MARIO HARAPIN: Gospodine Predsjedniče, dobar vam dan.
PREDSJEDNIK: Dobar dan vama i svim vašim slušateljima.
MARIO HARAPIN: Afera „Podravka“ već danim trese uglavnom političku scenu. O tome smo govorili i prije mjesec dana, no tek na pritisak medija nešto se je i poduzelo. Istaknuli ste da politika nema što tražiti u „Podravci“. Na koga ste konkretno mislili?
PREDSJEDNIK: Ja sam mislio na sve one koji iz politike utječu na menadžment ili na njihovu poslovnu politiku ili sudjeluju u pritisku na kadrovskim rješenjima. Dakle koje su to političke opcije koje na takav način rade, to je pitanje tko ima veću poziciju u jednom prostoru. Ovdje kad je „Podravka“ u pitanju onda se očito odnosi na HDZ i HSS, jer oni su u stvari podijelili – to je javna tajna – utjecaje u „Podravci“, a to nije dobro.
Ja sam rekao da bi trebalo definitivno mijenjati regulativu. Jer ako gledate sva državna poduzeća ili poduzeća u kojima država ima određeni dio vlasništva tu su afere i gdje god se malo dubinski uđe u bilo koju firmu vidjeli ste uvijek je afera za aferom. Dobrim dijelom te afere su, da tako kažemo, inicirali rješenje tih pitanja koja se tiču te afere su mediji. Mediji su pomogli da se do njih dođe. Dio je jasno i samo državno odvjetništvo, dio policija, ali mislim da su mediji najviše pridonijeli da se vidi da je to jedan sindrom i da treba mijenjati regulativu da se politika izbaci iz biznisa.
MARIO HARAPIN: Evo, u HDZ-u su vrlo oštro dočekali Vaše stajalište da politici nije mjesto u tvrtkama pa uzvraćaju da ste Vi bili politički mentor Marincu i da ste kod Šestaka urgirali za tvrtku SMS?
PREDSJEDNIK: Ja mislim da je to prije svega djetinjasto jer to nema nikakve veze. Gledajte Predsjednik Republike po Ustavu odgovoran je za funkcioniranje sustava svih državnih mehanizama. Ono što Predsjednika interesira to je i pitanje gospodarstva. A, što mene konkretno interesira je proizvodnja za domaće tržište i proizvodnja za izvoz i gdje god mogu ja pomažem u tom smislu da im dajem podršku. Ljudima koji u ovim teškim uvjetima privređuju, da im dajem podršku da izlaze na tržište, da se bore, a u mojim svim do sada putovanjima uvijek sam otvarao vrata za hrvatsko gospodarstvo. Neki su ta otvorena vrata iskoristili, neki nisu.
MARIO HARAPIN: Zanima me kakav je uopće vaš odnos sa Marincem? Je li on možda zatražio vašu pomoć u ovom zadnjem slučaju nakon što je pritvoren?
PREDSJEDNIK: Nikada ja s gospodinom Marincem nisam otišao negdje na kavu, nisam otišao s njim nikada na ručak, niti je on bio kod mene u kući, niti sam ja bio kod njega u kući. Dakle, ne može se govoriti o nekakvom posebnom odnosu. Činjenica je da je on kao i mnogi drugi pomogao moju izbornu kampanju. To je sve evidentirano. Prema tome, kao i drugi građani. Dakle, vjerovao je vjerojatno u moj program koji je bio javno publiciran. A drugo, ja nema nikakav posebni odnos s njim.
MARIO HARAPIN: Mislite li da Vam možda HDZ pokušava smjestiti tj. dovesti vas u vezu s aferom „Podravka“?
PREDSJEDNIK: Vjerojatno netko da. Sad ja ne bih išao baš tako daleko da kažem da iza toga stoji HDZ, ali da netko sigurno želi malo proširiti krug odgovornih, jer onda se razvodnjava krivnja onih koji su uistinu krivi.
MARIO HARAPIN: Govorili ste o odnosu HDZ-a i HSS-a odnosno političkoj podjeli „Podravke“. Je li moguće da Vlada konkretno potpredsjednik Vlade Damir Polančec nije imao pojma o tome što se događa u „Podravci“?
PREDSJEDNIK: Pa, ako ništa drugo, on je morao znati da je menadžment i Nadzorni odbor podijeljen politički. I bilo bi dobro da je netko u Vladi ili sama Vlada vidjela taj sindrom koji se pojavio ne samo u jednoj firmi već u svim firmama u kojima je država prisutna manje-više pokazalo se da stvari sistemski nisu dobro riješene. To je mogao najlakše vidjeti ministar i morao je tražiti da se izmijeni regulativa, da se zakon izmijeni, da se isključi mogućnost da politika djeluje na menadžment, a to znači i na poslovanje i na kratkoročno i dugoročno poslovanje.
Jer, što smo mi željeli postići prije svega pretvorbom? Htjeli smo doći do titulara vlasništva. A, što smo htjeli sa privatizacijom? Da, vlasnik kapitala odlučuje o menadžmentu, a ne stranka, ne država, nitko drugi nego vlasnik. Ako je država vlasnik onda u onom dijelu u kome je ona vlasnik zajedno s drugima, ali ne kao politička stranka nego kao zainteresirani vlasnik, a to je nešto drugo.
MARIO HARAPIN: Svi govore o odlasku Polančeca iz Vlade. Biste li Vi poduprli premijerku Kosor u nakani da napravi oštre rezove u sastavu Vlade?
PREDSJEDNIK: Ja smatram da je ova Vlada koju je naslijedila gospođa Kosor Vlada, a koju je sastavio prethodni premijer. Sada je druga Vlada i druge su okolnosti. U to vrijeme kad je sastavljana Sanaderova Vlada nije bilo recesije, nije bilo krize u ovom obimu u kojem je sada i očito da će neki ministri morati otići, a neki doći koji se mogu nositi sa sadašnjim izazovima koji su ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu.
MARIO HARAPIN: Može li se Polančec nositi s tim izazovima?
