javnost prihvatiti kao jednu oluju tih svih afera.
MARIO HARAPIN: No, ipak prilično je simptomatično da afere izlaze na vidjelo nakon što je bivši premijer Sanader odstupio s tog mjesta. Mislite li da je netko do sada uspješno zaustavljao sve te afere?
PREDSJEDNIK: Pa to je sasvim sigurno da je netko zaustavljao i to netko u sustavu, jer inače kako bi bilo moguće da se tako dugo proteže afera „Brodosplit“, da se tako dugo produžava afera kamioni kad je sve bilo sasvim jasno. Očito da je bilo s nekih strana pritisaka, ali s kojih to je teško meni reći.
MARIO HARAPIN: Pretpostavljam da ipak taj netko ima ime. Tko bi to bio, koji je to dio sustava kočio rasplitanje svih tih afera?
PREDSJEDNIK: Teško je reći zato što postoje te bočne veze. Kada gledate sustav u cjelini, kad gledate njegovu vertikalu, onda sve to relativno dobro funkcionira, ali postoje bočne veze na dio sustava i onda tu negdje zašteka. Ili zašteka u policiji ili zašteka u državnom odvjetništvu ili u samom sudu.
MARIO HARAPIN: A, netko to uspješno kontrolira?
PREDSJEDNIK: Netko sigurno kontrolira.
MARIO HARAPIN: Jedna od najvećih afera jest ona s pokušajem prodaje dionica „Podravke“ u koju su uključeni mnogi poznati, ali i nepoznati političari i menadžeri. Kako je moguće da se navodno tajno organiziraju menadžeri zbog navodno neprijateljskog preuzimanja tvrtke pa da onda preko treće tvrtke izlazi novac ili da se uopće kreditira tvrtka koja će dobiti kreditom više novaca nego što i sama vrijedi?
PREDSJEDNIK: Teško je ulaziti meni sada u neke poslovne poteze bilo koje firme ili razloge zašto se je neka firma zaduživala. Ali ukoliko se firma zadužuje zato da bi mogao netko preuzeti firmu, onda je to već sumnjiv posao. Da li je on i nezakonit to je sada druga stvar, ali to trebaju utvrditi organi čija je to oblast rada.
MARIO HARAPIN: Navodno je iz „Podravke“ izvučeno 100 milijuna kuna i to neposredno pred posljednje parlamentarne izbore. Treba li to dovoditi u vezu?
PREDSJEDNIK: Pa kad god su izbori i kada god se negdje manipulira novcima znate uvijek to ima određene veze.
MARIO HARAPIN: Kakva je odgovornost potpredsjednika Vlade Damira Polančeca u tom slučaju, ali možda i u onim drugim aferama?
PREDSJEDNIK: Teško mi je reći da li je i koliko odgovoran gospodin Polančec, ali da su se u njegovim rukama koncentrirali poslovi koji su u jednoj lepezi, koji su mnogobrojni i oni poslovi strateške prirode i poslovi pojedinih firmi, tako da je pitanje o čemu se tu sve skupa radi. Da li je bilo dovoljno kontrole u samom Ministarstvu, a pogotovo onda kontrole u onim institucijama oje kontroliraju ministarstva, a to je recimo Ured za upravljanje državnom imovinom, to je Fond za privatizaciju. Sve je to pod jednim ministrom, a morate priznati da su njegove mogućnosti ipak ograničene.
MARIO HARAPIN: Kako to mislite?
PREDSJEDNIK: Ne može on toliki broj poslova uspješno kontrolirati, a u isto vrijeme još i davati odgovore na strateška pitanja prije svega na razvoj gospodarstva u Hrvatskoj.
MARIO HARAPIN: Jeste li Vi na bilo koji način pomogli tvrtki SMS da dobije kredit kod „Podravke“?
PREDSJEDNIK: Ja sam u SMS-u bio nekoliko puta. To je firma koja je jako puno obećavala. Ja mislim da ona može i dalje funkcionirati, samo pretpostavljam da se je ona malo previše financijski izložila kada je išla u preveliku investiciju. K meni je došao njihov direktor Srđan Mladinić i požalio se da nema dovoljno sredstava i da mu prijete poslovne poteškoće i da bi uz jedan kredit mogao lakše poslovati. Ja sam mu rekao zašto ne uzmeš recimo kredit kod „Podravke“ jer je s „Podravkom“ u poslovnoj vezi. Rekao je, e to ne mogu, jer sam se kod njih već zadužio za 65 milijuna. Zašto i kada on to nije objašnjavao.
MARIO HARAPIN: Polančec se pojavljuje i u aferama vezanim za HEP i INU. Zanima me je li smjena Mravka dovoljna i bi li napokon trebali možda i ministri koji sjede u različitim upravnim ili nadzornim odborima odgovarati?
PREDSJEDNIK: Ja mislim prije svega da treba stvar sistemski razriješiti, jer ako ministri sjede u nekim nadzornim odborima mogućnost je sigurno da će tamo gdje sjediš u nadzornom odboru štititi i poslovanje te firme, te državne institucije ili poduzeća u kome država ima određeni vlasnički udio. Ove afere su dobro došle da se to mora suštinski riješiti, dakle sistemski riješiti, da u tim nadzornim odborima sjede ljudi koji o tome nešto znaju i koji odgovaraju za to što rade. Jer nije dovoljno da vam ministar kaže: ja sam bio u tom nadzornom odboru, radi se o nekoj aferi, ali ja o tome ne znam ništa. Čekaj zašto si onda u tom nadzornom odboru, zašto nisi tražio razrješenje, zašto nisi tražio progon ako si nešto primijetio kazneni progon. Dakle nema isprike za onoga tko sjedi u takvom jednom odboru, a ništa ne poduzima osim eventualno plaće ili da kroz mehanizme te firme u kojoj se nalazi zapošljava ovoga ili onoga.
