Predsjednik Republike u Sinju: Neka nas jezik i povijest spajaju, a ne razdvajaju
Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović u pratnji supruge Sanje Musić Milanović danas je sudjelovao na 306. Sinjskoj alci, višestoljetnoj tradiciji sinjskog kraja, koje je ujedno i pokrovitelj.
Nakon završetka 306. Sinjske alke i proglašenja slavodobitnika, predsjednik Milanović čestitao je i uručio dar debitantu Mihovilu Župi, ovogodišnjem slavodobitniku te se obratio prisutnima.
“Visoki uzvanici, narode Cetinske krajine, alkari, slavodobitniče, ovo mjesto je često bilo govornica s unutarnje političkim temama. Želim da to više nikada ne bude. Obraćam se svojim sugrađanima – u ovim danima slavimo velike hrvatske ratne pobjede, sve su nekako došle u isto vrijeme, kao da je to sudbina htjela,” rekao je predsjednik Milanović te se prisjetio povijesnog puta slavne i bogate tradicije Alke koja je duboko obilježila karakter, dušu i sudbinu svih ljudi ovog kraja.
“Živimo u modernim vremenima i meni je neobično drago da ovdje vidim svih ovih pet tisuća ljudi kao u dobra stara vremena, kao prije tri godine. I neka sve ove nevolje što god one bile, što god nam se to stvarno dogodilo, a to ćemo tek znati i shvatiti, neka se to više nikada ne ponovi,” istaknuo je Predsjednik te poručio kako su Hrvatsku branili njezini heroji, branitelji, malo dobrih, pravih ljudi.
U svom obraćanju predsjednik Republike također je naglasio: “Danas, nažalost, moram nešto reći i o tome, gledamo kako iz susjedne države, iz Bosne i Hercegovine dolaze prijedlozi za provođenje istrage i podizanje optužnica protiv kompletnog hrvatskog vojnog vrha iz 1995. godine, odnosno svih onih koji nisu bili u Splitu. To su Stipetić i Agotić, koji su pokojni već godinama i to su Mareković, Miljavac, to je vaš sugrađanin Domazet-Lošo. I sad se pitam je li ovo prilika da se o tome na ovom mjestu govori? Jest. Imamo problem i moramo razgovarati sa svojim susjedima da Hrvatska država u svom totalitetu neće dozvoliti da se 25 godina nakon rata ovakve stvari događaju.”
Poručio je kako u odnosu sa susjedima želimo mir i poštovanje. “Govorimo istim jezikom ili gotovo istim jezikom, zovemo ga drukčije, ali razlike su jako male. Neka nas taj jezik i ta povijest spaja, a ne razdvaja. Dosta nas je toga razdvajalo,” rekao je Predsjednik te zaključio svoj govor uz stihove Petra Preradovića.
“I on je govorio o tom jeziku koji spaja, ako se sjetim, ako se ne sjetim ne zamjerite: Kao vječno more sinje u kretu si gipkom, lakom, podaje se dahu svakom i mreška se i propinje, kakva moć je vjetra koga šumi, zvoni, zuji, zveči, šumi, grmi, tutnji, huči – to je jezik roda moga! Rode i narode Cetinske krajine, sritno dogodine i u još većem broju. Alkarima, vitezovima posebna zahvala jer onaj koji nije zajahao konja, a kamoli uzeo koplje, ne zna koliko je ovo teško. Možda nije za olimpijsku medalju, ali za duboko poštovanje jest. Mihovile, živio,“ zaključno je poručio predsjednik Milanović.
FOTO : Ured predsjednika Republike Hrvatske / Ana Marija Katić