PREDSJEDNIK: To bi mi malo teže bilo sada odgovoriti s da ili ne jer prije svega Polančeca spominju u ovoj aferi. Budući da je taj postupak u toku na njega se taj postupak još ne odnosi makar koliko ja imam informaciju, ali bi bilo nezgodno sada davati kvalifikaciju prije nego se sve skupa završi.
MARIO HARAPIN: No, ako govorimo generalno kada bi do tih promjena u Vladi uopće moglo doći: nakon što se izglasa proračun ili nakon predsjedničkih izbora?
PREDSJEDNIK: To će morati gospođa Kosor procijeniti da li s ovom Vladom može sastaviti budžet. I drugo da li može izdržati sve do izbora za novog predsjednika. Ona mora procijeniti koliko ova Vlada može izdržati.
MARIO HARAPIN: Kakvo je vaše mišljenje? Zanimljiva je naravno i stabilnost vladajuće koalicije jer HDZ nije sam. Tu su i HSS, nacionalne manjine i njihovi predstavnici, HSLS?
PREDSJEDNIK: Ono pred čim je ova Vlada sada je izazov: kako da dođe do sredstava kojima možemo zadovoljiti i zahtjeve onih koji su na hrvatskom budžetu. Dakle u tom smislu je sada i ministar Šuker izvan Hrvatske. Što će to njegovo putovanje donijeti, koliko će se Hrvatska ponovno moći zadužiti da bi se zadovoljile potrebe budžeta to ćemo vidjeti uskoro, u roku od mjesec dana.
MARIO HARAPIN: Evo, govorit ćemo i o tome. No, vrlo konkretno očekujete li možda prije Nove godine da dođe do restrukturiranja Vlade?
PREDSJEDNIK: To je moguće, ali je teško. Znate kad se ide u formiranje budžeta za slijedeću godinu, onda to moraju učiniti oni koji su najbliže podacima. Pitanje je da li se može netko drugi odmah uključiti u taj posao, jer to je jedan vrlo ozbiljan posao. On je s ekonomskog aspekta ozbiljan, ali i politički, jer vlade ili prolaze ili padaju na budžetu.
MARIO HARAPIN: Gospodine Predsjedniče, vratit ćemo se na onu Vašu inicijativu, a to je da se politika mora maknuti iz različitih tvrtki, posebice iz onih koje su u državnom vlasništvu. Zbog čega to nije dobro? Možete li na konkretnim slučajevima – imamo sad „Podravku“ – ali i na nekim drugim konkretnim slučajevima reći zbog čega to nije dobro?
PREDSJEDNIK: Ima dosta afera gdje se spominju uvijek oni koji su u monitoringu, oni koji su u nadzornim odborima. Svaki puta kad se pojavi jedna afera ili članovi Nadzornog odbora ili sam predsjednik Nadzornog odbora uvijek kaže: ja o tome nisam znao ništa niti znam ništa. Kada je bio problem „Brodosplita“ ista stvar se događala. Gdje god se pojavi afera Nadzorni odbor nije u toku. Dakle ja se ponovno vraćam na istu temu. Ako nadzorni odbori nisu u toku stvari onda ih treba mijenjati. Dakle sistemski oni nisu dobro pozicionirani ili onaj tko ih je uputio tamo nije im dao pravi mandat što oni trebaju raditi.
MARIO HARAPIN: Predsjednik Nadzornog odbora JANAFA je ministar vanjskih poslova Jandroković. Osim što je inženjer građevine i diplomirani politolog u njegovom životopisu nisam pronašao ništa što ima bilo kakve veze s naftom. Odnosi li se ta vaša inicijativa za micanje politike i političara iz tvrtki i na ministra vanjskih poslova?
PREDSJEDNIK: To vam je upravo potvrda onoga što ja govorim. Kad bi vi uzeli sve nadzorne odbore u kojima država ima suvlasnički dio vi biste vidjeli koliko tu ima činovnika koji su uhljebljeni, a ne koji će pomoći da firma boje posluje.
MARIO HARAPIN: Bi li Jandroković, odnosno, ponovit ću pitanje, je li Jandrokoviću mjesto uopće u Nadzornom odboru Janafa?
PREDSJEDNIK: Dok je ovaj zakon ovakav očito da on može biti, ali da li on koristi Janafu s obzirom da u naftnoj industriji nema nikakvog iskustva pitanje je da li on koristi ili netko drugi u nekom drugom nadzornom odboru.
MARIO HARAPIN: Zanimljiv je i nadzorni odbor Croatia Airlinesa. Tako u njemu među ostalim sjede režiser Antun Vrdoljak, Bianca Matković, ministrica bez portfelja, onda Ante Nosić, splitski stomatolog u mirovini, koji je aktivan u lokalnoj županijskoj politici i bliski prijatelj bivšeg premijera Ive Sanadera. Najinteresantnije je svakako da je predsjednik Nadzornog odbora Miomir Žužul, bivši ministar vanjskih poslova koji je 2005. godine napustio to mjesto zbog afere „Imostroj“. Dakle nagrađen je mjestom predsjednika Nadzornog odbora u Croatia Airlinesu. Je li upravo taj Nadzorni odbor mjesto u kojem se uhljebljuju političari sadašnji, bivši?
PREDSJEDNIK: Evo, sada svaki dobronamjeran slušatelj može odmah procijeniti sva ova imena koja ste vi nabrojili. Koliko oni veze imaju – svaki od njih – s avio kompanijom, a posebna težina je ovdje predsjednika Nadzornog odbora, a to je gospodin Žužul koji je radi afere napustio Vladu i sada umjesto da snosi određene konzekvence on dolazi za predsjednika avio kompanije.
Sad bi samo trebalo pogledati da vidimo koliko se putuje, koliko članovi ili sam predsjednik putuje u ime Nadzornog odbora. On ne sudjeluje u donošenju polovnih odluka. On kontrolira, dakle Nadzorni odbor kontrolira upravu, a treba samo vidjeti kud se sve putuje i tko to sve snosi.