Mislim da tu nismo stvar do kraja riješili, ali pogledajte trebalo bi napraviti – ovo je dobro pitanje i zbog toga – reviziju svih nadzornih odbora pa da se vidi da iz raznih državnih institucija sjede činovnici koji u institucijama u kojima rade nemaju ništa, dakle ništa ne znaju o radu tih institucija ili radu tih javnih poduzeća. Kako je to moguće? Pa upravo zato što se biraju podobni, a ne stručni i to bi trebalo jednom definitivno zaustaviti.
MARIO HARAPIN: Imali smo evo i slučaj „Maestro“ kada nije odgovarao nitko od ministara koji su morali znati za određene privatizacije i pogodovanja. Vidjet ćemo kako će se završiti i ova vaša inicijativa. Zanima me jeste li Vi osobno vidjeli možda ugovor s MOL-om o prodaji INE?
PREDSJEDNIK: Ne, nisam vidio niti mi je bilo tko rekao o tome na koji način i pod kojim uvjetima je prodan dio INE. A, plus toga nisam – a pratio sam – vidio niti odluku Vlade koja je donesena i kada je donesena da se proda dio INE i pod kojim uvjetima. Dakle to je nešto što bez obzira koliko sam ja puta govorio da o tome ne znam ništa nitko mi nije niti u natuknicama dao na znanje o čemu se radi. Moram priznati pitao sam dosadašnjeg predsjednika Uprave INE da mi on nešto kaže, a on kaže da isto niti ga je tko pitao niti je vidio ugovor po kojim se INA prodaje.
MARIO HARAPIN: Mislite na gospodina Dragičevića?
PREDSJEDNIK: Da, on ne zna o tome ništa.
MARIO HARAPIN: Znači Vi sumnjate da Vlada nije uopće dala zeleno svjetlo za prodaju INE?
PREDSJEDNIK: Ja to ne znam. Ja samo znam da sam saznao da se prodaje INA. Pitao sam Dragičevića da li on zna pod kojim uvjetima, on je rekao da ne zna, da ga nitko nije pitao. Bivšem premijeru sam rekao, daj primi članove Uprave INE bez obzira da li je po zakonu on dužan reći to njima ili ne, ali bi bilo dobro jer oni najbolje poznaju INU, da ih primi, da ih sasluša i da vidi što se u stvari događa. On ih nikad nije pozvao.
MARIO HARAPIN: Evo i premijerka Kosor također nije dala odgovor na pitanje je li ona vidjela ugovor o prodaji INE. Navodno su taj ugovor vidjeli samo Sanader i samo Polančec Kako je to moguće?
PREDSJEDNIK: To meni nije sasvim jasno kako je moguće. Prije svega radi se o najvećoj hrvatskoj firmi. Radi se o nacionalnom bogatstvu i sasvim je razumljivo da je Vlada morala dati nekakve okvire u kojima se može pregovarati sa MOL-om. Tko je pregovarao i pod kojim uvjetima su ugovori potpisani to je drugo pitanje. Jer sada vi imate novu vlasničku strukturu, ali imate i novu upravljačku strukturu. Gdje je tu Hrvatska? Vrlo je teško odgovoriti ako ne znate ništa o tom ugovoru.
MARIO HARAPIN: Moguće je odobriti INI kredit da bi riješila probleme s likvidnošću, ali će prije toga morati otkupiti i plinski biznis, a sve je to čini se i sadržano u tom ugovoru. Je li to na određeni način i ucjena nova?
PREDSJEDNIK: Pa da li je ucjena o tome se može raspravljati, ali je šteta da se mi riješimo svojih izvora energenata, jer to su limitirani izvori i ukoliko se toga riješiš pitanje je šta ti ostaje.
MARIO HARAPIN: Da. Manje je poznato da je INA naš najveći izvoznik. Je li se uopće trebala prodavati INA prema vama?
PREDSJEDNIK: Ja mislim da je trebalo tražiti nekakav drugi način pribavljanja sredstava. Ja ne znam uopće koliko je dobiveno tom prodajom i kuda su ta sredstva otišla. Hrvatska javnost ima pravo znati za koliko sredstava je INA prodana i kuda su ta sredstva otišla. Da li su otišla u razvoj ili su otišla u potrošnju ili su se na neki drugi način potrošila ta sredstva. Ali javnost o tome mora znati, a Vlada posebno ja mislim da bi i Vlada gospođe Kosor o tome morala nešto više znati.
MARIO HARAPIN: I progovoriti.
PREDSJEDNIK: Da. Ako nema informacije treba tražiti informacije.
MARIO HARAPIN: Vuče li Vlada dobre poteze za izlazak iz krize?
PREDSJEDNIK: Ja sam svojevremeno rekao da se gospođa Kosor, na meni ovako iznenađujući način, dobro snašla. Sada je samo pitanje kako će to ići u nastavku. Što se tiče vanjskih poslova mislim da je dosta dobro reagirala, a što se tiče gospodarstva tu se još nismo previše pomakli jer tu se iziskuju veliki napori i treba se strateški opredijeliti kako hrvatsku privredu od uvozne privrede pretvoriti u izvoznu privredu. To ni bivša Vlada nije našla odgovor, a ova tek treba naći.
MARIO HARAPIN: I na otvorenju jesenskog Zagrebačkog velesajma dali ste zanimljivu usporedbu o Vladi kao stonozi koja stalno kasni s obuvanjem cipela. Jeste li zadovoljni potezima koje vuku dvojica glavnih ljudi što se tiče barem ekonomije i gospodarska Damir Polančec i ministar financija Ivan Šuker?
