Govor Predsjednika Milanovića na prijemu za diplomatski zbor

17. lipanj 2020.
17:59

Predsjednik Republike Zoran Milanović održao je prijam za šefove diplomatskih misija i međunarodnih organizacija akreditiranih u Republici Hrvatskoj u prigodi preuzimanja dužnosti Predsjednika Republike Hrvatske. Tom prilikom obratio se je uzvanicima prigodnim govorom:

„Dame i gospodo, uvažene veleposlanice i veleposlanici, predstavnici diplomatskog zbora, iznimna mi je čast ugostiti vas ovom prilikom koja se trebala dogoditi prije nekoliko mjeseci.

Također, dopustite mi ovaj mali luksuz, koji bi ustvari trebalo biti normalna stvar, da govorim na svom materinjem jeziku jer to rijetko radimo u ovakvim prigodama. Sada sam se sjetio da niti jednom na sastancima Europskog vijeća, a bili su brojni kada sam bio predsjednik hrvatske Vlade, nisam govorio na svom jeziku, uvijek na engleskom. Blaženi engleski i prokleti engleski!

Još jednom dobrodošli! Ja u politici i javnom životu nisam nova osoba, iza mene je već ostao nekakav trag. Svatko to gleda na svoj način, netko pozitivno, netko negativno, netko indiferentno, bez ikakvog mišljenja. Nastojao sam govoriti ono što radim i raditi ono što govorim u svom javnom životu i poslu i takvim se vidim, što naravno ne znači da me svatko tako mora vidjeti jer ljepota i ružnoća je u oku promatrača.

Ne znam koliko ste pratili, ali pretpostavljam da ste pratili politički život u Hrvatskoj, kampanju i sve ono što je prethodilo predsjedničkim izborima, što se dogodilo na samim izborima i nakon izbora. Jer, to što sam govorio, to je moj program i tako ću se ponašati. Neće biti nekih iznenađenja.

Predsjednik sam male Republike, male zajednice građana, male nacije, dio ljudi je glasao za mene, dio nije i svoje ponašanje ću uvijek nastojati prilagoditi tome, ali od nekih principa za koje živim i koje propovijedam ako hoćete, neću odustajati. A ti principi su, možda ne direktno vezani uz međunarodne i vanjske odnose, ali svakako u temeljima jedne zajednice po mom sudu, vladavina prava, otvoreno društvo, slobodni  i neovisni mediji.

Iza nas su tri mjeseca nevjerojatnog razdoblja, u skladu s poslovicom: „Dao bog da živio u interesantnim i zanimljivim vremenima“. Eto, živjeli smo u interesantnom vremenu. Manje-više je prošlo, možda će se virus vratiti, možda neće, ali ekonomska šteta će biti ekstremna i koliko god da je to loše, događa se svima. To je i dobro i loše u isto vrijeme. Ako ništa drugo, ne možemo nikog kriviti za to i nikog optuživati, nitko nije kriv.

Još nekoliko dana i iza nas će biti, nažalost, jedan od najneprimjećenijih perioda predsjedanja jedne države Europskom unijom. Nažalost, kažem, jer sam siguran da se hrvatska administracija jako dobro pripremila i da bi dala svoj maksimum. Znam koliko su na tom radili ljudi s kojima se u političkom smislu možda ne slažem u svemu, ali znam da su za ovo bili spremni i to vidjeli kao „The Time of Their Lives“. Nažalost, nije se dogodilo.

U međuvremenu dogodio se i potres u Zagrebu nakon puno godina i to je dodatno traumatiziralo našu zajednicu. Takve stvari su bolne, ljudi se preplaše i oni koji su među vama to ikada osjetili znat će o čemu govorim.

U vremenu koje je pred nama surađivat ću s hrvatskom vladom, odnosno političkom opcijom koja dobije većinu na izborima. Pričekat ću da vidim rezultate izbora kao i svi vi. Mandat ću dati onome tko dokaže da ima podršku većine zastupnika u Hrvatskom saboru i nastaviti raditi kao i do sada.

I potpuno sam svjestan da ću biti pod izrazitom prismotrom i nadzorom svih hrvatskih ljudi i ne samo hrvatskih jer sam prije nego što sam izabran za predsjednika godinama bio predsjednik velike, pa i najveće neko vrijeme, političke stranke u Hrvatskoj. Dakle, moja objektivnost, nepristranost se ne uzima zdravo za gotovo. Ja je moram dokazati.

I upravo zbog toga, zato jer znam što to znači biti predsjednik Vlade –  a posebno što to znači biti predsjednik Vlade u vremenima koja su bila teža od ovih vremena, vremenima recesije i ogromnih deficita –  držat ću se dosta strogo svojih ustavnih, reći ću ograničenja, a ne ovlasti. Što znači da se neću miješati u rad hrvatske Vlade tamo gdje to može izazvati samo nered, a nikakvu pomoć. Jer,  sam sam bio s ove druge strane ograde i znam kako to izgleda.

I inače male države moraju biti, po mom sudu i iskustvu, otvorene, spremne na interakciju sa svijetom, ali i složne unutar sebe jer ako nisu složne ne mogu to kompenzirati s 50 ili 100 milijuna stanovnika koje nemaju. I zato je Europska unija, koju ne vidim kao projekt  – jer projekt je tehnički pojam –  nego čak i kao sudbinu Hrvatske, jedini pametan put za Hrvatsku.  I u tom smislu, svjestan sam i znam mnoga ograničenja Europske unije, njezinih institucija, potrebu Europske komisije da buja i raste u utjecaju kao svaka birokracija, ali sve su to nepogode i izazovi s kojima se normalno živi. Oni su u ljudskoj prirodi i prirodi svih društava i organizacija.

Prema tome, od mene ćete, možda, nekada čuti argumentirane kritike nekih europskih politika ili ambicija nekih institucija, ali nikad onu fundamentalnu, sistemsku kritiku da bih dovodio u pitanje mjesto Hrvatske u Europskoj uniji jer ja smatram da tu nema alternative. Ali zaista nema alternative. I kao što nema alternative, po mom dubokom iskustvu i uvjerenju, tako isto smatram da u jednom trenutku treba reći gdje je granica integracije.

Imao sam priliku, pa i zadovoljstvo upoznati mnoge europske političare pa tako i britanske, premijera Davida Camerona koji bi svaki puta kada bi se spomenuo pojam Ever Closer Union dobivao napad nervoze. I uvijek bi odgovor bio – dovoljno smo blizu, ne trebaš bi dolaziti bliže, ulaziš mi u intimni prostor. Moramo biti svjesni da tako razmišlja jako puno ljudi u Europi, u nekim državama i malo više i upravo podcjenjivanje tog mindseta je dovelo do toga da je većina Britanaca, posebno Engleza, odlučila izaći iz Europske unije. To nije bilo slučajno. Iz toga treba izvući neke pametne zaključke.

Prvi hrvatski predsjednik moderne države Franjo Tuđman je autor jedne knjige „Velike ideje i mali narodi“. Nisam nikada za njega glasao, ali imam dosta razumijevanja za mnoge njegove poteze. Kada mali narodi krenu sanjariti o velikim idejama vrlo brzo postanu još manji narodi. Jer dolaze u sukob s drugim, još većim idejama. Nadam se da je ovo zadnje bilo jasno. Još jednom hvala vam što ste došli.“