Naime, nije to jedino što bi trebalo prekontrolirati. Postoje još načini da se iz privrede izvlače sredstva, a da nema konkretnog pregleda u što se to sve skupa troši.
Recimo, ima jedan fond koji se zove Leadership fond. U tome fondu sudjeluje i Croatia Airlines. Dakle oni su trebali financirati studente koji su potrebni Hrvatskoj, za čiju, da tako kažemo, fizionomiju nemamo dovoljno kapaciteta i da se odatle iz takvog jednog fonda oni šalju na studij, na postdiplomski studij, na specijalizacije, ali još nikad nisam pročitao koga je taj fond financirao. Tu ima poduzeća koja su jako dobra da vidimo koga su oni školovali, ali ima poduzeća koje hrvatski budžet financira pa da vidimo sada koje to stručnjake taj fond šalje u inozemstvo.
MARIO HARAPIN: Upravo taj Leadership forum je Žužul osnovao i poznata je priča još od 2004. ako se dobro sjećam, u taj Leadership forum su se slijevale silne donacije i to državnih i privatnih tvrtki. Kasnije je dio tog novca bio uplaćen na račun tvrtke MTS, pa je Žužulova supruga onda dobila još nešto novaca. Opet se pojavljuje Žužulovo ime. A, osim toga navodno je i jedna kćerka bivšeg premijera Sanadera financirana iz tog fonda za njezino školovanje?
PREDSJEDNIK: Ja ne znam o konkretnim stvarima, ali evo sad kad otvaramo tu temu bilo bi dobro da se u vezi ovog pitanja u toj priči spomene još. Da vidimo što bi tu trebao reći Karamarko, što bi trebao reći eventualno državni tužilac, državni odvjetnik, što bi mogao reći USKOK. Bilo bi dobro da se svi ti fondovi dobro prorešetaju i da se vidi tko u tome sudjeluje u financiranju, a tko sudjeluje u trošenju i treće tko o tome odlučuje, a da hrvatska javnost o tome ne zna ništa.
MARIO HARAPIN: Je li ovo sada bio vaš javni poziv upravo tim državnim institucijama da ispitaju Leadership forum?
PREDSJEDNIK: Evo, volio bih vidjeti i ta imena da njihove institucije obave svoj dio posla.
MARIO HARAPIN: Znači ovo je bio javni poziv? No, još samo na trenutak da se možda i zadržimo na ovome Nadzornom odboru. Taj Nadzorni odbor ima čak 13 članova. Treba li ih toliko?
PREDSJEDNIK: Treba vidjeti koliki je trošak tog Nadzornog odbora, da vidimo koliko država financira odnosno nadoknađuje gubitke hrvatskoj avio kompaniji, ali treba i vidjeti što je ta kompanija preuzela da dođe što više do popunjenja kapaciteta. 
Sjećam se da smo dugo raspravljali o tome da se otvori linija prema Prištini, da se otvori linija prema Tirani. Jer što se događalo? Stalnu liniju uvela je slovenska avio kompanija i onda su Albanci iz Prištine ili Tirane išli u Ljubljanu, a 80% ih se vraćalo u Zagreb. Zašto nije naša kompanija organizirala taj prijevoz? To je isto pitanje koje se može postaviti.
A, drugo, kad je avionski prijevoz u pitanju, gledajte kada je održan natječaj za najbolje rješenje za zagrebačku zračnu luku, a do sada još nemamo pomaka. Dakle znamo od jedan do pet koji je bio uspjeh u natječaju. Da ne govorim da onaj tko je bio predsjednik tog natječajnog suda da je vrlo dobro morao biti informiran u Hrvatskoj o svim našim projektnim organizacijama, ali to je jedna druga priča. Bitno je da smo dobili pet uspješnih rješenja, a nismo dobili – a novci su u to uloženi – pomaka u odluci: Da li uzimamo partnera, da li dajemo na koncesiju ili da li naša zračna luka diže kredit i radi novu zračnu luku? Nismo čuli ništa. A, sjećate se koliko je bilo buke kada se je išlo u taj natječaj i nakon toga ništa.
MARIO HARAPIN: U Novom Marofu rekli ste da će se tek za neke tvrtke i za neke malverzacije čuti. Na što ste konkretno mislili?
PREDSJEDNIK: Upravo sam to mislio da bi državna revizija mogla učiniti nešto više, jer ovo što revizija traži mislim da nije dovoljno. Naime da li tu treba intervenirati opet u zakon ili je dovoljan ovaj zakon pa da se jedino u tim izvješćima nešto više dade materijala organima gonjenja.
Naime, kad državna revizija utvrdi nezakonitost u nekoj firmi onda se taj izvještaj pošalje toj firmi i ne znam kome još, ali nitko dalje ne poduzima, jer tamo ne piše ime i prezime tko je kriv za neku nezakonitost. Zato vam se moglo događati, ako se sjećate one prve pretvorbe „Večernjeg lista“, prva privatizacija gdje je bilo tako evidentno da se radi o kršenju zakona kada je u transkriptima ovdje iz Ureda bilo evidentno kako Ivić Pašalić upoznaje Predsjednika Republike da HDZ kupuje „Večernji list“, a da će to biti kamuflirano s nekoliko imena koji na sebe preuzimaju kupnju.
Što je poslije toga bilo? Niti se revizija oglasila, ali interesantno je da je formirano bilo saborsko povjerenstvo na čelu sa izvjesnim Kontićem koji je zaključio „pojeo vuk magare“ i nikome ništa. Ali je bilo sasvim jasno da se radi o nezakonitim radnjama.
I nakon toga dolazi do prodaje „Styiriji". U „Styriji“ su rekli da oni nemaju ništa protiv da se nastavi kazneni progon onih koji su u tome sudjelovali ako je bilo kažnjivo, ali da oni sasvim transparentno kupuju „Večernji list“. Što je poslije poduzimano? Ja makar nemam nikakve informacije i ako se je poduzimalo predugo traje. Još ne znamo rezultat tih izvida ili istraga.