PREDSJEDNIK: Ja sam prilično bio kritičan kada sam govorio o hrvatskom gospodarstvu jer očito da nismo dobro usmjereni. Jer ako se doduše smanjuje uvoz, ali se smanjuje i izvoz, dakle kad bi se povećavao izvoz, a smanjivao uvoz onda bi mogli reći da je situacija u redu. Ali ja ne znam zašto je gospodin Polančec našao za potrebno da se na nekakav način obračunava sa mnom. Ja sam samo konstatirao stanje i konstatirao sam kako je bilo i prije godinu dana i prije dvije godine i konstatirao sam sadašnje stanje. Ako mene treba razuvjeravati onda me treba razuvjeravati argumentima, a ne ljutnjom.
MARIO HARAPIN: Pitat ću vas vrlo konkretno, očekujete li možda da premijerka Kosor na proljeće ili slijedeće godine promijeni ipak dio Vlade. Bi li trebali pojedini ministri odstupiti sa svojih dužnosti?
PREDSJEDNIK: Gospođa Kosor će morati vjerojatno poduzimati određene mjere jer ova Vlada nije Vlada koju je ona sastavila. Ovo je Vlada koju je ona naslijedila. Sada se stvari testiraju. Sada ona mora izvući sve pouke iz rada Vlade u kojoj je ona bila, a bila je Vlada Ive Sanadera i morat će se opredijeliti za Vladu koju će ona sastaviti.
U kojoj mjeri možemo očekivati da će ova sadašnja Vlada izmijeniti svoju sliku to je pitanje, ali je sigurno da je ta Vlada preglomazna. Ne samo Vlada, kad kažemo Vlada onda se svi ljute. Sve ono što uz Vladu ide, ako vidite tu masu tih agencija za koje ne znate čime se bave, ako vidite recimo u ministarstvu bi bila logika da imate jednog ili dva državna tajnika, a vi imate stotinu državnih tajnika. Očito da je tu neka inflacija državnih tajnika.
MARIO HARAPIN: Upravo to sam vas htio i pitati. Imamo li možda previše ministarstava? Ima puno nejasnih pozicija od tih različitih agencija za koje se uopće ne zna što rade. Primjerice sasvim je nejasno što radi ministrica bez portfelja Bianca Matković koju je na toj nejasnoj poziciji ostavio Ivo Sanader?
PREDSJEDNIK: Ministri bez portfelja uglavnom uvijek su tamo u vladama gdje se tako postave. To su uvijek vezni igrači, da tako kažemo, pomažu da se održavaju neki linkovi u tom vladinom labirintu, ili su određeni za neke konkretne poslove, ali koji nisu u određenom ministarstvu, dakle za posebne zadatke. Koje posebne zadatke ova gospođa ima, ja ne znam.
MARIO HARAPIN: Nejasno vam je.
PREDSJEDNIK: Svakako mi je nejasno.
MARIO HARAPIN: Ustavni sud primio je više od tri tisuće prijedloga o ocjeni ustavnosti Zakona o posebnom porezu na plaće, mirovine i druga primanja u javnosti popularno nazvan harač. Zbog čega je to ipak pogrešan smjer kojim je Vlada pokušala prikupiti novac?
PREDSJEDNIK: Treba priznati da je to najjednostavniji način da Vlada dođe do novaca, dakle najjednostavniji, ali smatram da nije najpravedniji i zato ga je trebalo izbjeći i tražiti sredstva na drugi način.
Vidite, izbjegava se uvijek oporezivanje kapitalne dobiti, oporezivanje velike imovine, stotinu milijunske imovine, izbjegava se oporezivanje velikog nasljedstva, a sve to treba izraditi po ugledu na zemlje koje su to davno prije nas napravile.
Što mislite zašto Amerikanci poklanjaju svojim fakultetima, svojim univerzitetima, velika bogatstva? Zato što je porez na nasljedstvo tako velik da se nasljedniku ne isplati naslijediti. A, ovako on podijeli dio imovine svojim nasljednicima, ali i nakon toga on stvara novu imovinu. I onda da bi ostalo ime, da bi zabilježio i svoje ime zbog svojih humanitarnih i drugih djelatnosti. onda to poklanja ili nekim galerijama ili otvara galerije, ili muzejima ili svojim fakultetima. Kod nas toga nema. Iako imamo sada milijunere, imamo ljude sa velikim kapitalima koje nisu sami stjecali, koji su igrom privatizacijskih poslova došli u njihove ruke, ali nema pomaka u oporezivanju te imovine.
MARIO HARAPIN: Premijerka Kosor najavila je izmjene Ustava koje se mora izmijeniti zbog pristupanja Europskoj uniji. No ono što je zanimljivo bit će predloženo da na referendum izađu samo građani koji žive u Hrvatskoj, a ne i dijaspora. Je li to malo i u koliziji sa dosadašnjim izbornim sustavom koji predviđa primjerice da dijaspora može glasati na izborima iako ne žive ovdje?
PREDSJEDNIK: Sad se vidi kolika je to u stvari nelogičnost da mi imamo cijelu jednu izbornu jedinicu u inozemstvu. I sad vi možete zamisliti na koji način će ovaj od Brčkog pa do Novog Zelanda izabrati svoje predstavnike koji će predstavljati tu dijasporu. Jasno da to nema nikakve veze sa ozbiljnijim predstavljanjem dijaspore.
Ali ja se slažem da naši građani koji žive u inozemstvu privremeno da glasaju u našim veleposlanstvima, u našim diplomatskim predstavništvima. Netko može biti mjesec dana vani pa ga glasovanje zatekne tamo ili je otišao na pet godina pa ga opet zatekne tamo. On ima svoje biračko pravo iskoristiti.
Ali imati posebnu izbornu jedinicu u inozemstvu gdje ni jedan segment s drugim segmentom nema nikakve veze, to je jedan apsurd. To se vidi sada i po ovome referendumu. Mi referendum ne bi mogli provesti kad bi išli po Izbornom zakonu, to je nemoguće. 
