Danom svoga uhićenja bivši jugoslavenski predsjednik Milošević krenuo je na put bez povratka koji je jedino mogao voditi tamo, gdje je prošle noći i završio: u zatvor Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije.
Mada očekivana i zapravo nezaobilazna, odluka vlasti Republike Srbije, na osnovu koje je Slobodan Milošević izručen Haagu, istodobno je i politički mudra i hrabra.
Naglašavam ovo potonje, jer i sama činjenica da Milošević nije izručen odlukom jugoslavenskih saveznih vlasti, nego vlasti Srbije, govori o tome da je i u širokoj i šarolikoj vladajućoj koaliciji bilo značajnih otpora tome potezu.
U svakom slučaju, Beograd je uradio ono što je trebalo, pri čemu je uloga pritiska iz vana svakako značajna, ali nije najvažnija. Vlasti u Srbiji su izručivanjem Miloševića Haaškom sudu potvrdile svoju demokratsku opredijeljenost, a u isto vrijeme učinile ključni korak prema suočavanju s istinom o ratovima na području bivše Jugoslavije i o ulozi koju je Milošević u njima imao.
Uvijek sam naglašavao potrebu individualiziranja krivnje, odnosno odgovornosti, i koristim priliku da to i danas ponovim. To je jedini način da se s naroda i nacija ovog područja skine hipoteka kolektivne krivnje koja je nekima tako dugo i - moram reći - uspješno, služila da bi kočili i sprečavali procese normaliziranja odnosa među državama na tlu bivše Jugoslavije.
Međunarodna zajednica koja je godine 1993. osnovala Haaški sud, namijenila ga je suđenju u prvom redu glavnim arhitektima sukoba u našoj regiji, ali ne i samo njima, već svima i svakome kome se može dokazati umiješanost u ratni zločin.
Drugim riječima: Haaški sud nije osnovan da bi sudio pripadnicima samo jedne strane u sukobu, samo jedne nacije, ili samo jedne vojske, već svakome - bez obzira na to kojoj strani u sukobu je pripadao, bez obzira na nacionalnost, religiju, vojni čin ili pak političku funkciju, svakome - dakle - tko je osnovano sumnjiv da je sudjelovao u ratnim zločinima.
Želim podsjetiti da je i Republika Hrvatska donijela Zakon o suradnji s Haaškim sudom, te da je promjenom Ustava omogućila izručivanje onih svojih građana koje bi Haag mogao zatražiti kao osumnjičene ratne zločince.
Sinoćnjim odlaskom Slobodana Miloševića u Haag, otvoreno je novo poglavlje u procesu utvrđivanja odgovornosti za ratove na tlu bivše Jugoslavije, kao i u normaliziranju odnosa među samostalnim državama koje su u proteklom desetljeću nastale na tom području.
Milošević nije posljednji koji je otišao u Haag. Slijedit će i drugi, i ne samo iz Srbije. Ratni zločin ne zastarijeva, a pravda - mada je ponekad doista pora, i prespora - definitivno je dostižna.