Ali onda dolaze vojni kamioni. Javljaju se na natječaj firme, onda te firme dobivaju dopis da se poništava natječaj jer Ministarstvo obrane nema novaca, a drugi dan se sve plaća avansom trećoj firmi. I opet se formira saborsko povjerenstvo koje opet kaže da nema ništa. Srećom očito da oni koji su odgovorni za provođenje zakona imali da tako kažem sluha i pokrenuli određene postupke. Ali pošto je postupak u toku, ja se dalje ne bih izjašnjavao.
MARIO HARAPIN: Glavni državni odvjetnik Bajić je dobio prolaznu ocjenu vladajućih u Hrvatskom saboru. No, imao je jednu začuđujuću izjavu kada su ga oporbeni zastupnici prozvali da pojedine slučajeve ne rješava. Otprilike ću citirati, rekao je da nije bio na zaprešićkoj tržnici kada ste Vi govorili prije šest godina o slučaju nelegalne nabave kamiona zbog kojem je i bivšem ministru obrane Rončeviću skinut imunitet. DORH je naime cijeli slučaj pokrenuo tek prije dvije godine točnije u prosincu 2007. godine. Sad ili Bajić ne čuje dobro, jer ste Vi kao papiga ponavljali taj slučaj posljednjih šest godina ili netko opet štiti Rončevića?
PREDSJEDNIK: Ja smatram da je u pravu gospodin Bajić kad kaže da nije bio na placu, ja sam imao tamo skup građana, nisam išao ništa kupovati nego sam imao skup građana gdje sam rekao za pitanje kamiona i da se to mora riješiti, jer se očito radi – ako je ono istinita informacija koju sam ja dobio - i da bi organi morali postupiti po zakonu. Ja sam to na nekoliko zborova pokrenuo. Jasno da ja ne tražim od državnog odvjetnika da ide po zborovima i sluša šta ja govorim, onda je izborna kampanja, puno je sudjelovalo kandidata za predsjednika i sve to on ne mora slušati. Ali je činjenica da su mediji to prenosili, da je bilo i odgovora. Meni je ministar obrane gospodin Rončević i odgovorio. Kad su ga pitali što ima u vezi tih kamiona, a on je rekao pa to je igrokaz jednog predsjedničkog kandidata. Evo sad taj igrokaz ide kraju. Jasno nije Bajić morao slušati ni šta mu neki ministar govori. Ali u javnosti se je znalo o čemu se radi. Međutim prije državnog odvjetnika - i to je istina - treba reagirati policija. Treba policija reagirati, treba državna revizija reagirati i onda tek to dolazi pred državno odvjetništvo.
MARIO HARAPIN: No, evo zanima me biste li Vi dali zeleno svjetlo Bajiću, radi li on dobro svoj posao?
PREDSJEDNIK: Ako ga ocjenjujemo sada sa ovim što je do sada poduzeto i državno odvjetništvo i USKOK, mislim da sada možemo govoriti samo pohvalno. Ipak ljudi rade svoj posao.
MARIO HARAPIN: Osim što ne čuju dobro?
PREDSJEDNIK. To je bilo prije, sluh se popravlja.
MARIO HARAPIN: Zahvaljujući komu ili čemu se je popravio taj sluh? Naime, je li popustio politički pritisak na istražna tijela da mogu neometano raditi svoj posao?
PREDSJEDNIK: Nitko vam neće reći da je bio pod pritiskom. Nitko vam neće reći, čujte taj i taj iz te i te vlade je na mene vršio pritisak. To se ipak radi malo suptilnije. Ali je činjenica da je bilo afera koje su spominjali mediji, ali da nije bilo odraza u institucijama koje trebaju obaviti posao. Evo upravo odlaskom – da li je to čista slučajnost i o tome možemo razgovarati – bivšeg premijera najednom se je skupilo nekoliko tih afera i evo sada se privode kraju.
MARIO HARAPIN: Da, to je prilično simptomatično. Jedna tvrtka koju nismo spomenuli još, a to su Hrvatske auto-ceste, četvorica članova uprave Hrvatskih auto-cesta voze skupocjene automobile u vrijednosti više od dva milijuna kuna koje su im navodno kupili izvođači radova na dionicama auto-cesta. Je li to sukob interesa?
PREDSJEDNIK: Normalno da je sukob interesa. Odakle njima novac da kupe svom poslodavcu auto. Još nisam čuo nikoga da nekom na lijepe oči kupuje skupe aute. Dakle ti auti su morali biti ukalkulirani u cijenu. Zašto su te auto-ceste tako skupe, zašto iz kilometra u kilometar je sve skuplje i skuplje graditi auto-ceste? Vidite ako se još mora kupiti auto za nekoga iz kojih novaca se to kupuje. Kupuje se iz poslova koji se ugovaraju sa investitorom. Makar je to sasvim jasno.
MARIO HARAPIN: Tko bi trebao odgovarati za ovakve slučajeve u HAC-u? Navodno su računi plaćani i dva puta?
PREDSJEDNIK: Sad treba ući u te poslove, mora ući i revizija, mora ući i policija i državno odvjetništvo. Svako neka utvrdi svoj dio, ali da netko kupuje nekome skupi auto, a da nitko ne kaže, čekaj, ali odakle sredstva? Sredstva su iz tih poslova, zato su skupe ceste.
MARIO HARAPIN: Jeste li uspjeli vidjeti odluku Vlade o prodaji INE?
PREDSJEDNIK: Ne. Ja sam javno tražio da mi se na nekakav način pošalje, nisam direktno tražio, ali da mi pošalju makar podatke pod kojim uvjetima je prodana INA. Na moj javni apel nisam dobio odgovor, ali danas sam na kolegiju rekao da ćemo napraviti i formalizirati svoj zahtjev i poslati Vladi.
MARIO HARAPIN: Što je sporno u toj prodaji?