Kod nas je tragika ta što kada imamo izbore onda svi konstatiramo da treba napraviti popise birača, treba ih definitivno utvrditi jer mi imamo više birača nego stanovnika. Pa to dijete u prvom razredu zna da to ne može biti. Ali evo kod nas je to slučaj.
I sada kada bi trebalo provesti referendum na način na koji se glasuje na izborima onda vidite apsurdnost te situacije. Zato ja smatram da će se morati intervenirati i u zakonski tekst, ali odmah nakon izbora ako već ne možemo prije izbora da jednom definitivno dobijemo koje je to biračko tijelo.
A, slažem se da onaj koga se zatekne u inozemstvu ima pravo iskoristiti svoje glasačko pravo i glasovati.
MARIO HARAPIN: Evo i osuđeni ratni zločinac Branimir Glavaš poručuje iz Hercegovine da će se on ipak kandidirati na listi za dijasporu. To još jedanput potvrđuje ovu tezu koja pokazuje o apsurdnosti izbornog zakonodavstva. No, zanima me je li možda i došlo vrijeme da napokon imamo i novi popis građana da se vidi tko to može glasovati, a tko ne može glasovati, jer i sami ste rekli da imamo više birača nego građana?
PREDSJEDNIK: Novi popis će biti 2011. Ali mislim da smo mi biračke popise morali ažurirati i tu nema nikakve isprike. Imamo toliku birokraciju, a nisu uspjeli ažurirati popise birača. A, gospodin Glavaš se vlada u skladu sa našim zakonom, jer naš zakon mu to omogućava.
MARIO HARAPIN: Kada bi se danas proveo referendum o ulasku u Europsku uniju, prema vama kakav bi bio rezultat?
PREDSJEDNIK: Ja mislim da bi ipak većina glasovala za ulazak u Uniju.
MARIO HARAPIN: HDZ je predložio da se u Ustav ugradi odredba o nezastarijevanju pretvorbenog kriminala. Je li to krađa SDP-ovog prijedloga od prije godinu dana ili malo više?
PREDSJEDNIK: Meni je sve skupa to smiješno. Sada je počelo nadmetanje tko je prije predložio. SDP je formalizirao svoj zahtjev. Ja sam davno – iako nemam pravo na zakonsku inicijativu – rekao da bi to trebalo učiniti. Međutim sad vidim da se javljaju novi igrači koji su u sebi bili vjerojatno vrlo glasni, ali nije dolazilo do javnosti da oni upravo to žele što je nekada predlagao SDP. Ali ja to shvaćam ovako sada kao koalicioni prijedlog HDZ-a i SDP-a pa neka se onda u tom smislu dogovore.
MARIO HARAPIN: Evo nam velike koalicije. Što bi se dobilo sada revizijom pretvorbe?
PREDSJEDNIK: Dobio bi se ipak uvid u sve to što se je događalo, a na kraju lakše bi se onda i kriminaliziralo pojedine slučajeve, jer ukoliko se radi o takvom kriminalu, a nema zastare onda se može izvršiti i određena intervencija u taj posao oko preuzimanja firmi.
MARIO HARAPIN: Treba li mijenjati Ustav koji se odnosi možda i na ovlasti Predsjednika?
PREDSJEDNIK: Ja mislim da ne, da su te ustavne ovlasti sasvim dovoljne da Predsjednik bude čvrsta točka sistema, da može utjecati na kreiranje vanjske politike, da može provoditi svoje obveze u pitanju obavještajnih službi, a posebno u pitanju obrane. Mislim da je to dovoljan okvir za pozicioniranje Predsjednika Republike.
MARIO HARAPIN: Primjećuje se da ulazimo posljednjih nekoliko mjeseci u prave izborne utrke za vašega nasljednika. Najprije me zanima zna li se točno kada će biti izbori, hoće li to biti krajem ove godine ili početkom sljedeće?
PREDSJEDNIK: O tome nema još političkog dogovora, ali kao što ste i sami rekli to može biti kraj godine ili može biti početak iduće godine.
MARIO HARAPIN: Jeste li kod bilo kojeg kandidata pronašli odgovarajuće natruhe programa?
PREDSJEDNIK: Svi oni do sada se izjašnjavaju protiv čega jesu i djelomično i za to za što jesu. Međutim tek ja očekujem njihove prave programe u izbornoj kampanji odnosno pred početak izborne kampanje. Za sada očito svako je suzdržan u krajnjim svojim ciljevima što želi provesti ili na što želi maksimalno utjecati u vremenu kada bude preuzeo dužnost Predsjednika.
MARIO HARAPIN: Kamera vas je uhvatila kako se došaptavate s Nadanom Vidoševićem, onda je to isto rekao da to radite i sa Josipovićem. Vesna Pusić pak tvrdi da ste nju poduprli. Tko je u pravu, tko ima najviše šanse?
PREDSJEDNIK: Ja sam s Vidoševićem govorio kada je predsjednik jedne strane države bio u našoj posjeti, bio je u Komori i rekao sam mu da je to dobro da se to čini i dalje, jer Komora je ipak mjesto gdje se sastaju mnogi interesi, sastaju firme i dobro je da se održavaju takvi skupovi odakle mogu doći mnoge privredne i poslovne inicijative. I to sam mu rekao: samo to nastavi i bit će dobro. Ja svakog podržavam tko želi pozitivno pridonijeti razvoju hrvatskog društva. Jasno da ne mogu podržati one koji retrogradno djeluju.
MARIO HARAPIN: Željko Kerum osnovao je Hrvatsku građansku stranku. Mislite li da on može poljuljati političku scenu?