PREDSJEDNIK: Ja to ne znam, jer gledajte MOL je imao dosta velike upravljačke ovlasti nad 25% plus jedna dionica. Sada MOL ima 47, Hrvatska ima 43%, ali ne znamo kakva su upravljačka prava. Jer ako je velika upravljačka prava imao MOL sa 25 plus jednom onda bi Hrvatska koja ima 47% morala imati znatno veća prava nego što je MOL imao prije. Ali te podatke ne možemo dobiti. 
Razgovarao sam o uvjetima pod kojima se prodaje INA s bivšim premijerom i par puta sam rekao neka razgovara s upravom. Ako se INA prodaje sasvim je logično da se razgovara s upravom. Oni znaju dobre i loše strane robe koja se prodaje. Međutim, njih nitko nije ništa pitao. Predložio sam premijeru da pozove članove uprave da mu oni kažu ili onome tko pregovara da mu kažu što imaju reći u vezi INE koja je najveće bogatstvo Hrvatske. Nakon dva ili tri upita on je rekao da nema potrebe s njima razgovarati jer je Polančec sve dogovorio. Ali što je dogovorio ja to ne znam.
MARIO HARAPIN: Evo, opet se pojavljuje Polančec i moram priznati da je prilično neopaženo prošla vaša izjava iz prošle emisije da su navodno samo Sanader i Polančec vidjeli taj ugovor, da ne postoji odluka Vlade o prodaji našeg najvećeg izvoznika. Moram priznati da mi je to prilično začuđujuće.
PREDSJEDNIK: Mene i sada zanima odluka Vlade kada je donešena i pod kojim uvjetima se INA prodaje. I sad me to zanima, ali i hrvatsku javnost vjerojatno.
MARIO HARAPIN: Gospodine Predsjedniče, među strankama traje usuglašavanje vezano za izmjene Ustava. Koje su promjene vama prihvatljive?
PREDSJEDNIK: Ide se na nekoliko ustavnih promjena. Najvažnija je ova koja se tiče upravo referenduma. Najvažnija je zato jer ako se ide u referendum kad bi ostale ovakve odredbe kakve su sada referendum se praktično ne može provesti. I kad god bi se tražila nekakva, na bilo čiju intervenciju kad bi se tražio referendum on ne može nikada uspjeti, jer vi ne možete sa ovoliko birača koji su evidentirani kao biračko tijelo ne možete postići većinu svih upisanih. Ali, ja se nadam da će sada to biti riješeno.
Neki prijedlozi su za mene manje-više invalidni: da svi mogu glasati, a broje se samo oni koji su u Hrvatskoj. Za to što bi trebalo izmijeniti u Ustavu mislim da je trebao studiozniji pristup, da se sada kod izmjene Ustava ide i na one promjene koje moraju dugoročnije biti takve kakve se utvrde, dakle da neće biti promjena nakon ne znam koliko opet godinu, dvije dana. Ja ne ulazim sada u konkretne prijedloge, ali s onima s kojima se ide oni moraju dugoročno vrijediti.
Sad smo imali raspravu pred Ustavnim sudom recimo o ovom kriznom porezu. Tamo je otprilike opet došlo do jedne nepravde da oni građani koji u Hrvatskoj dobivaju mirovinu ili plaću preko 3 tisuće kuna moraju platiti na ukupni iznos porez. A, oni koji su izvan Hrvatske to su svi naši umirovljenici u Bosni i Hercegovini ili izvan tog prostora, oni ne moraju plaćati ništa. Po kojoj logici netko glasa izvan Hrvatske za zakone koji će se primjenjivati u Hrvatskoj, a izuzet je od obveza koje snose hrvatski građani. Dakle ponovno se opet vraćamo na neku zakonsku regulativu, a to je već jedna druga priča.
Ja sam za to da naši građani koji se zateknu u inozemstvu da imaju pravo glasovati u našim diplomatskim predstavništvima ili ako se vrate kući glasaju kod kuće. Ali da ne može biti posebna jedinica jer je to opet neravnopravnost građana. Kad gledate koliko u jednoj jedinici u Hrvatskoj glasa građana, a koliko u ovoj vanjskoj da tako kažem izbornoj jedinici i onda vidite kolika je to nepravda.
MARIO HARAPIN: Koristi li se dijaspora prema potrebi tj. za izbore parlamentarne, predsjedničke, lokalne izbore je dobra, a onda kada treba glasovati …?
PREDSJEDNIK: Uglavnom to glasaju Hrvati Bosne i Hercegovine koji nisu nikakva manjina, koji su konstitutivni element Bosne i Hercegovine i objektivno oni nisu iseljeništvo. Dakle tu se otišlo jednom previše u širinu i sada je to teško ispravljati.
MARIO HARAPIN: Treba li mijenjati odredbu prema kojoj treba dvotrećinska većina glasova saborskih zastupnika za slanje vojnika u mirovne misije? PREDSJEDNIK: Dvotrećinska većina već znači da imate politički konsenzus u zemlji, jer mi imamo više od deset misija negdje više, negdje manje, ali 12 misija je dosta već ozbiljan broj u kojima sudjeluju naši vojnici. Srećom mi nemamo ni jednog smrtnog slučaja, nemamo ni jednog većeg ranjavanja. Kažem to je sreća. Ali statistika je takva da se i to može dogoditi.
I zato sam ja ipak – iako radimo sada s vojnicima koji su profesionalci, koji moraju ići kuda ga više zapovjedništvo pošalje, a prije je bila dobrovoljnost jer smo imali ročne vojnike koji se onda opredjeljivao da li hoće ili neće. Međutim, s obzirom da imamo sada profesionalne vojnike mi još imamo istu odredbu da se ide dobrovoljno. Sad zamislite vi jednu jedinicu pripremate za jednu vanjsku misiju i onda vam najednom netko kaže, evo nas deset nećemo ići. Vi ne možete više taj broj popuniti s vojnicima koji su ozbiljno pripremljeni za misiju. Dosta toga se sada pokazalo što je potrebno uzeti u obzir kad se mijenjaju zakoni. Zato mislim da ne smeta ništa jedna kvalificirana većina kad se glasuje o odlasku naših vojnika izvan Hrvatske.
MARIO HARAPIN: Oporba se protivi prijedlogu da bi Predsjednik države imao pravo ne potpisati neki zakon ako za njega smatra da nije dobar ili da možda nije ustavan. Zašto je nastao taj prijedlog?
PREDSJEDNIK: Pitanje je sada koji model treba prihvatiti. Sada je model takav da Predsjednik mora potpisati zakon koji Sabor usvoji i onda ga dati na preispitivanje Ustavnom sudu. Drugi bi model bio da se Predsjednik suzdrži od potpisa na zakon i da ga odmah daje na ocjenu Ustavnom sudu. Dakle to je pitanje za koje mora zakonodavac donijeti odluku.
MARIO HARAPIN: Vi ste dali na Ustavni sud i krizni porez. Bi li Vlada možda trebala povući taj krizni porez i prije odluke Ustavnog suda?
PREDSJEDNIK: Pa ja ne znam. S obzirom na raspravu koja je vođena na Ustavnom sudu gdje su se stručnjaci iz raznih struka osvrtali na ovaj zakon on je doživio dosta veliku kritiku, a to je upravo kritika na neravnopravnost građana, na neravnopravnost onih koji žive izvan Hrvatske i onih koji su u Hrvatskoj i na neravnopravnost onih koji su u Hrvatskoj. Gledajte vi imate jednu stopu preko tri tisuće kuna. Dakle tri tisuće kuna i 10 kuna vi plaćate po stopi za cijeli iznos koji ste dobili, a možete imati i četvero djece i petero djece. Ovaj drugi ima 2.999 kuna plaću ili mirovinu. On ne plaća ništa, a možda sam živi. Možda živi zajedno sa ženom pa imaju dvije takve ili različite plaće. Tu je neravnopravnost, jer nije uvršten taj socijalni aspekt.
MARIO HARAPIN: No, bi li država bankrotirala da Vlada nije uvela taj krizni porez?
PREDSJEDNIK: Ne bi sigurno bankrotirala država, ali bi se morala sredstva naći na nekoj drugoj strani. Predlagalo se je jasno i prije neka poreska opterećenja koja ne smiju zaustaviti ulaganje u Hrvatsku, ne smiju zaustaviti transakcije u financijskom sektoru da ljudi kupuju dionice. Ali ja smatram ako netko kupuje dionice da bi ih prodao po višoj cijeni da na to što je više zaradio i plati određenu sumu. To se može uvijek uvesti i jedna crta do kada se plaća. Ako je netko kupio dionice za 20 tisuća kuna i prodao za 22 tisuće to nije nekakva posebna zarada koju bi sad trebalo opterećivati. Dakle nekakav cenzus bi trebalo uvesti. Na drugoj strani imate nekoga tko je kupio firmu ne znam za nekoliko milijuna, a prodaje za 100 milijuna. Jasno da bi na ovu razliku trebao nešto platiti i u tom smislu mislim se je moglo naći rješenje.
MARIO HARAPIN: Već ste spomenuli ministra financija Šukera koji ponovno ide prodavati državne obveznice ovoga puta u Sjedinjene Države. Očekuje se da će navodno uspjeti dobiti čak milijardu dolara. A, isto tako očekuje se da će inozemni dug do kraja godine porasti na čak 42 milijarde eura. Tko je odgovoran najviše za to?
PREDSJEDNIK: Pa sad je već 42 milijarde naš dug. To znači da bi porastao još za milijardu i to je onda 43 milijarde. Ja ne znam koliko će uspjeti ovo Šukerovo putovanje u prodaji državnih obveznica. Mislim da je trebalo voditi računa i o velikoj sada financijskoj sili, a to je Kina. Moglo se je  možda doći tamo i do sredstava koja su jeftinija. To je sada pitanje procjene. Teško mi je tu davati savjete.
MARIO HARAPIN: No, evo prema guverneru Rohatinskom potrošeni su svi mehanizmi i rezerve za neku novu gospodarsku krizu, a čini se da ćemo tek sada početi osjećati uistinu i posljedice ove gospodarske krize. Ovdje je upitno što će biti s brodogradilištima, što će biti s njihovim kooperantima. To je jako puno radnih mjesta. Što nas očekuje u sljedećoj godini?
PREDSJEDNIK: Svi oni koji su mislili da će ova kriza biti kratkotrajna, da nas neće posebno opteretiti jer banke nisu u našem vlasništvu, jer je recesija počela u Americi zbog hipotekarnih kredita. Međutim vrlo brzo je ta kriza iz financijskog sektora prešla u realnu privredu. Tisuće poduzeća je zatvoreno, tisuće i tisuće radnika u Americi je ostalo bez posla, ali to znači da se taj val prelio i na druge i na Europu, pa onda i na nas. Oni koji su mislili da se to nas neće ticati jako su se prevarili i sad vidimo da ćemo mi i na godinu osjetiti tu krizu.
Međutim, možemo je lakše prebroditi ako svoju gospodarsku politiku mijenjamo, a to je da se promovira proizvodnja, da se promovira izvoz, proizvodnja za domaće tržište da ne moramo uvoziti, sve uvoziti. Gledajte nekad smo izvozili hranu. Danas uvozimo hranu. Ali zašto? Jer nemate nikoga tko bi se strateški bavio agrarom da proizvodimo, da prerađujemo i da izvozimo. U tom smislu mi nemamo još formirane mehanizme.
MARIO HARAPIN: No, što je sa brodogradnjom? Prodaja brodogradilišta, barem onaj prvi krug, doživjela je pravi fijasko. Je li sada uopće vrijeme prodaje?