PREDSJEDNIK: Ne može. To je stranka koja je osnovana na jednom manjem prostoru bez velikih mogućnosti na nacionalnom planu. Ali čitajući izjave i slušajući te ljude koji su sudjelovali u formiranju stranke očito da oni imaju interesa proširiti svoj prostor. Ali mislim da je to s obzirom na tu retoriku vrlo teško.
MARIO HARAPIN: Kerum je izazvao pravu buru nakon izjave kod kolege Stankovića da ne bi dopustio Srbima i Crnogorcima da uđu sa svojim kapitalom u trgovinski posao, te da je nemoguće da mu Srbin bude zet. Kako Vi ocjenjujete takav istup?
PREDSJEDNIK: Sličnih izjava je kod nas bilo, pa se nije baš javnost puno zgražala. Ja se sjećam jednoga koji je rekao – mislim vodio je jednu dragovoljačku udrugu ili savez dragovoljačkih udruga izvjesni Liović – da u njegov podrum ne može Srbin, pas i Židov, koliko se ja sjećam, ali on je i dalje bio predsjednik te udruge.
MARIO HARAPIN: Jedna od teorija koja se može čuti jest da je Kerum osnovao stranku kako bi podupro Milana Bandića u njegovoj kandidaturi za Predsjednika. Što Vi mislite?
PREDSJEDNIK: Ne znam. Prije svega ne znam da li se Milan Bandić kandidira. Milan Bandić je član jedne stranke, ta stranka je dala svog kandidata, a ako bi se Milan Bandić kandidirao svakako on bi onda izašao iz okvira svoje stranke i to bi dovelo do određenih potresa, ali ne znam da li bi to previše potreslo stranku. Međutim da su stvari još sasvim nejasne, to možemo vidjeti svaki dan.
MARIO HARAPIN: Vuče li Bandić na određeni način SDP, ali i građane za nos kada se ne želi jasno izjasniti hoće li se ili neće kandidirati?
PREDSJEDNIK: Mislim da je to pitanje SDP-a. Oni moraju u svojim redovima riješiti to pitanje imaju li jednog kandidata ili imaju dva kandidata. Jer to stranka mora riješiti, a ovako javnost se dovodi u jednostavno jednu zabludu i sve skupa malo karikaturalno onda djeluje na ozbiljnost izbora.
MARIO HARAPIN: SDP je odgodio unutarstranačke izbore i to je očiti znak određenog straha pred Bandićem. Kako ocjenjujete uopće oporbenu scenu, ali i vladajuću scenu. Naime i HDZ je u određenoj krizi zbog ovih mnogih afera koje izbijaju na površinu. Jesu li SDP i HDZ u krizi?
PREDSJEDNIK: Ne samo te stranke. Sve stranke su u određenoj krizi, sve stranke imaju određene probleme jer stranački prostor odnosno politički prostor je podijeljen, ali i u strankama manje-više postoje ambicije, postoje još nedefinirane frakcije. Ali iz izjava odgovornih ljudi u strankama vi vidite da se oni ne drže za isti štap. Vjerojatno će u izborima doći do određene kristalizacije pa ćemo nakon toga imati čisću poziciju svake stranke, ali imat ćemo i vidljivije tko u stvari predstavlja i tko je autoritet u kojoj stranci.
MARIO HARAPIN: Za Vašeg nasljednika ima dosta kandidata i Vi ste istaknuli da bi bilo dobro da je on u svakom slučaju antifašista. No, bi li on trebao biti katolik?
PREDSJEDNIK: Mislim da je ta izjava jednog biskupa sasvim deplasirana. Ja bih uvažavao takvu jednu izjavu da Predsjednik treba biti katolik samo onda ako bi Katoličku crkvu plaćali samo katolici, onda bi oni imali pravo angažirati se da katolik bude i Predsjednik države, ali samo da katolici plaćaju. Zašto bi agnostici, zašto bi ateisti plaćali Katoličku crkvu, zašto bi plaćali islamsku zajednicu, zašto bi plaćali ne znam pravoslavnu vjersku zajednicu? 
Možda je i dobro da je na takav način istupio jedan biskup, da se vidi u kom mi vremenu živimo, da se vidi da svi nismo u 21. stoljeću. Jer kad sam rekao da u javnim objektima mogu biti samo državni simboli, ja ne govorim ni o jednoj vjerskoj zajednici, ali govorim o državnim simbolima. Oni su određeni Ustavom. To je grb i zastava. Dakle u državnoj instituciji, u vojsci, u policiji, u ministarstvima mogu postojati samo državni simboli, ali vjerski ne. Ne znam u čemu je nesporazum kada je u pitanju Katolička crkva. U svakoj vojarni vi imate kapelu Katoličke crkve, imate vojnog kapelana. On u svojoj kapeli ima sve potrebne vjerske simbole. Ako mu je premalo za službu Božju u kapeli, on uvijek može sa zapovjednikom dogovoriti da mu se osigura veći prostor, blagovaonica ili neki prostor dok se održava misa. Nakon toga digne simbole i nosi ih natrag u kapelu. Protiv toga nema nitko ništa.
Ali zašto bi recimo jedan sudac iznad sebe držao jedan vjerski znak, a sudi se nekome tko je sasvim druge vjere. Jedan je od kandidata rekao da je on za to da u sudu budu vjerski simboli, a ako nekoga tog okrivljenog smeta taj vjerski simbol neka kaže pa će se on skinuti. Možete misliti! To može reći netko tko nije bio suđen. Zamislite, kad sam ja bio suđen, da sam rekao znate: mene smeta ovdje ovaj jugoslavenski grb, skinite to, jer želim da se meni sudi bez grba. Još dvije godine bih dobio više!
Isto bi se to dogodilo i nekom naivcu koji bi jednom zagriženom vjerniku rekao da mu se skine njegov znak. Kad govorimo o vjerskom simbolu, mi uvijek mislimo na križ. Zašto bi mislili na križ? Zašto jedan sudac ne bi bio Musliman i da ima polumjesec, zašto jedan sudac ne bi mogao biti Židov pa da ima židovsku zvijezdu, zašto netko ne bi mogao biti ateist ili agnostik? Prema tome stvar je što se Ustava tiče čista. Međutim netko očito zamagljuje. Netko želi uporno crkvu u miješati u izbornu kampanju.
MARIO HARAPIN: Zanima me, Vi ste vrhovni zapovjednik i možete naravno utjecati na vojsku. Jeste li uspjeli nakon što ste ovo ljeto dali ponovno tu vašu inicijativu da se uklone vjerski simboli iz vojarni?
PREDSJEDNIK: Je. U vojsci je to uglavnom poštivano. Vojska je depolitizirana. Vojska provodi samo ono što je Ustavom i zakonom propisano i što se vojske tiče mislim da je to u redu.
MARIO HARAPIN: Koje su institucije najkritičnije, to su sudovi?
PREDSJEDNIK: To su sudovi, to su policije, to su općinski uredi, državni uredi gdje bi se trebalo poštivati hrvatski Ustav i hrvatske zakone.
MARIO HARAPIN: Predložili ste da bi se trebao uvesti i taj tzv. crkveni porez. Na koji način bi se trebalo to provesti i što bi se time postiglo, koliko bismo mogli uštedjeti?
PREDSJEDNIK: Imamo država gdje je crkveni porez sasvim normalna stvar. Ali upravo ako biskup traži da netko bude katolik dakle on se miješa u politiku. Ako se miješa u politiku onda neka ga plaća taj tko je za takvu politiku. Dakle zato sam ja rekao.
MARIO HARAPIN: Kardinal Bozanić posjetio je Jasenovac i po prvi put je neki hrvatski kardinal molio za žrtve ustaštva u tom logoru. No istodobno je otvorio i pitanje zašto nema popisa žrtava komunizma ni obilježja i sličnih spomenika. Je li to relativiziranje zločina?
PREDSJEDNIK: Pa to je svakako relativiziranje i mislim da je dobro da je kardinal išao u Jasenovac, dobro da se poklonio žrtvama koje ni za što nisu bile krive osim što su bili različiti. Ali mislim da nije trebalo miješati dvije stvari. To bi isto tako bilo kao da se biskup, kardinal ili papa poklone žrtvama Auschwitza i da onda kažu da se pobroje žrtve bombardiranja Dresdena. To jednostavno ne ide jedno s drugim, ali očito da je upravo to i bila namjera, da se stvari relativiziraju. Ali niti se ideologije mogu pomiriti niti se žrtve mogu zbrajati. Žrtva je žrtva, ja se s time slažem, ali svakoj se treba pokloniti na određeni način, ali ne dirati onu drugu žrtvu.
MARIO HARAPIN: Odmah mi se nameće pitanje hoćete li Vi u Bleiburg?
PREDSJEDNIK: Rekao sam: kad se je govorilo da u Jasenovcu ima milijun i 700 ubijenih, znao sam da je to manipulacija i da to jednostavno nije istina i ja nisam išao u Jasenovac. Ali kada smo dobili za Jasenovac egzaktne podatke, skoro sasvim točne, ne do kraja točne, jer oni nikada neće biti točni, da se radi o 80 do 100 tisuća ubijenih nevinih ljudi, onda sam išao i uvijek ću ići u Jasenovac, jer za mene je to sada utvrđena jedna povijesna činjenica.
Što se tiče Bleiburga, tu ima puno nedovršenih stvari. Na samom Bleiburgu nekoliko ljudi je ubijeno. Poginuli su mnogi i poslije Bleiburga dakle na križnom putu. Taj dio treba istražiti. I drugo oni koji su poginuli u šumama koji su se odupirali novo uspostavljenom režimu s oružjem u ruci oni nisu nevine žrtve. Bila je osnovana OZNA – Odjel za zaštitu naroda - koji je trebao intervenirati kada se pojave ove naoružane grupe koje su ubijale odbornike, palile općinske zgrade.
Jer, što se dogodilo? Neki nisu ni došli do granice pa su otišli u šume. To su tzv. križari, škripari i ne znam kako su ih sve zvali, a neki su se vratili iz Austrije, dakle pred austrijskom granicom vratili se s oružjem u ruci. Što su oni čekali? Oni su čekali sukob istoka i zapada i da će zapad njih trebati kada dođe novi sukob sa Sovjetskim Savezom. Oni su formirali grupe koje su bile jako moćne, grupe koje su zaustavljale vlakove.
Mene su zaustavili, ja sam bio u vlaku kada je jedna grupa Martina Dasovića zaustavila vlak, na konjima su bili kao kauboji, izvadili su iz vlaka neke ljude, uzeli su ono što su htjeli u poštanskom vagonu i vlak je otišao dalje. Dakle u tim borbama ginuli su i članovi OZNE, ali ginuli su i ti naoružani ljudi. Njih su tamo gdje su ubijeni, gdje su poginuli u borbi sahranili i ta grobišta to nisu nevini ljudi. To su ljudi koji pružaju otpor oružjem. 
General Korade je heroj Domovinskog rata, to se svi slažemo, ali poslije rata njegovo vladanje nije bilo najbolje, a najlošije je bilo to što je ubio nevine ljude i oružjem pružao otpor. Šta mi sada trebamo tražiti tog policajca koji je ubio Koradea, jer je ubio heroja Domovinskog rata. Dakle to je smiješna stvar.
Ali stvar treba postaviti na svoje mjesto, nisu svi koji su poginuli poslije 1945-te bili nevini. To jednostavno nije istina.