PREDSJEDNIK: Kod brodogradilišta vam je jedna zakonitost. Deset godina brodogradilišta imaju uzlaznu liniju, veliki su zahtjevi za gradnju brodova i tih deset godina su plodne godine za brodogradilišta. Onda vam dolazi do jednog vrha i nakon toga deset godina pada interes za gradnju brodova i onda opet dolazi novi ciklus nakon deset godina. Ali da bi se prebrodili ti problemi koji donose kriza u narudžbama onda brodogradilišta idu u specijalizaciju. Mi to nismo uspjeli. Mi nismo specijalizirali naša brodogradilišta, nismo im tražili partnere u inozemstvu da bi lakše izašli iz ove krize.
Bilo je najjednostavnije kad je budžet imao sredstava da budžet uskače u brodogradilište i to se je uvijek kao problem prolongirao. Ali šta je meni u tom svemu problem? Meni je problem taj da su brodogradilišta osim „Uljanika“ u gubicima, a svi njihovi kooperanti u dobicima. Dakle negdje u preračunavanju postoji, nije svuda „Brodosplit“, ali postoji očito nekakav nesporazum s logikom.
MARIO HARAPIN: Da zaokružimo možda priču o krizi. Vidite li da netko, bilo koja politička opcija, institucija ili pojedinac ima rješenje za izlazak iz krize, za nastavak krize za slijedeću godinu?
PREDSJEDNIK: Nitko nema sada sigurno recept po kome se može reći, evo prihvatit ćemo ovaj recept i mi za tri mjeseca izlazimo iz krize. Mi moramo mijenjati strukturu svoje privrede. Dobro je da sada idemo u novu reindustrijalizaciju Hrvatske na jednom višem nivou: kao što je to učinio Siemens kod nas, kao što je to „Nikola Tesla“, da idemo na promjene. Ali promjene koje će uvesti višu tehnologiju ili sofisticiraniju tehnologiju. Mi ne možemo vratiti ono što je uništeno. Ne možeš vratiti više „Rade Končara“ na ono što je bilo, ne možeš vratiti „Prvomajsku“, ne možeš „Jedinstvo“, ne možeš „Jugoturbinu“. Njih je trebalo vezati za druge sisteme, ali nažalost to je sve uništeno.
Sada moramo mijenjati strukturu svoje privrede. Prije svega treba sa domaćim ulaganjima i stranim ulaganjima proizvoditi za domaće tržište, dakle za domaću potražnju i za izvoz. To je sada teško i to je dugoročno, ali mora se početi prvim korakom i maratonska trka počinje prvim korakom.
MARIO HARAPIN: Gospodine Predsjedniče, danas je u gradu slovenski premijer Borut Pahor. Što očekujete od njegova dolaska?
PREDSJEDNIK: Dobro je da se premijeri nađu, dobro je da razgovaraju i da razgovaraju i o onim pitanjima koja su od interesa za jednu i drugu zemlju gdje se stvari pozitivno odvijaju, ali dobro je da razgovaraju i o otvorenim pitanjima. Jedno od tih pitanja je i granica na moru.
Nama je sve jasno kako je do tog otvorenog pitanja došlo, jer je Badinterova komisija utvrdila granice na kopnu, ali nije do kraja potvrdila onu administrativnu podjelu koja je bila za vrijeme Jugoslavije. Tamo nije bila utvrđena točno granica, ali je bila utvrđena administrativna crta dokle je policija slovenska kontrolirala, a dokle je s druge strane kontrolirala hrvatska policija. To je otprilike na ovoj crti na kojoj mi danas inzistiramo. Ono što nas zanima da Hrvatska ostane granična zemlja s Italijom, da ne moramo poslije Osimskog sporazuma sklapati neki drugi sporazum. I ono što Sloveniju zanima, što bi ju trebalo zanimati slobodan pristup otvorenom moru. Međutim tamo se previše inzistira na teritorijalnom kontaktu, a tu ima onda dosta neriješenih pitanja, jer ako se ide na teritorijalni kontakt to bi značilo da bi trebalo ustupiti Sloveniji 12 nautičkih milja, a do otvorenog mora treba 14 nautičkih milja. Dakle još 2 milje nedostaju. O tome se može pregovarati s Ujedinjenim nacijama jer je naš stav da pitanje treba riješiti arbitražno sudište. Da li će to biti ovaj ili onaj sud ili arbitraža o kojoj se dogovorimo, ali na bazi međunarodnih konvencija i onda je pošteno za jednu i za drugu stranu. Kako će taj tijek ići sada, teško je predvidjeti.
MARIO HARAPIN. Pahor je među ostalim prošlog vikenda na konferenciji svoje stranke izjavio da je u prijedlogu sporazuma upisano i da je zadaća arbitražnog suda odrediti spoj teritorijalnih voda Slovenije s međunarodnim morem. Je li to prejudiciranje odluke arbitražnog suda?
PREDSJEDNIK: Kad bi bilo tako to je prejudiciranje, ali mi jedino možemo pristati – a treba i Slovenija pristati – da nitko ne prejudicira granicu kao što je to nekad Slovenija tražila. Slovenija traži da mi povučemo sve one akte koji se tiču granice gdje misle da se prejudicira granica i mi smo to povukli. A, sad na drugoj strani njihov parlament donosi jednu odluku. Sad se inzistira opet na prejudiciranju. Ali ako dozvoljavamo da netko arbitrira onda mu moramo dozvoliti da arbitrira sa slobodnim rukama, ali opet na bazi međunarodnog prava, izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica.
MARIO HARAPIN: Jeste li Vi vidjeli taj prijedlog sporazuma?
PREDSJEDNIK: Ne, nisam. Nisam ni inzistirao.
MARIO HARAPIN: Naime, Damir Kajin tvrdi da će prema tom sporazumu Hrvatska ostati bez 130 četvornih kilometara svojih teritorijalnih voda. Isto to tvrdi i gospođa Vesna Pusić koja evo među ostalim je rekla da je gospođa Kosor postigla sporazum koji je štetan za Hrvatsku?