MARIO HARAPIN: Gospodine Predsjedniče, ovaj tjedan trebala bi se znati budućnost našeg pristupanja Europskoj uniji. Kako uopće procjenjujete izglede Hrvatske da skoro završi pregovore s EU? Naime, u petak će se napokon održati međuvladina konferencija. Mnogo se govori o tom dogovoru koji je postignut očito između Kosor i Pahora. Znate li Vi detalje tog dogovora?
PREDSJEDNIK: Nema nikakvog tajnog dogovora. Ono sve što je izneseno van to je otprilike to. Smatram da i Brammertz, koji je tužitelj Haaškog tribunala, koji dolazi u Zagreb, i mi ćemo mu dati sve podatke o tome što smo poduzeli da bi se došlo do tzv. topničkih dnevnika. Ja se nadam da će biti i zadovoljan nakon što mu sve ovo prezentiramo.
A, što se tiče Slovenije ništa posebno tu nije dogovoreno. Ono što smo mi bili dužni učiniti to je da smo izuzeli sve one dokumente kojima se prejudicira granica. Drugim riječima mi sada otvaramo mogućnost za raspravu o granici. Za to postoje argumentacije, za to postoje pravni osnovi i o tome neka se raspravlja. Ali da postoji nekakav dogovor na štetu Hrvatske, to ne.
MARIO HARAPIN: Je li Hrvatskoj prihvatljiv navodni pristanak Jadranke Kosor na nastavak pregovora na temelju tzv. drugog Rehnovog prijedloga prema kojemu se Sloveniji priznaje pravo na izlaz na otvoreno more?
PREDSJEDNIK: Ne, gospođa Kosor takvo što nije potpisala.
MARIO HARAPIN: Vratili ste se s putovanja na Kubu i u New York. Zašto ste išli na Kubu?
PREDSJEDNIK: Pa prije svega moj cilj je bio da pokušam sa Kubom stvoriti takvu komunikaciju da kada se skine blokada da Hrvatska bude prva koja može i iskoristiti to tržište, ali i da kubanska privreda može naći svoje tržište i u Hrvatskoj i u susjednim zemljama. Dakle to je dvosmjerna cesta. Mi možemo sa Kubom dosta toga napraviti. Naime njima trebaju hidrocentrale. U njihovim sadašnjim hidrocentralama su naši transformatori. Oni se moraju obnoviti. Oni trebaju ceste, trebaju auto-ceste. Morate znati da je Kuba duga 1.500 kilometara. To je kao odavde do Pariza. I koliko tu treba izgraditi još cesta. Njima trebaju ophodni brodovi. To se može odmah ugovarati. Njima trebaju ribarski brodovi. To se može odmah ugovarati. Njima su potrebni istražni radovi za plin i naftu. Dakle i tu se možemo pojaviti. Ali oni više ne izvoze samo šećer u rinfuzi kako se to kaže nego žele konačni proizvod tako da oni šećer izvoze u rumu i drugim proizvodima i tu bi bilo onda šanse za našu privredu da se pokaže. I jasno ako gledate da je njihova temperatura – to je uvijek proljeće i ljeto – od 16 do 40 stupnjeva, da je more u zimi 27 po našem mjerenju zime, da tu i za našu turističku privredu ima puno šanse. Privreda turistička Španjolske je prisutna. Oni tamo kontroliraju 33 velika hotela, a vrlo su zainteresirani da se i naša turistička privreda tamo pojavi.
MARIO HARAPIN: Kritičari vam spočitavaju da niste trebali ići na Kubu jer na to blagonaklono ne gledaju Sjedinjene Države koje su nam pomogle eto i u razrješavanju spora sa Slovenijom?
PREDSJEDNIK: Ne znam kome je to palo na pamet, jer svi šefovi država koje sam sretao vrlo su prijateljski sa mnom razgovarali. Nitko ni u primisli nije imao da mi zbog tog putovanja prigovori, jer prije svega ja vodim hrvatsku politiku i brinem se o hrvatskim interesima, a to očekujem onda i od svih drugih koji su preuzeli odgovornost.
MARIO HARAPIN: Jeste li razočarani što se niste susreli i s Fidelom Castrom?
PREDSJEDNIK: To nije bilo ni u planu. Kada sam ja odlazio to nije bilo planirano. Smatrao sam ako mi se ponudi takav razgovor, prihvatit ću ga, ali sve što je bilo planirano mi smo izvršili.
MARIO HARAPIN: Sa sobom ste vodili i gospodarstvenike kao što ste rekli na Kubu. To je vjerujem i … iz onog slučaja Libije kada ste ih također vodili, ali nismo iskoristili one prilike nakon otvaranja Libije. Evo Moamer Gadafi pojavio se u UN-u nakon 40 godina i održao sad već povijesni govor od jedan sat i točno 36 minuta, bio je vrlo osebujan. Zanima me niste se sreli s njim, ali jeste li se uspjeli pomiriti na jedan određeni način nakon svih onih ispada i s Nevenom Juricom i s hrvatskim veleposlanikom u Tripoliju?
PREDSJEDNIK: Da odgovorim na prvi dio pitanja. Naime točno je da su sa mnom bili i gospodarstvenici na Kubi. Oni su imali i konkretne razgovore i dobili su konkretne informacije. Znate to je sustav koji još nije u tržišnom sustavu i nakon skidanja blokade i tu se očekuju određene promjene, određene inovacije, jer tamo ni mala privreda još nije privatizirana. Sve to je kod njih sada u predradnjama tako da je dobro da smo tamo prisutni.