PREDSJEDNIK: Nisam vidio taj sporazum. Ne može nitko Hrvatskoj nametnuti jedno rješenje kojim bi se netko u ime Hrvatske odrekao svog teritorija. Bez obzira da li se radi o akvatoriju, da li se radi o morskoj površini ili se radi o kontinentalnom dijelu. Jer vidite kada se Pavelić odrekao najvećeg dijela hrvatske obale, hrvatskih otoka, kad se je odrekao gradova, o Istri nije ni pomišljao, onda vam današnji ustašo nostalgičari ili NDH nostalgičari opravdavaju Pavelića ne zato što je on pobjegao sa zlatom nego opravdavaju ga zašto se on odrekao tolikog hrvatskog prostora, kažu bio je rat, Italija je bila velika sila i tzv. NDH morala je prihvatiti pritisak velike sile. I onda nemaju odgovor na drugo pitanje, a što da je pobijedila Italija? Što bi onda Italija vratila Hrvatskoj? Zato što je NDH navijestila rat Sjedinjenim Američkim Državama onda bi Italija to sve skupa vratila i još bi nam dali i Trst?
MARIO HARAPIN: Predsjednik Sabora Luka Bebić je u Rimu izjavio da Hrvatska razmišlja o zakonu o obeštećenju esula. Postoji li potreba revizije Osimskih sporazuma?
PREDSJEDNIK: Ne. Takvog razloga nema, ali ne znam na što je gospodin Bebić mislio. Taj problem je za nas zatvoren. Dakle optanti koji su otišli u Italiju su koristili jedno zakonsko pravo, a to je da im štetu nadoknadi Italija, jer Italija Hrvatskoj nije platila ratnu štetu nego smo to prebili sa imovinom koja je ostala u Hrvatskoj. Odnosno Jugoslavija je, a u njoj i Hrvatska morala platiti 34 milijuna dolara i time bi onda bilo to sve skupa riješeno. Hrvatska je spremna te novce uplatiti Italiji na koji račun oni kažu i mi bi s time riješili sva pitanja Osimskih sporazuma. Ako je Luka Bebić na to mislio onda je u redu. To je to obeštećenje koje smo mi dužni platiti još Italiji, ali Italija nam nije dala račun na koji bi mi to platili.
MARIO HARAPIN: Jeste li riješili odnos s Ministarstvom vanjskih poslova o slučaju Thompson? Imali ste različita mišljenja s ministrom Jandrokovićem nakon što je Thompsonu zabranjen ulaz tri godine u Švicarsku?
PREDSJEDNIK: Znate kad se ide s notom prema jednoj zemlji onda su to već dosta zategnuti odnosi između država i onda se notom pokušava stvari razriješiti, ali da se u noti kaže točno o čemu se radi. Ovdje mi nismo došli u nikakve zategnute odnose s prijateljskom Švicarskom. Švicarska sada s nama surađuje i u otkrivanju nekih kaznenih djela i počinitelja. S njima dobro surađujemo i u pronalaženju nekih sredstava u njihovim bankama i onda dođe ovakva jedna nota koja nije imala nikakvog smisla. Meni je žao što je meni glasnogovornik Ministarstva slao poruku da će oni i dalje ovo raditi.
Ne znam da li glasnogovornik ili ministar da li znaju da Predsjednik Republike sukreira s Vladom hrvatsku vanjsku politiku. Prije svega, dati ovakvu izjavu u ime Ministarstva nije pristojno. A da ne govorimo da bi za to trebalo povući i određene konzekvence. Na razgovoru na margini jednog skupa ministar Jandroković kaže: mi smo izvukli pouke, mi ćemo i dalje surađivati. Ja se slažem, ali nisam čuo da je netko glasnogovorniku rekao da se u komunikaciji jednog ministarstva i šefa države ne može na takav način i s takvim tonom raspravljati.
MARIO HARAPIN: Govorimo o gospodinu Dragunu? Hoćete li tražiti njegovu smjenu?
PREDSJEDNIK: Ne tražim. Nije on moj problem, on je problem Ministarstva.
MARIO HARAPIN: Sigurno Vas nećemo vidjeti na Thompsonovim koncertima. No, Švicarska je zabranila njegove koncerte. Bi li takvo što trebalo napraviti u Hrvatskoj?
PREDSJEDNIK: S obzirom da gospodin Thompson kaže da on nije nikakav ustašoid, da on nije fašist itd., ali da je za njega „za dom spremni“ jedan stari hrvatski pozdrav. Ja sam nešto duže išao u školu od gospodina Thompsona, vjerojatno sam i više pročitao. Ne znam u kojoj literaturi je on to našao, možda u NDH-azijskoj, ali to nije moja literatura. Ali kroz čitavo svoje školovanje, dakle kroz osam razreda gimnazije, kroz Pravni fakultet, kroz pripremu za advokatski ispit nigdje nisam pročitao da su Hrvati imali pozdrav „za dom spremni“ osim za vrijeme NDH. Ali on se uporno toga ne odriče.
A dio mladih, koji je uvijek buntovan, u tome je našao priliku da zbog nezadovoljstva sa svojom pozicijom, ili u školi, ili na poslu, na ovaj način reagira. To nije kriv Thompson, to je krivo naše obrazovanje od 1990-te do 2000. godine. To obrazovanje je bilo defektno, bilo je invalidno, proizveli su ovo što se danas događa i na stadionima gdje se zviždi na tuđu himnu, a tražimo da ljudi budu suzdržani kad se svira naša himna.
Ili ovo što se događa sa simbolima, s fašističkim simbolima jedne tvorevine koja je bila i u svojoj ideji i u svojoj izvedbi jedan bestijalni zločin.
MARIO HARAPIN: No, treba li zabraniti onda Thompsonove koncerte? PREDSJEDNIK: Ja ih ne bih zabranjivao, ali bih nešto više poduzimao u edukaciji mladih. Da odu vidjeti Jasenovac, da odu vidjeti Auschwitz, da vide koja je to bila mašinerija smrti i da sada netko to ne prihvaća ili čak o tome ne zna ništa.
MARIO HARAPIN: Gospodine Predsjedniče, hvala vam lijepa na razgovoru.
PREDSJEDNIK: Hvala vama.