A, što se tiče Libije. Mi jesmo tamo bili prisutni sa više naših poduzeća, obavljeno je dosta posla, međutim ne dovoljno. Dozvolili smo da nas drugi pređu, da budu uspješniji od nas zbog jednostavnog našeg ili konformizma ili nekakvog straha da će javnost napasti onoga tko posluje s Libijom. Sad su tamo Amerikanci, Englezi, Francuzi, Talijani, Nijemci. Svi su sada tamo, a mi smo bili prvi, samo nismo znali iskoristiti i dobrim dijelom to je bio i rezultat tih kritičara koji nisu razumjeli hrvatske interese.
MARIO HARAPIN: Kratko ste razgovarali i s američkim predsjednikom Barackom Obamom. On vas je jako srdačno pozdravio u Vijeću sigurnosti?
PREDSJEDNIK: Je, je. Sreli smo se u stvari dva puta na večeri i sreli smo se i u Vijeću sigurnosti. Vrlo je srdačan bio sa mnom i svojoj ženi je rekao da smo veliki prijatelji u NATO savezu. Ali i taj kratki susret i taj kratki razgovor je samo dokaz da mi s Amerikom imamo dobre odnose. Imali smo dobre odnose i sa bivšom administracijom, a s ovom administracijom možemo imati još bolje odnose.
MARIO HARAPIN: Nakon deset godina oprostili ste se od Opće skupštine Ujedinjenih naroda. Kakav je ugled Hrvatske u tom tijelu i kako biste uopće ocijenili svoju ulogu u hrvatskoj vanjskoj međunarodnoj politici?
PREDSJEDNIK: U Općoj skupštini Hrvatska ima jedan ugled koje mnoge daleko veće i moćnije zemlje od nas nemaju. A, što se tiče Vijeća sigurnosti tu smo mi dobro pozicionirani, dobro je prihvaćena Hrvatska kao članica Vijeća sigurnosti i ove eskapade koje je imao bivši naš šef misije Neven Jurica, one su izvan djelokruga Vijeća sigurnosti, jer najveći lavovski dio posla obavljao je sadašnji naš predstavnik Ranko Vilović zajedno s Nevenom Juricom i u tom poslu su oni dobro surađivali. Bila je i dobra suradnja sa drugim članicama Vijeća sigurnosti osim jednog slučaja kada su Belgija, Italija i ne znam koje su zemlje ostale, a naš je predstavnik izašao van sa sjednice. Mislim da mi ne moramo uvijek paziti što netko drugi napravi. Mi moramo uvijek procjenjivati situaciju što Hrvatskoj odgovara.
MARIO HARAPIN: U New Yorku je bio i bivši premijer koji je izbjegao novinare rekavši da je on sad običan građanin Ivo Sanader. Niste se s njim sreli, no čuli ste se s njim i rekli ste da vas je pozvao na večeru kada se obojica vratite u Zagreb. Kada ćete na tu večeru i o čemu ćete uopće razgovarati?
PREDSJEDNIK: Pa ja ne znam. On je predložio večeru i ja sam prihvatio i možemo se naći. Ja sam na tom skupu bio na kom je bio Ivo Sanader,prije dvije godine. To je skup koji organizira jedna bogata Kanađanka, ja ne znam koliko je bilo 8 ili 10 ljudi. Govori se o kreativnom upravljanju. Bilo je prihvaćeno od tih 8 ili 10 ljudi koji su sjedili, ali to naši mediji nisu uopće popratili. Toliko je to za njih bilo beznačajno, da uopće nisu to popratili. Sada sam vidio Sanader je bio na tom skupu. Na našoj televiziji dobio je pet minuta, a moja prisutnost na Vijeću sigurnosti i Općoj skupštini dobila je možda dobru minutu i pol. Možda sam malo pretjerao, ali tu smo negdje.
MARIO HARAPIN: Šest do osam ljudi je bilo na tom skupu?
PREDSJEDNIK: Pa tako mislim, nije više od osam.
MARIO HARAPIN: Kako to da nas uopće Sanader sada zastupa? Navodno se povukao iz politike?
PREDSJEDNIK: On se povukao iz politike. Ovo nije skup koji je relevantan u bilo kom političkom smislu. Kažem, bio sam prije dvije godine na tome, ali to uopće nije bilo zabilježeno. To mi je bilo uz posao koji sam obavljao onda u Skupštini odnosno u onom poslu zbog kojeg sam došao u Ameriku, a ovo mi je bilo en passant. I zato vjerojatno i predstavnici naših medija koji su tada bili u New Yorku to nisu smatrali ni potrebno da zabilježe.
MARIO HARAPIN: Nadam se da ćete na toj večeri pitati Sanadera prave razloge zašto je otišao.
PREDSJEDNIK: Pitao sam ga za prave razloge. On mi je rekao da nema nikakvih drugih razloga osim onih koje je javno iznio.
MARIO HARAPIN: Na Karipskome moru bili ste i u ribolovu. Kako je prošlo?
PREDSJEDNIK: Da. Otišao sam nekoliko sati i u ribolov, a otišao sam više zbog toga da vidim kako se to organizira i kako bi to bilo interesantno da i naši turisti koji bi išli u našoj organizaciji da idu tamo, to je lov na barakude. Ja sam dvije ulovio.
To je onako kao što je lovio Hemingway s broda kad je učvršćen taj štap i lovi se na varalicu, ali zgodno je kad riba potegne. Međutim obadvije moje koje sam ulovio barakude bile su otrovne. One se mogu jesti uz određenu pripremu. Mora iscuriti ta krv, a to mora visiti nekoliko sati na ribarskom brodu, ovdje je bio obični brod, onda se mora to prokuhati pa tek onda pripremati i peći za hranu, tako da to nisu htjeli na turističkom brodu. Pustili smo ih onda u more.
MARIO HARAPIN: Neka ste ih ostavili, neka ostanu barakude tamo gdje trebaju biti. Gospodine Predsjedniče, hvala vam lijepa na razgovoru. PREDSJEDNIK: Hvala vama.